Marijana Mikulić : 'Nisam tako jak karakter'

Svi znamo koliko su zdrava prehrana i tjelesna aktivnost važne, kako za fizičko, tako i za psihičko zdravlje. No, još bolje znamo kako je kada se u viziju zdravog života umiješaju poslovne i privatne obveze te koliko je teško sve uskladiti. No, naša televizijska i kazališna glumica Marijana Mikulić našla je način kako žonglirati između silnih obiteljskih i poslovnih obveza, a istovremeno paziti na liniju. Zašto je počela trenirati i pripremati zdrave obroke, kako uopće sve stigne te koji je njezin 'grijeh', samo za Story.hr otkrila je ova 37-godišnja majka triju sinova koje ima u 14-godišnjem braku sa suprugom Josipom.

Prije nekoliko godina počeli su problemi s probavom, a koža je počela divljati. Tada sam već počela paziti na prehranu, ali, priznajem, rigorozna sam bila samo dok se problemi nisu sanirali. Moram priznati da nisam tako čvrst karakter da jedem samo zdravo. Ipak, trudim se. Kampanjac sam bila i u treniranju, sve do trećeg poroda. Dva mjeseca poslije njega, naime, počela su me izdavati koljena s kojima od prije imam poteškoća. Počela su mi se kočiti i leđa, pa sam bila prisiljena krenuti i pokrenuti se. 

Kako uspijevate uskladiti  održavanje figure s poslovnim i obiteljskim obvezama? Je li teško? Imate li neku 'tajnu'?

Pa nije jednostavno, ništa nije jednostavno danas u ovom suludom vremenu, ni ljudima koji
žive sami. A s troje djece, to je čisti ringišpil. Moja tajna je da sam imala sreće i da mi je prijateljica doslovno preko puta moje zgrade otkrila genijalan studio za vježbanje. Vježbamo kada i kako stignemo, raspoređujemo se suprug i ja, nekad prije posla rano ujutro, nekad kasno navečer. Drugačije ne ide.

Koliko često i što trenirate?
Za sada treniram dva puta tjedno jer češće ne stignem, ali plan je doći na tri. To je za mene optimalno. Nisam ni spremna izdvajati cijele dane samo za sebe, ali onoliko koliko mi treba za zdravlje i optimalnu kondiciju, to moram. Treniram na stroju Kinesis, to su individualni treninzi, koji jesu nešto skuplja varijanta od grupnih. No, zbog pretrpanih rasporeda, to je za mene jedino izvedivo. Osi toga, ovo je prva vrsta treninga koja me dovela do konkretnih rezultata, nemam više bolova u koljenima. Pazi se na svaki pokret i ispravno izvođenje, što je bitnije od opterećenja. A i na svakom treningu, koji traje 50-60 minuta 'prođem' sve mišiće.

Kako su Vaš suprug i sinovi reagirali na zdrave namirnice? Jedu li hranu koju pripremate?

Pa nema tu sad nekih specijalnih odstupanja, kažem, nisam rigorozna. Naprimjer, petkom navečer im redovito radimo doma pizzu i kupimo dječji šampanjac, jer slavimo vikend. No, drugim danima kuham razna variva, juhe, rižota. Uglavnom je to klasična domaća kuhinja. Osim toga, u multipraktiku meljem puno raznog povrća i njime postižem gustoću jela, nikada ne radim zaprške. Trudim se uzimati sezonsko voće i povrće, kao u domaći so od rajčice i pekmez od jednog OPG-a iz Sesveta. U posljednje vrijeme sama pečem i domaći kruh od pirova brašna s jednog OPG-a, koji mi izrađuje i pirov griz, koji klincima Ivanu, Andriji i Jakovu kuham za doručak, a koristim ga i u pripremi slastica. Uglavnom, maksimalno se trudim da je hrana provjerenog porijekla, to mi je najvažnije. Pazim i da što manje koristimo bijelo brašno i šećer.

Gdje nalazite inspiraciju za zdrave recepte? Oduzima li Vam priprema takve hrane više vremena? 

Inspiraciju nalazim posvuda. Naprimjer, recept za divan kruh od pirova brašna otkrila mi je kolegica Doris Pinčić. Anita Matić, pak, sprema više veganske stvari, ali to je rapsodija ideja, pa ja pronađem nešto što mogu spremiti i iskombiniram s našom 'standardnom' prehranom. Tu je i internet, tražim uvijek recepte s namirnicama koje klinci vole, pa ih prilagodim. Primjerice, ako je unutra šećer ja stavim med ili kokosov šećer, umjesto bijelog brašna pirovo ili  kokosovo. Najviše vremena oduzima mi sama nabava namirnica, ali kada jednom kreneš, onda doma ima svega što treba. 

Koja je hrana Vaš 'grijeh' i koliko često si dopuštate nezdrave stvari?

Joj, moj najveći porok je slatko. Obožavam kolače, čokolade, sladoled... Zato stalno kopam i tražim recepte koje mogu prilagoditi tako da u njima nema bijelog brašna i šećera. Gotovo svaki dan nešto spremam, pečem. I naravno, pazim da je to fino i klincima, tako da i oni jedu sve to što napravim. Jer ako ne napravim, pojedem čokoladu, i onda plačem kad stanem na vagu.