Karmela Vukov Colić, bivša HRT-ova voditeljica, a danas kako sama kaže, pasionirana putnica, ponosna mama i autorica bloga 'Ciao Karmela' već je spremna za Božić koji samo što nije stigao. Kako već neko vrijeme pokazuje svoju kreativnu stranu, nije ni čudno što obožava ovaj dio godine. Tako je za Story.hr odlučila otkriti detalje blagdanske čarolije iz njenoga doma. Otkrila nam je kako je nekada izgledao Božić u njezinoj obitelji, što će se nalaziti na njezinom blagdanskom stolu i koje običaje nikada ne zaobilazi.
Kojih se vi božićnih tradicija pridržavate u vašem domu?
Božiću se svi veselimo. Pripreme počinju danima ranije. Čak i mjesecima, jer ja poklone počinjem nabavljati krajem ljeta. Ne volim onu gužvu i šoping groznicu u prosincu pa darove volim imati prije nje i prosinac dočekati mirna po tom pitanju. Tjedan dana prije Božića počinju se peći kolači - prvo oni suhi, a kako se blagdan približava, sve bogatiji i kremastiji. Ispečemo puno kolača pa ih uvijek dijelimo prijateljima, kolegama ili susjedima. Na Badnjak se cijela obitelj skupi kod bake na večeri, potom polnoćka. Darovi su nam pod borom već na badnju večer i nikad tamo ne dočekaju Božić.
Koliko se razlikuje slavljenje Božića danas od onoga iz vaše mladosti?
Pamtim te Božiće iz mog djetinjstva kao dragocjene sličice: mi svi, veliki i mali u hodniku ispred vrata dnevne sobe čekamo. Mali znatiželjno vire kroz ključanicu. Slabo vidimo, ali čujemo. Djed, glava obitelji, u dnevnoj sobi stoji kraj bora koji je uvijek postavljen pred velikim prozorom. Poimence spominje svakoga od nas i nabraja sve dobro što smo napravili te godine. Govori to malenom Isusu koji je, eto, svratio na naš prozor kako bi nas darivao. Kad djed završi, oglasi se zvono s bora. To je znak da nas Isusek pozdravlja i odlazi. Razdragano otvaramo vrata dnevne sobe i hrlimo k boru, prvo maleni pa veliki. A pod njim sve puno predivnih poklona. Otvaramo ih smijući se i istovremeno zapitkujući djeda kakav je maleni Isus , što je sve rekao...
Vežu li vas za Božić nekakve uspomene iz mladosti, običaji kojih danas više nema?
U kući drugog djeda i bake na badnjak se unosio Badnjak, panj i slama. Na njoj se i spavalo tu noć čekajući rođenje Isusa. Bio je to lijep običaj, danas nažalost zanemaren.
Bez čega ne može proći vaš božićni stol?
Na badnju večer obavezan je bakalar na bijelo. Božićni ručak uvijek je patka ili purica s mlincima. I kolači. Puno kolača po kojima danima unaprijed sve miriši po Božiću.
Koji običaj biste posebno izdvojili?
Svake godine izrađujemo sami kartice s imenima koje stavljamo na darove. Jedne su godine to kuglice na kojima ispisujemo imena, druge stare fotografije pa svatko mora prepoznati sebe kao dijete, treće ukrašeni pluteni podlošci ili orašari od slanog tijesta. Svii su oni ujedno i ukrasi za bor. Ideja nam je da nakon puno godina cijeli bor možete okititi samo tim ukrasima.
