Posljednjih šest godina televizijska voditeljica Nikolina Ristović živi na dvije adrese - u rodnom Zagrebu i u Beogradu, gradu u koji ju je odvela ljubav prema povjesničaru umjetnosti Vidoju Ristoviću. Supružnici Ristović svili su obiteljsko gnijezdo u najpopularnijoj beogradskoj četvrti Vračar, čiji su stanovnici redom kulturnjaci, umjetnici, profesori, ali i boemi. To i ne čudi jer je riječ o starom dijelu grada koji, kako je rekla Nikolina, odiše posebnim šarmom.
- Svi koji dolaze na izlet u Beograd kažu nam da im je tu fantastično. U Vračaru su izvrsni lokali i barovi, jako je živo, što je ujedno i prednost i mana. Mana zato što je prometni kolaps gotovo konstantan i strašan je nedostatak parkirnih mjesta. Beograd je, za razliku od Zagreba, mnogo veći, prometniji i zakrčeniji grad - kaže Nikolina koja će uskoro pokušati riješiti taj problem.
Naime, kako žive u ulici u kojoj su zgrade sagrađene 30-ih godina prošlog stoljeća, kao što je slučaj i u Zagrebu, nemaju adekvatna parkirališna mjesta pa će morati pronaći trajnije rješenje. Ali tek nakon što završe adaptaciju stana koju su počeli prošli tjedan. Story je tako prvi i posljednji hrvatski časopis koji je dobio priliku zaviriti u nekadašnje izdanje luksuznog stana od 400-tinjak četvornih metara, a prostire se na dva kata zgrade koja je godinama u vlasništvu Vidojeve obitelji.
Ristovići su poznata srpska obitelj, Vidojev otac Viktor najbogatiji je antikvar u državi, a ljubav prema umjetnosti prenio je i na sina. Nikolinin suprug, s kojim je 2014. dobila kćer Unu Sofiju, strastveni je kolekcionar umjetničkih djela pa ne čudi što im je stan dupkom pun umjetnina na kojima bi im pozavidjeli i brojni galeristi te kustosi muzeja. Samo neka od imena čije slike krase zidove njihova stana su Paja Jovanović i Uroš Predić s kraja 19. stoljeća, Ignjat Job, Milan Konjović, Sava Šumanović i Ivan Radić, koji su djelovali između dva svjetska rata, a iz razdoblja poslije 50-ih godina Aleksandar Tomašević, Petar Lubarda, Bora Iljovski, Predrag Nešković, Edo Murtić i Lazar Vozarević. Na policama su skulpture Dušana Džamonje, Riste Stijovića i Ivana Meštrovića, a pojedini komadi namještaja pripadaju razdoblju secesije, art decoa, baroka, dizajnu 50-ih, ali ima i novih, modernih primjeraka.
- Vidojeva omiljena slika je ‘Maslinjaci’ Petra Dobrovića iz 1928., koju smo dobili kao vjenčani dar. Meni je omiljeni slikar suvremeni umjetnik Momir Bulović. U stanu se nalazi i nama posebna slika ‘Poljubac’ Vlahe Bukovca, moj dar Vidoju - kaže Nikolina.
Umjetnine se nalaze u gotovo svim prostorijama dvoetažnog stana, koji se sastoji od dva dnevna boravka, tri spavaće sobe, tri kupaonice, garderobe i dviju kuhinja, zbog čega im je životni prostor, priznaje, pretrpan. Zbog toga Nikolina namjera iseliti golemu količinu stvari i zatim rekonstruirati stan.
- Napokon sam se izborila za uređenje prostora. Ima jedna anegdota koju stalno koristim kao adut. Prvi sam put ušla u taj prostor s nekolicinom prijatelja. Došli smo kod Vidoja na piće, tek sam ga bila upoznala. On je bio sav ponosan, s razlogom, naravno. Svi su se zabezeknuli od količine šarenila i artističkog pristupa uređenju, što se teško može vidjeti bilo gdje. Odmah sam primijetila da je stan uređen bez imalo razmišljanja o bilo kakvoj funkcionalnosti. Iako sam Vidoja poznavala vrlo kratko, rekla sam mu: “Ovdje ne bih mogla živjeti ni sekunde”. A ostala sam šest godina. Šest se godina borim protiv svih svojih principa i stvarno bi bio red da usliši moje molitve. Dugo smo razmišljali hoćemo li kupiti nešto novo ili ostati tu. Još nije isključeno da nećemo kupovati novi stan, ali Vidoje ne želi nikome prepustiti ovu kuću. Složio se s činjenicom da kuću moramo preurediti. Imamo tri kćeri pa će jednog dana i njima možda dobro doći. Zgrada zahtijeva temeljitu rekonstrukciju, prije svega zato što nema lift, a on će itekako pridonijeti kvaliteti našeg života jer nije lako svako malo trčati na treći i četvrti kat, pogotovo sa stvarima. Lako mi je dignuti stražnjicu, ali kad idemo na put, treba spustiti kofere, donijeti kofere... Pretpostavljam da taj problem muči mnoge koji žive u kućama starije gradnje. Zgrada ima i veliko dvorište, koje također moramo urediti, a problem je i što u stanu postoji dosta prostorija koje uopće ne koristimo. Stan ima gotovo 400 kvadrata, a mi se na kraju zbijemo u njih 80-ak. Ne koristimo ih zato što u gradnji nije poštovana funkcija. Vidoje je to osmislio kao momački stan, a kada je uređivao prostor, pripajao ga je postupno. Nikada nije sve odradio sustavno i zbog toga stan nije zaživio kao cjelina. On ga čak više prostorno koristi nego ja jer je donja etaža praktički njegov ured u koji gotovo ne zalazim, a voljela bih - objašnjava Nikolina koja je od stana odlučila napraviti funkcionalni prostor i smisleno povezati ta dva kata.
- Gornji kat bit će dnevna zona s kuhinjom i velikom terasom, a na donjem katu nalazit će se spavaće sobe s kupaonicama, predvorjem i garderobama pa onaj tko dolazi u goste neće imati potrebu boraviti na donjoj etaži. Plan je i da se liftom može doći na obje etaže. I ono najvažnije - dvije kuhinje smanjujem na jednu. Za posljednji Unin rođendan pekla sam četiri torte, na jednoj etaži nije radila pećnica, na drugoj ploča pa sam kao budala trčala između katova. Iako je to najjeftinija moguća fizička aktivnost, ipak je bilo vrištanja... Vidoje je estetičar i neke stvari ne shvaća kao većina muškaraca. Govorim mu da je isključivi larpurlartist, da živi umjetnost radi umjetnosti i drugo ga ne zanima. Važno mu je da je okružen onime što mu se sviđa, da može u tome uživati, a to što mi padamo preko skulptura i zapinjemo o njegove restaurirane tepihe, drugi je par cipela. U međuvremenu nam je i dijete počelo trčati među svim tim stvarima. Mislila sam da će biti ozbiljnih oštećenja, ali nije nikada ništa razbila. Iako je vrlo živahna. Eto, nečemu je ipak koristilo... Dijete je naučilo šetati muzejom a da ne učini nikakvu štetu - u svom se stilu našalila Nikolina koja će u preuređenju uvažiti i Vidojeve potrebe.
Nada se da će krajnjim rezultatom svi troje biti zadovoljni.
- Meni se sviđa ovakva estetika, ali dramatično pročišćena. Ne razilazimo se u tom pogledu, osim što on preferira neke stilove umjetnosti, pogotovo u slikarstvu, koje ja ne volim toliko. Zato će on dobiti svoj kutak u kojem će moći raditi što hoće. Obećali smo mu nekoliko kvadrata. Neću mu zagorčati život, mislim da će i on shvatiti da funkcionalnost nije tako loša. Donekle sam u toj struci pa uviđam prednosti nekog prostora, mogu procijeniti njegov potencijal. Svi se onesvijeste kada dođu k nama, kažu da je kao u muzeju, galeriji. Jest, impresivno je, ali meni je prije svega važno da to postane prostor koji će funkcionirati. Mislim da kuće i stanovi ponajprije moraju biti funkcionalni za život, a onda sve ostalo. Tu sam praktična i pragmatična i neću popuštati slabostima kojima je Vidoje prije bio sklon. Napravio je ono što ja nikada ne bih - postavio je parket u cijelu kupaonicu. Izgleda fantastično, ali ja sam jezivi higijeničar i mislim da kupaonica mora biti sterilna, s pločicama koje mogu prebrisati. Želim materijale koji su lijepi, ali i funkcionalni i odgovaraju svrsi kojoj su namijenjeni. Neću podilaziti estetici koja nema smisla - objašnjava.
Što se tiče samog uređenja interijera, velik dio umjetnina morat će van, ali zato će zadržati većinu namještaja.
- Potpuno se slažem sa svime što sada imamo. Samo to treba pročistiti, probrati, promijeniti funkcionalnost prostora, dizajnirati prostor prema principima koji mi se sviđaju. Ne moramo kupiti ni jednu novu vilicu, jer je sve što postoji super. Umjetnine ćemo zasad smjestiti u skladište, hangar, negdje ćemo ih privremeno deponirati. Vidoje ima još toga što nije u stanu nego na čuvanju, po galerijama, ima kamo s tim. Imamo toliko namještaja da njime možemo napuniti nekoliko kuća od 500 tisuća kvadrata. On voli kupovati namještaj. Kad vidi neki komad koji mu se sviđa, kupi ga i tek poslije razmišlja što će s njim, a ja dobivam slomove živaca. Iako respektiram tu njegovu strast. Svi kupujemo nešto, samo što je njegovu strast malo teže uskladištiti. Žene obično kupuju cipele, nešto što spremiš u ormar, ali kad ti netko kući donese sofu, onda si očajan - smijući se kaže Nikolina koja je veliki estetičar, kao i suprug, ali u modnom smislu.
Stoga smo je pitali hoće li se i ona, zbog mira u kući, morati riješiti nekih svojih odjevnih komada.
- Da, morat će sve ići van. Ionako povremeno provodim čistke, nisam pretjerano emotivno vezana uz odjeću, osobito ako nešto dugo ne nosim. Uostalom, sada mnogo manje kupujem nego prije, odnosno Vidoje mi, srećom, više ne kupuje puno. Zbog toga smo se dosta svađali, što je smiješno, jer je kod drugih obrnuta situacija. Žene sumanuto kupuju. Postala sam racionalna, danas kupujem samo ako mi se nešto baš svidi, a ono što ne nosim određeno vrijeme, poklanjam nekome za koga mislim da će mu se svidjeti. Žao mi je da odjeća propada, volim da svi predmeti imaju svoju funkciju - objašnjava Nikolina koja podjednako impresivnu garderobu ima i u svom zagrebačkom stanu. Unatoč tome, kada putuje u Hrvatsku, uvijek ponese nekoliko kofera.
- Prvobitna je ideja bila da pola stvari bude tu, a pola u Beogradu i da na put nosimo samo najnužniju kozmetiku. Ali dokle god sam relativno žrtva mode, to neće biti izvedivo. Svaki put vučem sa sobom kofer trenutačno omiljenih stvari. Moram se disciplinirati jer stvarno imam dosta veliku garderobu i u Zagrebu i u Beogradu. Vidoje je zguran na marginu. Ali sam je kriv, obećao je još jednu garderobu i nije to ispunio. Sva sreća da je barem on onoga trenutka kada sam mu ušla u život prestao biti modna žrtva. Prije je više volio kupovati odjeću, sada je sve maksimalno reducirao. On je ono što bih ja voljela biti. U potpunosti je shvatio svoj stil, manje-više kupuje identične stvari, obnovi samo dio klasike koja je vječno aktualna i nikad nema problema s garderobom. A mi žene koje volimo biti u trendu... To je malo nezgodno - našalila se Nikolina koja će dok ne završe radovi češće boraviti u Zagrebu.
- Ne znam točno kada ćemo se moći useliti jer još čekam procjenu. Tražila sam analizu statike zgrade zato što će biti ugrađen lift, ali želim vidjeti i kako reagira na potrese i slično. Kad već to radimo, želim da se odradi maksimalno dobro. Odabrala sam vrlo profesionalnu ekipu, vidjela sam što su dosad radili, koliko zahtjevne projekte, mislim da tu neće biti problema ili otezanja rokova. A dotad ćemo vjerojatno boraviti u Zagrebu. Ionako smo obično u siječnju u Zagrebu ili negdje na putu. U veljači ili ožujku zaletim se do starije kćeri Hane koja studira u Engleskoj, često i zajedno putujemo. Prošle smo godine u to vrijeme bili na Sejšelima i u Parizu, nekamo ćemo i sada otputovati - kaže Nikolina koja je ove blagdane provela u krugu obitelji.
- O dočeku Nove godine nismo se još usuglasili. Moguće je da ćemo biti ili u Zagrebu ili u Beogradu s prijateljima. Ništa spektakularno, što mi je i najdraže. Nisam ljubitelj glamuroznih novogodišnjih proslava. Nakon toga idemo na skijanje. Točnije, članovi moje obitelji će skijati, a ja ću šetati po snijegu i uživati u bazenima. U skijanje se neću upuštati jer sam apsolutno netalentirana i ne želim svima upropastiti praznike tako da me moraju voditi po bolnicama i liječiti od lomova. Posljednji je pokušaj skijanja rezultirao time da me gotovo odnijela ralica pa više ne pokušavam - otkriva Nikolina.
