Domaća glumica: 'Nisam branila djeci da jedu meso'

Vegetarijanka koja je odlučila napraviti korak dalje

Izvor: Instagram

'Na razmišljanje o radionici kuhanja potaknula me je još davno jedna moja prijateljica koja je bila uvjerena da to svoje znanje moram širiti i dijeliti s drugima. Ja tada nisam imala kulinarskog samopouzdanja da se usudim to napraviti. I koga bi uopće zanimalo što i kako ja kuham nama doma pored svih ovih sjajnih kuhara koje gledamo svakodnevno na televiziji? Tako sam tada mislila i povremeno objavljivala fotografije svojih jela. A onda su me moje drage kolegice Mia Begović i Ana Maras Harmander nagovorile da nastavim u tom smjeru uvjerene da ja to mogu i moram. Odjednom se pojavio veliki interes za mojim receptima od mnogih drugih kolegica i prijateljica koje su me molile da napravim radionicu kuhanja', objasnila je.

Ono što je konačno presudilo da se odluči održati tečaj, kazala je, bio je poziv koji je dobila ovo ljeto od Tamare Dabić, ravnateljice obrazovne ustanove Makronova. 'Pozvala me da kod njih održim radionicu kuhanja. Naime, u Makronovi sam prije sedam godina završila Školu prirodnog kuhanja, asistirala sam njihovim sjajnim kuharicama, pohađala sam seminare i radionice i otkrila novi svijet kuhanja koji je uvelike utjecao i na moj osobni razvoj. Bila sam počašćena pozivom da baš u Makronovi održim svoju prvu radionicu, koja će se održati 20. veljače u Makronovi, Ilica 11. Ovaj tip radionice namjenjen je za 18 polaznika jer je tako koncipirana kuhinja u kojoj se radionica održava i na taj način svi polaznici imaju kvalitetniji uvid u pripremu i spravljanje jela. No, ako interes bude veći radionicu ću ponoviti u nekom drugom terminu. Mnoge moje kolegice izrazile su želju za sudjelovanjem pa se nadam da će moći uskladiti svoje obveze i doći', rekla je.

Priznala je kako se mnogi ljudi začude kad čuju da ona stigne kuhati, pogotovo zato što je glumica. 'Moja radionica zove se 'Glumica pa kuha', što je ujedno i moj hashtag na Instagramu koji sam sama osmislila potaknuta predrasudama o nama glumicama. Često me pitaju kuham li ja stvarno sve to što obavljujem i kako to stignem uz sve životne obveze. Imam li ja neku ženu koja mi kuha i sprema? Ne, nemam. Sve je stvar dobre organizacije', naglasila je.

 Otkrila je kako još ne zna koja jela će učiti polaznike kuhati, ali ima pomagače pa se ne brine. 'Radim na tome. Puno mi u tome pomažu pitanja mojih pratitelja i prijatelja i ono što ih najviše zanima je kako u što kraćem roku skuhati zdravo i cjelovito vegansko jelo u kojem će dobiti sve potrebne nutritivne vrijednosti. Veliki je interes za veganskom prehranom, svi se žele hraniti zdravije, no biti vegan ne znači nužno i zdravo se hraniti. Šokirana sam spoznajom koliko odnedavnih vegana ne koristi i ne poznaje namirnice važne za ovu vrstu prehrane nego pod pritiskom trenda bezglavo ulijeću u područje koje zapravo ne poznaju. Naglim izbacivanjem svih namirnica životinjskog podrijetla mogu ozbiljno naštetiti svom organizmu. Dobro organiziranom veganskom prehranom mogu se zadovoljiti sve potrebe organizma', kazala je.

Ona osobno, rekla je, prelazak s mesne prehrane na vegetarijansku i makrobiotičku radila je polako i promišljeno, vođena učenjem od naših pionira prirodne prehrane Zlatka Pejića i Jadranke Boban Pejić. 'Prehranu koju ja prakticiram i potpisujem je prehrana po godišnjim dobima prema makrobiotičkim načelima. Makrobiotika, za razliku od veganstva, nije isključiva. Mnogi ne znaju da veganstvo ima svoje polazište u makrobiotičkim načelima prehrane koja se prvi puta spominje u zapisima iz Hipokratovog vremena. Makrobiotika (veliki život) se zasniva na balansiranoj cjelovitoj prehrani i načinu života zasnivanom na drevnom konceptu yina i yanga. Dakle, nije to ništa novo nego je očito došlo vrijeme da se vratimo prirodi i njezinim darovima koje nam ona nesebično daje. I ne radi se tu samo o prehrani. Vrlo važan segment je i očuvanje okoliša, briga za čovjeka i životinje, za naš planet uopće', kazala je Anita.

Dodala je i kako ne voli isključivost pa tako ni u prehrani. Zbog prirode njenog posla vrlo često se nađe u situaciji kada nema izbora. 'Nisam zahtjevna po pitanju prehrane, mogu se snaći u svakoj situaciji pa ću se tako na putovanjima ili domjencima prehraniti salatama, bezmesnim juhama, s ribom ili sirom. Kada bih inzistirala na isključivom veganstvu mislim da bih u mnogim situacijama ostala gladna, a takva sigurno ne mogu dobro funkcionirati'.

Iz tog razloga nije bila ni striktna ni u prehrani svojih sinova, niti im branila da jedu meso ako su htjeli. Iako se mnogi roditelji koji nisu vegetarijanci boje kako im djeca neće dobiti sve hranjive tvari ako ne jedu meso, Anitino iskustvo pokazalo je da ta bojazan nema realno uporište.

'Svoje sam sinove još kao bebe, kada je počela dohrana, hranila isključivo prema makrobiotičkim načelima oslanjajući se na knjigu 'Za bebe i djecu - cjelovita i organska prehrana od trudnoće do školske dobi' Jadranke Boban Pejić. Moje su se bebe uz ovu prehranu i dojenje lijepo razvijali i rasli i nikada nismo imali problema. Čak nas je i naša pedijatrica podržavala u tome i divila se našem trudu. Sve smo kašice spravljali moj suprug i ja, a naše bebe navikle na svježe pripremljenu hranu nisu prihvaćali gotove kašice koje bi ponekad kupili za putovanja, pa sam tako i u tim slučajevima morala spravljati njihove kašice za put. Moje su bebe bile pravi mali makrobiotičari i uživali su u toj hrani. Kada su htjeli probati meso nisam im to branila i mislim da mnogi roditelji-vegani-vegetarijanci griješe kada svojoj djeci brane jesti meso. Mnogima se dogodi da s vremenom djeca požele probati 'zabranjeno voće' pa poskrivečki završe na hamburgerima i sličnom junk foodu. To nikako nisam željela. Mi smo svi odrasli na našoj tradicionalnoj kuhinji koja se zasniva na mesu. Ja sam u svojoj 30-toj godini svojom voljom počela reducirati mesnu i mliječnu prehranu jer mi više nije odgovarala. Želim da moja djeca imaju slobodu izbora. Moj je zadatak da ih osvijestim o važnosti zdrave prehrane i u tome uspijevam', objasnila je.

 'Moj stariji sin Val voli meso ali nije ovisan o njemu, a mlađi Adrian jede meso puno manje i ne voli suhomesnate proizvode, a u školi jedu ono što je na školskom meniju. Kod kuće jedu ono što im suprug i ja kuhamo (veganski) i nikada se ne bune. Dapače, jako vole vegansku prehranu i ponekad se žale da im u školi nije fino kao doma. Evo, prije par dana Val je svojevoljno odabrao da ide na dječju vegansku radionicu u Makronovu i vratio se sretan i inspiriran, i napravio nam je jelo koje je tamo naučio. Izrazio je želju da ide na slijedeću radionicu. Beskrajno sam ponosna. Moji sinovi jedu sve: meso, ribu, seitan, tofu, alge, žitarice, mahunarke i jako puno povrća. I nikada im ništa ne nedostaje u njihovom razvoju. Kada sam ovo ljeto napravila burger od tofua u svom pecivu moj Val je rekao: 'Mama, ako ovako nastaviš Mc’Donalds se može zatvoriti'. Kad vam to kaže sin koji obožava mesne hamburgere onda vam je srce veliko kao kuća!', ponosno je istaknula.

Za kraj se osvrnula i na još jednu čestu predrasudu o vegetarijanstvu, a to je da nas bezmesna hrana ne može dovoljno zasititi i dati nam snage, pogotovo ako se osoba bavi teškim fizičkim poslom. Njeno osobno iskustvo upravo je sasvim suprotno.

'Veganska nas prehrana može itekako zasititi, u to nemojte sumnjati. Fizički se radnici ne moraju bojati hoće li imati dovoljno snage za svoj posao ako imaju uravnoteženu i cjelovitu vegansku prehranu. Poznajem vegane koji se ozbiljno bave sportom i vrlo su snažni i zdravi ljudi. Količina hrane koja je nekome dovoljna da bude sit je individualna. To ovisi i o poslu koji rade, o zdravstvenom stanju, o starosti i spolu. Mi glumci smo na neki način fizički radnici. Uvijek smo u pokretu, vrlo malo sjedimo, ponekad imamo i fizički zahtjevne zadatke, trošimo puno energije ujutro na probama, zatim navečer na predstavi, a tri puta tjedno imam jutarnje treninge. Uz ovu vrstu prehrane nisam nikada osjetila manjak energije, baš naprotiv, puno lakše izvršavam zadatke i ne gubim koncentraciju', kazala je i dala primjer. 

'Kada sam prije 20 godina snimala prvi film u kojem sam igrala glavnu ulogu, tada sam još jela meso. Na set bi nam donijeli ručak baziran na šnicli i krumpiru i tako iz dana u dan. Nakon takvog ručka bilo mi je teško nastaviti snimanje, ta me je hrana umarala i teže sam se koncentrirala pa sam ih zamolila da mi donose nešto vegetarijansko. Tada sam prvi puta osvijestila koliko mi meso zapravo ne treba i da puno bolje funkcioniram bez njega. Sve je vrlo individualno i svatko treba slušati svoj organizam', zaključila je Anita.