Zagrebački glumac o životu s aparatom s kisikom

Ostao sam bez riječi kada sam shvatio da nešto opet nije u redu sa mnom. Naime, prije 19 godina na Jordanovcu sam operirao karcinom pluća, uspješno se izliječio, da bi mi prije dvije godine liječnici rekli da bolujem od kronično opstruktivne bolesti pluća, odnosno KOPB-a - rekao je legendarni kazališni, televizijski i filmski glumac Žarko Potočnjak tijekom svoje ispovijesti za Svjetski dan KOPB-a u povodu kojeg je održan panel u zgradi Istraživačkog instituta Plive u organizaciji Hrvatske kuće disanja i časopisa Storybook.

- Prije otprilike 40 godina, dok sam još bio mlad, liječnik mi je rekao da imam bronhitis i da bih trebao prestati pušiti. Nisam to tada ozbiljno shvaćao jer sam pušio od 16. godine. Međutim, sve to dovelo me do toga da danas moram piti puno lijekova i primati kisik kroz cjevčice jer bolujem od KOPB-a. Donedavno se najveća pozornost pridavala srcu, a pluća su se zanemarivala. Moj je otac bio prvi čovjek u Jugoslaviji koji je operirao srčane zaliske i znam koliko se tome 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća posvećivalo pažnje. Cijela kugla zemaljska digla se na noge oko liječenja bolesti srca. Pluća su gotovo jednako važna kao srce, a ljudi toga nisu svjesni. To tek, kao i ja, shvatite kada bude prekasno - govori Žarko koji nastoji ljudima, ponajviše mladima, istaknuti važnost prestanka pušenja i odlazak na pregled pluća. - Kad mi je jedanaestero od dvanaest studenata reklo da puše, meni je niz obraz samo potekla suza. Oni tada nisu znali zašto, ali ja itekako jesam - kaže 73-godišnji glumac koji je studentima pokušao objasniti da čuvaju svoja pluća jer je disanje temelj glumačkog zanata. Odgovarajućom terapijom glumcu je olakšan život, a nije izgubio ni volju za radom pa i dalje glumi u kazalištu.

- Nažalost, ide nagore. Nabolje ne može ići. Problem KOPB-a je nedostatak kisika u tijelu. Krenulo mi je prvo s nogama, koje su jako važan dio tijela, a hod me počeo prvi izdavati. Zatim se osjete simptomi i na drugim dijelovima tijela, primjerice na rukama. Najstrašnije je što u tim trenucima kad ostanete bez kisika zavlada panika. Koliko god tada bili svjesni bolesti, njezinih uzorka i načina liječenja, protiv te panike ne možete se boriti. To je pitanje disanja, gušenja i u konačnici pitanje života ili smrti. Posljednjom terapijom dr. Samaržije kvaliteta života digla mi se na cijelu novu razinu. Aparat s kisikom pomaže mi u svakodnevnom životu. Ne umaram se dok razgovaram i mogu izdržati predstavu ako sam prije nje udahnuo dovoljnu dozu kisika. Poznato je da se piloti, kad idu u nadzvučne letove, nadišu kisika, a to radi i Mick Jagger prije nastupa. I dalje se bavim glumom koliko mogu. Naravno da ne mogu kao što sam mogao nekad, ali to su manji problemi. Život, onaj svakodnevni u koji su uključene aktivnost kao što su odijevanje, odlazak na zahod, trčanje do zahoda, to su problemi s kojima se susreće čovjek s KOPB-om - otkrio je.

Dok razgovaramo, prilazi nam Žarkova životna part­nerica Višnja Pešić koja mu brižno pomaže namjestiti cjevčice s kisikom. Kaže da je dosta pričao pa bi mu dobro došlo da nekoliko puta udahne. U tome trenutku sjetio se Žarko situacije koja se dogodila nekoliko dana prije.

- Neku večer zvao sam Višnju da mi pomogne s aparatom jer sam mislio da je isključen, nešto nije štimalo. Višnja je pogledala, rekla da je uključen i tada opazila da sam zaboravio staviti cijevi u nosnice. Ne znam što bih bez nje. Višnja mi puno pomaže i stvarno ne mogu sam. Slično je kao s alkoholizmom. To je također bolest koju ne možete liječiti sami. Morate imati nekoga uza se, a ona je uvijek uz mene kao velika podrška. Znam se našaliti da ponekad bude upitno hoću li stići do zahoda, a nekim se situacijama znam smijati i nekoliko dana kasnije. Ali onaj tren kada me uhvati panika, kada osjetim strašnu bol i osjećam se bespomoćno, zahvalan sam što pokraj sebe imam svoju Višnju - istaknuo je. Iza karizmatičnoga glumca više je od 200 kazališnih i filmskih uloga, više od pet tisuća odigranih predstava, ali Žarko još ne razmišlja o mirovini. Unatoč činjenici da je navršio 73 godine, nije izgubio dječački šarm, a, kaže, posla će uvijek biti, najvažnije je da bude zdravlja.