Domaća scenaristica i producentica Jelena Veljača, u zagrebačkoj je zračnoj luci dr. Franjo Tuđman ovih dana, kako sama kaže, doživjela pravu dramu i razočaranje, a što se točno dogodilo, ova je Zagrepčanka opisala za Jutarnji.hr.
Možda je to jednostavno tako: kad se narod izgladnjuje i psihološki muči do svih granica izdržljivosti, postane okrutan i prema sebi samom
'Ne znam kad se našem društvu dogodilo da, kao u nekom filmu strave i užasa, preživi opću katastrofu koja je prijetila istrebljenjem, no oboli od stravičnih posljedica, od kojih je ona najgora potpuni nedostatak empatije (...) Možda je to jednostavno tako: kad se narod izgladnjuje i psihološki muči do svih granica izdržljivosti, postane okrutan i prema sebi samom', svoju je priču počela ova 38-godišnjakinja, pa otkrila što ju je tako razočaralo i šokiralo.
'Pa sam tako, kad su bebi od godinu i pol dana teška vrata toaleta namijenjenog za mame i bebe prignječila rukicu na metar od mene, sljedećih pola sata provela paralelno tješeći mamu i trčeći po zagrebačkom aerodromu tražeći panično bilo koga s akreditacijom tko izgleda kao da potencijalno radi na aerodromu dr. Franje Tuđmana (koji ću kasnije, tijekom prepričavanja ove uznemirujuće priče, nazvati odličnim primjerom nomen est omen kletve), u nadi da će pozvati liječnike ili bilo kakvo odgovorno osoblje tko mami koja se tresla od šoka može pružiti adekvatnu pomoć'.
Osvrnula se i na sigurnosna pitanja na aerodromu, zapitavši se zašto na jednom cijelom nivou aerodroma ne postoji nijedna službena osoba, u trenutku kada se tamo nalazi velik broj ljudi te mnogo djece, što je nazvala skandaloznim. Otkrila je i da je priskočila šokiranoj majci u pomoć, pritom ostavivši svoju četverogodišnju kći Lenu u obližnjoj trgovini, jer uplakanoj i vidno uznemirenoj majci koja je s djetetom sjedila na podu, u pomoć nije priskočio - nitko.
'Ne bih ulazila u činjenicu da su aerodromi postali samo ogromne hale u kojima čekamo svoj red za ukrcaj bez ikakve zaštite, iako je pseudosigurnost na visokom nivou, ali i bez ikakve mogućnosti da se iz istih, jednom kad si u prostoru za ukrcaj, maknemo, ne bih, jer me čak možda više od toga da sam morala ostaviti svoje četverogodišnje dijete nepoznatoj prodavačici u obližnjem duty free shopu, prijeći tri kata, zbog sulude i potpuno nepraktične arhitekture morala dvaput izaći iz zgrade da bi ušla u dizalo i pritom zaskočiti čovjeka koji je isto tako mogao biti govornik nekakve konferencije s rečenicom 'Radite li slučajno ovdje, djetetu je potencijalno slomljena šakica' šokirala činjenica da je majka koja ne govori hrvatski sjedila sama na podu s ozlijeđenim djetetom bez da joj je itko prišao', opisala je Jelena 'kaotičan' prizor na domaćem aerodromu te dodala kako je grlila uplakanu majku dok su zajedno čekale pomoć .
'Tko nas je i kad tako baždario, tako naučio? Činjenica da i kad prijavimo nasilje, ono ne bude sankcionirano? Činjenica da se, kad se konačno spustio medicinski tim, očito kroz La Manche do posljednjeg nivoa dr. Franje Tuđmana, okrutnog u grandioznosti svog narcizma (podsjećam vas: riječ je o aerodromu), s njima se nisu spustili ni predstavnici uprave zračne luke, ni netko iz pravne službe, ni HR-ica, ni stručnjakinja za prava korisnika? Mamu i bebu su poslali dalje, bez ikakvog osjećaja odgovornosti, pa čak i bez ozbiljne medicinske obrade. Dok smo se rastajale, u očima smo si međudobno i tražile i davale utjehu, a moje je dijete tutnulo ozlijeđenom u ruke plišanu igračku. Tračak nade za kraj scenarija', zaključila je Jelena.
