Kuharica, keramičarka i dizajnerica interijera - ovako bi se ukratko mogla opisati 26-godišnja Vinkovčanka Filipa Sorko koju su domaći gledatelji imali prilike upoznati prije tri godine u RTL-ovoj emisiji 'Tri, dva, jedan - kuhaj'. Osim po ukusnim specijalitetima koji su joj donijeli pobjedu u spomenutoj emisiji, svestrana Filipa uskoro je u javnosti postala prepoznatljiva i po točkastim šalicama koje su osvojile društvene mreže i na čije primjerke vjerni obožavatelji čekaju i po nekoliko mjeseci. Kako je iz kuhinje prešla u keramičarsku radionicu, gdje pronalazi inspiraciju za uređenje interijera te planirala li uskoro izreći sudbonosno 'da' dugogodišnjem dečku Antunu, samo za Story.hr otkrila je simpatična Filipa.
Javnost vas je upoznala prije tri godine kada ste sa sestričnom Petrom Egić odnijeli pobjedu u RTL-ovoj kulinarskoj emisiji 'Tri, dva, jedan - kuhaj'. Što je za vas značila ta pobjeda? Koliko vam se život promijenio od tada?
Sudjelovanje i na kraju pobjeda u tom show-u donijelo mi je samo lijepe stvari u život i cijelo to iskustvo ostalo mi je u jako lijepom sjećanju. Ljudi počnu prepoznavati vaše lice na ulici, znaju vaše ime, i sve to je vrlo simpatično, neobično i zabavno za ljude koji su do maloprije bili potpuno anonimni. No, sve je to kratkog vijeka, dolaze nove sezone i novi sudionici, tako da ako zbilja želite kasnije nešto od toga napraviti, morate se sami potruditi, raditi na sebi, znati što želite, imati nove, svježe ideje i projekte i ne posustajati. Priliku kakvu vam pruža sudjelovanje u nekom televizijskom showu treba znati kasnije pametno iskoristiti, nitko vas neće pretjerano vući za rukav i nuditi vam neke prijedloge i poslove. Meni nikada nije bio cilj da me ljudi znaju samo kao bivšu pobjednicu kulinarskog showa, to mi je bila samo jedna stepenica, samo jedan, ali veoma bitan i ključan, komadić slagalice za sve ono što je nakon toga slijedilo i slijedi.
Nakon sudjelovanja u emisiji, pokrenuli ste 'tajne večere', nešto što je za naše prostore bio veliki novitet. Kako ste došli na tu ideju? Organizirate li ih i dalje?
Pobjeda u emisiji dala mi je hrabrosti, ali i financijska sredstva da se upustim u taj svoj dugo sanjani projekt. Gledala sam videe, čitala o sličnim projektima koji su se održavali vani, bila na jednoj takvoj sličnoj večeri i godinama sam skupljala ideje, inspiracije i
informacije. Nedostajao mi je samo dobar tajming, a nakon pobjede u showu to je bilo to. Pronašla sam savršeno mjesto za večeru, i pomislila, ako ne sada, kada? Da bi ovakvi projekti bili uspješni bitno je da se sve lijepo složi, puno je tu bitnih faktora, a nakon svih divnih reakcija na prvu organiziranu Tajnu večeru u Osijeku u jednom napuštenom stanu, znala sam da se zbilja sve posložilo savršeno. Naša gastro scena naprosto je žudjela, a i danas žudi za nečim drugačijim, novim, nepoznatim. Toliko je puno mogućnosti i moram priznati da mi je žao što se više ljudi kod nas ne ohrabri i odluči upustiti u jednu novu, kreativnu, potpuno ludu, svoju i neobičnu priču. Garantiram vam da interesa itekako ima. Mi smo za sada, nakon desetaka organiziranih večera u ove tri godine, zbog drugih obaveza i poslova, Tajne večere morali ostaviti malo po strani. Nismo od njih zauvijek odustali, ali kao što sam već rekla, čekamo da se opet sve baš savršeno poklopi.
Osim po ukusnim specijalitetima, ubrzo ste postali poznati i po svojim 'chia chups' šalicama koje sami ručno izrađujete. Kako ste od kuharice došli do keramičarke? Jeste li očekivali toliki interes za šalicama?
Trenutno većinu svog vremena provodim u našem ChiaCups Studiju. Tamo oblikujemo šalice, točkamo ih, pečemo, fotkamo, pakiramo, imamo pravu malu proizvodnju. Ovakav veliki interes nas je zbilja iznenadio, a i naši kupci se dosta često iznenade kada im kažemo da je trenutno potrebno strpjeti se oko dva mjeseca da bi došli do primjerka svoje točkaste šalice. Mi naše šalice izrađujemo od početka do kraja ručno i radimo ih u malim količinama. Ni do keramike nisam došla slučajno. Dečko Antun Ružolčić akademski je kipar, i on je zaslužan za prve Chia šalice, koje je napravio meni na poklon. Zbog velikog interesa za našim točkastim šalicama, ubrzo je i mene naučio svemu što zna i zajedno smo do sada napravili preko tisuću Chia Cups primjeraka. Reklamiramo ih i prodajemo za sada isključivo preko mojeg Instagram profila. Na tom profilu, između ostalog, dosta često ljudi mogu vidjeti i različite faze izrade šalica, zaviriti u naš studio, a i ponekad na storijima naići na rasprodaju šalica sa sitnim greškama.
Je li ljubav prema keramici bila ta koja je spojila vas i Antuna ili vas je ipak osvojio nečim drugim?
Mi imamo tu sreću da smo uspjeli spojiti privatno i poslovno i da pratimo jedno drugo u svima područjima života. Ja sam možda u početku imala veću ljubav prema uporabnoj keramici od njega, ali on je imao znanje, tako da kad smo to dvoje spojili, dobili smo
dobitnu kombinaciju. Chia šalice prvo su nastale iz ljubavi, jer je on želio usrećiti mene, a danas tim šalicama mi usrećujemo mnoge druge.
Osim ljubavi prema kuhanju i keramici, gajite i onu prema uređenju interijera, a pratitelji na Instagramu često imaju priliku vidjeti kako starim, iskorištenim komadima namještaja dajete novi sjaj i mjesto u svome dome. Na koji ste kutak doma u Triblju najponosniji?
U našem domu ne postoji prostorija u kojoj nema nešto što smo sami izradili, naslijedili ili restaurirali. To je jedan zanimljiv miks staroga, novoga i ručno rađenog. Najviše vremena provodimo u dnevnom boravku sa blagovaonicom i ta prostorija mi je možda i najdraža. Tu imamo cijeli zid u botaničkoj tapeti, drugi ispunjen galerijom slika i printova, treći s vintage pletenim košarama dok je četvrti tamno zeleni. Kada tome pridodamo hrpu mekanim ukrasnih jastuka i mirisnih svijeća, jasno je da kod nas nema baš skandinavskog minimalizma i jednostavnosti, više neki artistički i botanički retro eklekticizam.
S kojim ste se komadom namještaja najviše namučili prilikom uređenja?
Još uvijek se nismo upustili u neke velike renovacije, no kada ne uspijemo pronaći komad namještaja ili dekoraciju za dom kakvu želimo u trgovini, napravimo to sami. Za sada su to jednostavnije stvari, šmirglanja, bojanja i lijepljenja, malo po malo. Antun zna raditi svašta po kući, pogotovo s drvetom, tako da smo sami postavljali laminate, napravili ugradbeni ormar, uzglavlje za krevet… Tako je to kad si mlad, i imaš možda manje novaca nego kreativnosti i volje. Dosta stvari nam se ne svidi od prve kada ih napravimo, te često nešto mijenjamo, tako da skoro svake godine imamo novu boju zida u spavaćoj sobi, te je presvijetla, te je pretamna. Ali mi to volimo, i kada imamo viziju kako to treba izgledati, ne odustajemo.
Gdje pronalazite inspiraciju za uređenje interijera?
Kada vas nešto zanima, to vam je bitno u životu i u tome uživate, onda pratite sve u vezi toga. Kupujete i čitate časopise i knjige o tome, informirate se, istražujete na internetu, putujete i posjećujete takva mjesta, primjećujete sve te sitnice, tako da onda i nije teško pronaći inspiraciju. Ja primjećujem boje, nijanse, uzorke, materijale, a najviše se konkretno inspiriram na stranici Pinterest, gdje se može naći zbilja jako puno predivnih i inspirativnih stvari i ideja koje nerijetko pokupim, kao i na Instagramu.
Trenutno u Triblju živite s dečkom Antunom i četveronožnim ljubimcem Maom. Planirate li uskoro vjenčanje? S obzirom na to da vam dekoriranje svadbenih prostora nije strano, imate li već ideju kako želite da vaš prostor izgleda?
Ja volim vjenčanja, volim ih dekorirati, organizirati, ići na njih, jesti, plesati, veseliti se i slaviti ljubav, no nisam tradicijski odgojena i nikada nisam kao mala sanjala svoje vjenčanje. Umjesto kao princezu u vjenčanici, sebe sam uvijek vidjela kao onu poslovnu ženu u pozadini svega toga koja pazi da su sve svijeće upaljene, svi buketi na svojim mjestima, te svi sretni i zadovoljni. Jednom sam izjavila da ću se udati ili puno puta ili nijednom, i nekako mi se i danas još uvijek čini da je tako. Jedno vjenčanje bilo bi premalo za sve ideje i želje koje bi imala, tako da je možda bolje da se držim dekoriranja tuđih vjenčanja na kojima svakog puta mogu realizirati nešto drugo i tako ispuniti sve svoje i njihove zamisli i želje.
