Nekadašnja pjevačica, voditeljica i motivacijska govornica Ivana Plechinger s pratiteljima je ovih dana dijelila svoje fotografije iz Poljske, gdje je bila na konferenciji, a nije propustila niti turistički obilazak tamošnjeg glavnog grada. Za Story.hr ova je Zagrepčanka otkrila što ju je tamo fasciniralo, kakav je neobičan rudnik posjetila, ali i što misli o tamošnjoj lokalnoj kuhinji.
'Nikad prije nisam bila u Krakowu, a niti u Poljskoj, Išla sam na konferenciju s kolegama iz udruge 'Assosiation of Transformational Leaders of Europe' čiji sam član posljednje tri godine. Ti su mi susreti izrazito važni, i profesionalno i privatno', objašnjava ova 46-godišnjakinja i dodaje kako ju je Krakow 'osvojio' na prvu. 'Krakow je predivan grad, zanimljive arhitekture, krcat turistima. Katedrala na glavnom trgu posebna je i po tome što je čitav strop plave boje i posut je zlatnim zvjezdicama što doista nigdje nisam vidjela. Ogroman dvorac Vavel izgleda neobično lijepo, šetajući oko njega imala sam osjećaj da sam u Engleskoj, ne znam kako bi na taj moj dojam reagirao zmaj koji je tamo navodno davno živio i čije su kosti (barem tako Poljaci tvrde) pronađene na području dvorca. Njegova bi reakcija vjerojatno bila vatrena', smije se Ivana. Osim arhitekture, fascinirala ju je i hrana, ali i - cijene.
'U Krakowu se vrlo povoljno može jesti u najfinijim restoranima. Primjerice, išli smo u restoran Wierzynek koji postoji već 600 godina. Mnoga tradicionalna poljska jela uključuju 'okruglice' koje podsjećaju na velike torteline, a punjene su mljevenim mesom ili kupusom i gljivama. Jako su ponosni i na svoju juhu od cikle, koja se meni i nije svidjela', opisuje Ivana poljsku gastronomiju. A osim hrane, jeftin je i nakit.
'Nakit je također vrlo jeftin, a odlične kvalitete. U poljskom nakitu prevladava jantar koji se može naći u svim bojama, od tradicionalne smeđe do potpuno bijele koja se meni posebno svidjela. To je, naime, najstarija i najcjenjenija vrsta jantara' govori Ivana i otkriva što ju je još fasciniralo.
'Oduševio me rudnik soli u blizini Krakowa, na izlet sam otišla s idejom da je zdravo biti okružen zrakom ispunjenim solju ne očekujući ništa drugo. Međutim, priča kaže da su rudari toliko voljeli svoj rudnik da su u njemu ostajali i nakon radnog vremena i izrađivali krasne skulpture kako bi i sebi i svojim kolegama uljepšali vrijeme provedeno na radu. Ostala sam bez daha kada sam vidjela ogromnu crkvu koju su tri rudara napravila pod zemljom, sve u njoj napravljeno je od soli, podovi, stepenice, lusteri, oltar, kipovi... Bila bi ova crkva impresivna i da je na Zemljinoj površini, a ako znaš da je to napravljeno toliko duboko pod zemljom, onda ova crkva ima doista posebno značenje za svakoga tko se nađe u njoj', govori Ivana koja će se, kaže, u Krakow sigurno vratiti.
