Sylvester Stallone prvi je put ulogu komandosa Johna Ramba utjelovio 1982., uslijedila su još tri nastavka, a kada su svi pomislili da je kraj, dogovoren je još jedan, oproštajni nastup pod nazivom ‘Rambo: Do zadnje kapi krvi’ koji je trenutačno u kinima. Budući da je prošlo čak deset godina od posljednjeg nastavka, mnogi su se pribojavali hoće li Stallone u 73. godini moći odigrati glasovitog Ramba, ali dokazao je da je sve samo ne umirovljeni djedica. Iako se od djetinjstva borio s kompleksima zbog paraliziranog lijevoga donjeg dijela lica zbog liječničke pogreške pri porođaju, trudio se ostvariti snove po svaku cijenu. I uspjelo mu je - postao je jedna od najvećih i najpoznatijih filmskih zvijezda.
Story: Kako ste se pripremali za peti dio ‘Ramba’?
Provodio sam sate i sate u teretani. Znam se šaliti da su ljudi stari koliko i njihovi zglobovi i mišići, a mene još itekako služe. Nisam mislio da ću moći dizati utege od sto kilograma i praviti zgibove, no tijelo pamti kako ste se tijekom godina odnosili prema njemu i to vam vraća. Naravno, nisam zanemario ni boks. Sretan sam što sam još jednom mogao utjeloviti Ramba, koji se u novom filmu sukobljava s pripadnicima meksičkog kartela koji mu se drznuo oteti kćer.
Story: Ima li anegdota sa snimanja serijala?
Bilo ih je mnogo, ali najdraža mi je ona sa snimanja prvog ‘Ramba’ 1982. godine. Ne znam koliko se mlađe generacije sjećaju, ali stariji sigurno pamte scene u kojima sam imao prepoznatljivu togu. Ona uopće nije bila u scenariju, ali bilo je malo iznad nule u sjevernoj Kanadi, a na to nisam bio spreman. Čudesno, usred šume naišao sam na hrđava kolica koja su ondje bila više od 30 godina, a ispod njih bio je taj istrunuli komad platna. Uzeo sam nož, izrezao rupu i pretvorio ga u pončo, što me spasilo od velike hladnoće i ledene kiše. Taj pončo postao je svojevrsni trademark akcijskog junaka koji, doduše, većinu vremena šeće naokolo golog torza.
Story: Vratimo se u prošlost. U ranim 90-ima živjeli ste u tolikom siromaštvu da ste iz očaja morali prihvatiti ulogu u erotskom filmu, a honorar vas je spasio od spavanja na autobusnom terminalu. Kakvi vas osjećaji preplave kada se sjetite početaka?
Tuga, zabrinutost, strah, neizvjesnost. Morao sam prodati i psa, to mi je bilo najgore. Svatko tko je imao ili ima psa zna o čemu govorim. Prodao sam ga za 40 dolara jer samo morao kupiti hranu. No dogodilo se čudo - prodao sam scenarij za ‘Rockyja’ i mogao sam otkupiti psa. Novi je vlasnik znao koliko sam očajan i tražio je 15.000 dolara, ali Butkus je vrijedio svaki cent.
Story: Je li istina da ste scenarij za ‘Rockyja’ napisali za samo 20 sati?
Da. Dva tjedna nakon što sam prodao psa, gledao sam meč Muhammada Alija i Chucka Wepnera i to me inspiriralo za scenarij. Pokušao sam ga prodati i ponuđeno mi je 125.000 dolara. Imao sam jedan uvjet - želio sam glavnu ulogu, ali studio je to odbio jer su željeli u filmu imati pravu zvijezdu. Rekli su mi da izgledam smiješno i da smiješno govorim. Odbio sam ponudu. Nakon nekoliko tjedana ponudili su mi 250.000 dolara i opet sam odbio. Zatim su mi ponudili 350.000 dolara. I to sam odbio. Željeli su moj film, ali ne i mene. No popustili su i dopustili mi da glumim. Ostalo je povijest.
Story: Što biste poručili svima koji su na početku karijere?
Nijedan san nije nemoguće ostvariti. Ružno je biti bez novca, ali ako nešto zaista želite, potrudite se pronaći način da to i ostvarite. Ako niste poznati i nemate vezu, bit će vam teško. No nemojte odustati. Dok ste živi, vaša priča nije završena. Nastavite se boriti.
Story: Teško razdoblje imali ste i kada vam je od posljedica srčanog udara preminuo sin Sage iz prvog braka. Što vam je bila najveća utjeha u tim trenucima?
Vjera da je otišao na bolje mjesto, bez boli i patnje. Mislim da sam upravo uz pomoć sina postigao velik uspjeh. Zajedno smo glumili u dva filma. Zauvijek će ostati u mom srcu.
Story: Sa Sashom Czack imate i sina Seargeoha. U kakvim ste odnosima?
Odličnim. Seargeohu je u dobi od tri godine dijagnosticiran autizam, što me tada jako zabrinulo. Nisam znao kakve nas teškoće čekaju. Uložio sam sve napore da mu osiguram najbolju medicinsku skrb, oduvijek sam mu posvećivao mnogo vremena. I moje kćeri ga obožavaju.
Story: Imate tri kćeri u braku sa sadašnjom suprugom Jennifer Flavin. Kako je biti okružen tolikim ženama?
Ne bih ih mijenjao ni za što, iako ponekad nije bilo jednostavno odgajati cure. Sve su trenutačno slobodne, barem tako mislim, a zezam ih da im dečke prvo ja moram odobriti. Dečki, pazite se, ipak mi je Rambo blizak prijatelj.
Story: A supruga, kako provodite slobodno vrijeme?
Jennifer mi je ukrala srce čim sam je upoznao 1988. godine. Ona me pretvorila u obiteljskog čovjeka i naučila me cijeniti prave vrijednosti. Nisam uvijek bio divan prema njoj, a 1994. ostavio sam je putem pisma na šest stranica. Brzo sam shvatio da sam napravio najveću pogrešku i učinio sve da mi oprosti. Danas mi je najdraže kada smo zajedno s našim curama ili kada nas dvoje sami odemo na romantičnu večeru.
