Janko Popović Volarić: 'Sretan sam u ljubavi'

Na malim ekranima, u kinu, na kazališnim daskama Janko Popović Volarić jedan je od angažiranijih glumaca u posljednje vrijeme pa je pravo čudo kako uopće pronalazi vremena za išta drugo osim posla. No snalazi se i to toliko dobro da mu osim za sina Davida, koji mu je što god da radi uvijek na prvome mjestu, u rasporedu ostaje dovoljno vremena i za ljubav. I to novu o kojoj nam nije želio puno govoriti. No i ono što je rekao bilo je dovoljno da vidimo koliko ponovno uživa i u tom seg­mentu života, na žalost obožavateljica koje su dramskog umjetnika napokon dočekale vidjeti slobodnog. S kolegicom Tijanom Pečenčić prekinuo je prije više od dvije godine, a iako se od producentice, scenaristice, kolumnistice i glumice Jelene Veljače razveo još 2012., i danas su u dobrim odnosima. Kakvim točno, otkrio je u intervjuu...

Story: Ovo je već treća sezona u kojoj vas gledamo u ulozi člana žirija showa ‘Supertalent’. Tko je od vas četvero najveći šaljivdžija?
Svatko ima svoje trenutke. Maja uvijek bubne nešto nevjerojatno brzo i britko, Martina je toliko elokventna da svašta zna izvaliti, a Davor dugo, dugo šuti, a onda nas sve iznenadi specifičnim provalama. Nadopunjavamo se i taj je dio našeg druženja najzabavniji. Nama, a nadam se i gledateljima.

Story: Družite li se i privatno s njima? Kako izgledaju ta vaša druženja?
Ne stižemo se previše viđati s obzirom na to da smo svi jako zaposleni u prilično različitim strukama, ali kada se dogodi neka prilika, primjerice nedavno Majin rođendan, bude nam stvarno zabavno jer smo već uigrana i razigrana klapa. A i odgovara nam kada se možemo potpuno opustiti bez kamera, produkcije i kandidata.

Story: Koji biste supertalent vi voljeli imati?
Jako bih volio da znam dobro pjevati. Ponekad snimim neki song u dječjim predstavama u Zagrebačkom kazalištu lutaka, u spomenutom filmu ‘Comic Sans’ pjevušio sam Mišu Kovača, ali zapravo ne znam pjevati. Nešto sam pričao s Martinom o tome da me ona malo poučava u svojoj školi pjevanja Husar&Tomčić, ali još skupljam hrabrost za tu avanturu.

Story: Neki kandidati ne odustaju nakon prvog ‘ne’, godinama poslije vrate se kako bi ponovno okušali sreću. Koliko ste vi uporni u životu? Bi li vas moglo zaustaviti jedno ‘ne’ na audiciji?
Jako sam uporan. Dugo sam se tražio kao klinac i nisam znao što bih, a kada sam otkrio glumu, već je bio prošao vlak za početak nove karijere. Bio sam zaposlen kao grafičar u novinama i spremao se za prijemni ispit za kameru, ali gluma me obuzela, počeo sam se njome intenzivno baviti, pao nekoliko puta prijemni na Akademiji, radio, radio i naposljetku se mogu baviti poslom koji volim. ‘Ne’ je prisutno u mojoj profesiji i svaka audicija donosi mogućnost novog odbijanja. S vremenom sam se s time naučio nositi, ali nije uvijek bilo tako. Prihvatio sam da je to dio mog posla.

Story: Koja je najgora kritika koju vam je netko uputio? Kako danas gledate na tu rečenicu?
Uh, toliko sam toga čuo..., uvreda, kritika, svega je bilo, teško je izdvojiti. Jedna od stvari koja me prilično ‘ubila’ i koju sam zapamtio bio je trenutak kad su neki profesori na Akademiji tijekom prve godine bili brutalno kritični prema meni i rezervirani u vezi moje glumačke karijere. Dugo mi je trebalo da objektivno sagledam i sebe i situaciju u kojoj se nalazim te da vjerujem i nastavim dalje putem koji sam si zacrtao.

Story: Vaš sin David danas ima 21 godinu. Ima li on perspektive i mogućnosti da slijedi svoje snove? Čime se želi baviti?
David se dugo tražio, a čini mi se da se našao u bavljenju tonom i zvukom, glazbenom produkcijom, miksanjem... Tu je dosta širok raspon poslova, ali svoj je okvir, čini mi se, našao. Upisao je privatni studij, njegova majka i ja to smo mu omogućili s obzirom na to da takvog fakulteta kod nas nema, u nadi da se tu pronašao i u želji da mu pružimo pravu priliku da se u životu bavi onim što ga stvarno zanima i što je njegov san.

Story: Kada vas vide zajedno mnogi komentiraju da izgledate više kao braća, a ne otac i sin. Kako biste opisali vaš odnos, je li prijateljski ili ste svom sinu ipak autoritet?
Oduvijek je tako s obzirom na to da sam ga dobio jako mlad, ali naš je odnos klasičan odnos oca i sina. Sad je već na neki način svoj čovjek pa o mnogim stvarima možemo otvorenije razgovarati i imamo puno zajedničkih tema, ali i dalje je to odnos oca i sina, a tako mora i biti. Mi nismo prijatelji, on ima svoje i ja imam svoje prijatelje, zna se tko je tko, ali se jako dobro slažemo.

Story: Kao što ste spomenuli na početku, bili ste gotovo njegovih godina kad se rodio. Kako biste iz današnje perspektive opisali roditeljstvo u ranim dvadesetima?
Ne znam ni sam kako je sve to uspjelo i kako je taj mali ispao toliko drag, pametan i pristojan. Nije bilo lako, često se pitam što bi bilo da se nismo snašli, ali uvijek sam bio presretan što imam dijete i što mu mogu pružiti ljubav i pažnju uz sve neiz­bježne pogreške koje su dio roditeljstva. Na neki način ono se često svodi na činjenje što manje pogrešaka i pružanje puno, puno ljubavi.

Story: Biste li željeli imati još djece?
Volio bih to, ali zasad se nije dogodilo i uživam u odrastanju svog sada već bradatog jedinca.

Story: S obzirom na to da ste na pragu 40-ih, razmišljate li općenito o stvarima koje biste još voljeli postići u životu, podvlačite li ikad crtu, zbrajate li i oduzimate?
To je neizbježno i nemam problem s tim. Volio bih da su neke stvari bile drukčije, neke ne bih nikad mijenjao, ali ukupno gledano dosad sam vodio stvarno zanimljiv, bogat i intenzivan život. Veselim se i četrdesetima.

Story: Je li na tom popisu i ljubav? Naime, ovo ste ljeto snimljeni u jednom zagrebačkom kafiću s tamnokosom djevojkom. O kome je riječ? Jeste li zaljubljeni?
Jako sam sretan i to je baš sve što bih rekao o toj temi.

Story: Je li u dvadesetima bilo lakše uspostaviti i održati odnos nego u tridesetima, kad smo i manje spremni na kompromise?
Istina, bilo je lakše uspostaviti odnos, a što se tiče njegova održavanja, nisam se baš iskazao ni u dvadesetima. Danas imam sređen život, više iskustva i mislim da je lakše održati odnos nego ga uspostaviti. Kao da su te dvije stvari pomalo zamijenile mjesta.

Story: Iza vas su poprilično duge i ozbiljne veze, odnosno brak, i to uglavnom s kolegicama. Slučajnost ili se ipak najbolje razumijete s osobom iste profesije?
Ne mislim da to ima veze s profesijom. Moja je profesija stvarno specifična, čak i radno vrijeme, jer jedan dan snimanje završavam u pet ujutro, a ponekad snimam od pet ujutro, ali ne mislim da je baš to presudno za zaljubljivanje.

Story: I danas ste u dobrim odnosima s bivšom suprugom Jelenom Veljačom, podržali ste je i kada je pokrenula inicijativu #spasime. Nedavno vas je u intervjuu za Story jako nahvalila. Što možete reći o njoj i vašem odnosu?
Nažalost, nisam čitao taj intervju, ali hvala joj na tome. Imamo dobar odnos, ne čujemo se, ali poštujemo vrijeme koje smo proveli zajedno i na neki način, kako je i sama rekla u intervjuu u Storyju još prije nekoliko godina, mi smo i odrastali zajedno i jedno drugom smo, naravno, važan dio života. Apsolutno podržavam i nju i sve one koji su dio inicijative #spasime i svih sličnih inicijativa koje se bore protiv bešćutnog i gnusnog zlostavljanja žena, koje je u našem zakonodavstvu još na razini srednjovjekovnog, gdje primjerice silovanje u braku nije silovanje nego eto ‘jedna mala obiteljska razmirica’, te slični užasi koje proživljavaju žene. Društvo ih opetovano zlostavlja, a zlostavljače ne kažnjava rigorozno kako bi trebalo, te ne odgaja nove generacije učeći ih ravnopravnosti i poštovanju svakoga, bio on drukčijih stavova, vjeroispovijesti, spola, spolnih određenja ili podrijetla od njih samih. Kako sam kao dijete i sâm bio svjedok obiteljskog nasilja, vrlo dobro znam kako to može utjecati na dijete i koliko djetinjstvo zbog toga može biti otežano. Svakome tko se bori, naravno razumnim i argumentiranim sredstvima, bez masovne histerije, protiv bilo koje vrste zlostavljanja uvijek treba pružiti podršku i pomoći onima koji su ponižavani ili zlostavljani na bilo kojoj razini. Društvo u tome treba biti složno, a u normalnoj uređenoj zajednici o tome i ne bi trebalo raspravljati.

Story: Vjerujete li da ćete ikad više biti u braku? Kako vidite svoju budućnost kad je o tome riječ?

Ne razmišljam baš tako o tome. Ako se to dogodi, nitko sretniji od mene.

Story: A u profesionalnom smislu? Kakvi su vam projekti izazovni, što biste voljeli ostvariti?
Ne mogu vam sada navesti određeni projekt ili ulogu, ali volio bih igrati što raznovrsnije i kompleksnije karaktere. Volim raditi na ulogama, pripremati se za njih i sudjelovati u projektima koji me potpuno obuzmu. To kopanje ponekad je i malo mučno, ali tada su rezultati najbolji i osjećam se najispunjenije i najzadovoljnije kada to uspijem odigrati.

Story: Puno radite s redateljem Nevijem Marasovićem, niste zajedno snimali samo film ‘Comic Sans’. Kakva je to kemija među vama?

Upoznali smo se u prilično turbulentnim životnim fazama, shvatili smo koliko slično gledamo na bavljenje našim poslom i počeli smo surađivati. Snimili smo zajedno tri filma, kao suradnik na scenariju sudjelovao sam u dva od njih, a u tijeku je snimanje njegova novog filma s Radkom Poličem u naslovnoj ulozi. Ne smijem mnogo govoriti o tom projektu, ali mislim da će opet biti nešto novo u Nevijevu opusu i da će film biti odličan. U filmu imam manju ulogu, ali s užitkom sam sudjelovao i u tom projektu. Naravno, Nevio i ja postali smo veliki prijatelji, puno smo radili zajedno i nekako zajedno i rasli kroz te projekte.

Story: U kina je stigao film Ivana Gorana Viteza ‘Dopunska nastava’. Kakvu ulogu u njemu igrate?
Glumim Marka, koji je pojam mladog političkog ulizice i na svaki se način pokušava dodvoriti korumpiranom i perfidnom gradonačelniku kojega glumi dragi kolega Željko Königsknecht. Film brutalno karikira stupanj korumpiranosti društva u kojem živimo, nepravde prema malom čovjeku i sve to u jako komičnim situacijama i likovima. Nadam se da će imati dobru gledanost i da će se svidjeti publici.

Story: Snimate i film u Beogradu. O čemu je riječ?
Snimam seriju i film ‘Jedini izlaz’ redatelja Darka Nikolića u Srbiji, u kojoj Anđelka Prpić i ja glumimo bračni par. Riječ je o trileru s izvrsno raspisanim likovima iz perspektive glavnog ženskog lika kojega glumi Anđelka. Dio serije snima se u Splitu, a vjerujem da će i film i serija biti odlični.

Story: Uza sve to moramo primijetiti da ste sa 50 tisuća pratitelja na Instagramu postali i pravi influencer. Kako gledate na taj fenomen? Za što koristite društvene mreže?
Zvali su me za neku nominaciju za influencera u jednom našem časopisu i molio sam ih da me maknu s tog popisa jer se stvarno ne osjećam tako. Prilično se površno bavim Insta­gra­mom, ponekad objavim fotografije s projekata koje radim, promoviram poneku humanitarnu akciju, ponekad neku reklamu, ponekad pak pokušavam biti manje ili više uspješno duhovit i rijetko objavim privatne fotografije. Instagram mi je zabavan, volim vidjeti kako su i što rade neki meni bliski ljudi ili ljudi koji su mi zanimljivi, ali to je to.

Story: Kakvu fotografiju još osim privatnih nikada nećete objaviti na svom profilu na Instagramu?
Svašta sam rekao da nikada neću objaviti pa se toga nisam uvijek držao, ali znam da pazim na privatnost ljudi s kojima se družim te da pazim i na svoju privatnost jer smatram da neke stvari mogu i moram zadržati za sebe. Ionako sam veliki dio života zbog prirode posla izložio očima javnosti. U nekim sam se fazama osjećao i pretjerano izloženim i sada pazim da ne prelazim granice dobrog ukusa.

Story: Društvene mreže olakšale su, odnosno uspostavile izravnu komunikaciju publike i javnih osoba. Kakve poruke najčešće primate na Instagramu?

Uglavnom su to pozitivne poruke, najčešće od mlađih generacija, ponekad dobijem i lascivnu poruku, a ponekad i uvredljive i hejterske. Svega ima, ali ipak su to najčešće lijepe poruke podrške i na tome sam jako zahvalan.