Darko Juranović D'Knock je hrvatski glazbeni producent, skladatelj, izvođač i bivši član prve postave legendarne grupe ET iz 90-ih, koju su činili on, Vanna i Adonis Ćulibrk, poznatiji kao Boytronic. Danas je Darko jedan od članova i osnivača grupe PlayOne, član dua D'Knock & Jay te vlasnik labela D'Knock Production, a u rujnu prošle godine proslavio je prvu godišnjicu braka sa suprugom Jelenom Majić, s kojom zajednički producira glazbu za velike bendove poput Simply Red. Samo za Story. hr D'knock je otkrio namjerava li se ET ponovno okupiti te se prisjetio 'zlatnih vremena' s početka 90-ih, kada je pojam 'cajke' u Hrvatskoj bio potpuno nepoznat i kada je u kultnim klubovima u Crikvenici koncerte i nezaboravne partyje priređivao pokojni 'kralj funka' Dino Dvornik.
Opišite nam malo ugođaj i atmosferu u diskotekama 'Phoenix' i 'Flash' tih ranih 90-ih i usporedite ih s ugođajem i atmosferom danas u klubovima u kojima caruju cajke.
Ono što se događalo već krajem 80-ih i početkom 90-ih u Crikvenici, odnosno kultnim klubovima tog doba 'Phoenixu' i 'Flashu', gotovo je neopisivo i često kada sretnem nekoga tko se sjeća tog vremena, zapričamo se satima. Meni je baza bila u Jadranovu, gdje sam kod tete ljetovao cijelo djetinjstvo i dobar dio mladosti. S ekipom iz Jadranova, a bilo nas je dosta, odlazili bi u spomenute klubove i to je bilo nezaboravno. Prvo, u to vrijeme je u Crikvenicu dolazio velik broj stranih gostiju iz svih mogućih zemalja Europe, a i ekipa iz gotovo cijelog Zagreba. I to ekipa za poželjeti. Prvo, glazba u klubovima je bila u koraku s bilo kojim klubom iz svijeta... feeling kao da si na obali nekog turističkog svjetskog grada. Mogao si čuti dobru klupsku mjuzu, vrhunske remixeve pop klasika, hip hop, italo disco, kanadski disco, funk itd. Mi uopće nismo ni znali što su cajke... meni je to bilo totalno nepoznato. Osobno ne posjećujem današnje klubove gdje se puštaju cajke, ali po pričama DJ-a s kojima surađujem, znam što se događa kod nas. Mi u ovom trenu na obali imamo par svjetskih klubova, primjerice Papaya, Noa Beach Club, Revelin, Aquarius itd., koji su se svojim programom i izgledom našli među top 50 svjetskih klubova. Međutim, onaj način zdrave vibre i zezancije iz početka 90-ih u 'Phoenixu' i 'Flashu' je iz mog kuta gledanja nezamijenjiv.
Ono što se danas događa u većini klubova koji nose jedan drugačiji tip partijanja, stvar je kulturološke i socijalne prirode i stanja našeg društva u cjelini. Velik broj ljudi u Hrvatskoj je izgubio identitet i samim time se taj jedan utjecaj prenosi na mlade. Ili imaš klubove na obali gdje ljeti dominiraju festivali elektronike s 80-90 posto inozemnih gostiju ili velik broj klubova diljem Hrvatske u kojima kroz cijelu godinu dominiraju tzv. cajke i istočnjački stilovi glazbe. Kako sam sudionik ovog i onog vremena, moram naglasiti da ipak postoji velika razlika. Kraj 80-ih i počeci 90-ih su bili zlatno doba glazbe kod nas i u cijelom svijetu i partijanje se baziralo na dobroj glazbi, svirci, plesu i druženju bez mobitela, selfija i opterećenosti što ćemo objaviti da budemo viđeni... party se bazirao na zdravom druženju gdje se živjelo za trenutak, a ne fotografiju ili viralni video. Nije bilo photoshopa i 'ispeglanih' lica, imao si mlade, opuštene ljude željne dobrog provoda s naglaskom na glazbu i nezaboravno druženje...
Kako je to izgledalo kad je Dino 'kralj' 'rokao' u diskoteci? Što je radio, kako se ponašao... Rekli ste da su to bila 'predobra vremena'. Što nam danas nedostaje?
Obožavao sam Dinu... ET se formirao i već aktivno funkcionirao krajem 80-ih kao hip hop grupa koja se poslije, dolaskom Vanne, glazbeno modificirala. Boytronic i ja smo bili nerazdvojni prijatelji, plesali smo break dance, repali, radili beatove, tada i zajedno ljetovali u Jadranovu i izlazili u Crikvu. Dino je u to vrijeme napravio totalni 'boom' sa svojim prvim albumom u cijeloj ex-Yu i već tada se nametnuo kao 'kralj hrvatskog funka' i on je bio taj pravi predvodnik jedne nove scene. Dino nas je prepoznao i odmah se stvorila prava konekcija. Čak nas je zvao kao goste na svoj prvi koncert u Domu Sportova. U to vrijeme su u ET-ju, osim Boytronica i mene, bili i Nino Mlinac - SkyRocker i DJ Fresh Jay, s kojim i danas surađujem. Nismo mogli spojiti DJ pult na bini iz tehničkih razloga, tako da je samo gostovanje otpalo, ali sama činjenica da nas je pozvao i da smo bili tada uz njega, za nas je bila velika čast. Dino je bio takav karizmatik i toliko muzikalan i genijalan da je mogao napraviti show bilo gdje. Po meni je njegovim odlaskom nastala ogromna praznina kod nas. Zamislite scenu iz tog doba... krcat Phoenix, pun gostiju iz Hrvatske, ex-Yu i cijele Europe, legendarni DJ Zdrave Milinović (tada resident DJ kluba Phoenix) stavlja naljepnicu 'ET' ispred svog pulta i tada dva još nepoznata klinca (Boytronica i mene) poziva na stage pored sebe i daje nam mikrofone. Pušta beat, mi počnemo repati i stvori se fenomenalna atmosfera, ruke u zraku, a ispred nas cijela ekipa iz Jadranova radi 'hype' na plesnom podiju i bodri nas. Eto, to jedna od slika iz tog doba. Kao da gledate spotove MC Hammera, Beastie Boysa ili Run DMC-ja. Ma predobro. Danas nam nedostaje zdrave i neopterećene zabave koja ima naglasak na glazbi i plesu.
Prema vašem mišljenju, je li glazbena scena u Hrvatskoj 90-ih nudila više u smislu kvalitete i umjetničke vrijednosti od današnje scene?
Apsolutno. Kao što sam već spomenuo, Hrvatska je, u glazbenom smislu, u ono vrijeme bila dominantna u regiji i u koraku sa svjetskom scenom, više nego danas. Bila je puno veća povezanost između samih izvođača, diskografa i medija. Ulagalo se u izvođače i sami mediji su radili na tome da se adekvatno promoviraju novi glazbeni stilovi, izvođači, i ako si bio dobar, imao si mogućnost kvalitetne promocije u 'prime timeu' najpraćenijih medija. To je bila jedna sinergija i val koji je iznjedrio puno novih, kvalitetnih izvođača. Imali smo jaku pop, rock i dance scenu, a u drugoj polovici 90-ih i izuzetno jaku hip hop scenu. Ulagalo se u vrhunske spotove i punili su se klubovi i sportske dvorane.
Mislite li da postoji ikakva šansa da se grupa ET ponovno okupi u starom sastavu, vi, Boytronic i Vanna? Npr., jedna povratnička turneja kao Bijelo Dugme pa opet razlaz? Koji bi se uvjeti morali ispuniti da bi se to dogodilo?
Iskreno, svatko od nas je u svom 'filmu' i trenutno ne razmišljamo o tome. Svi smo suglasni da se takve stvari rade ako se okolnosti i energija poklope i da takav projekt zahtijeva maksimalnu posvećenost da bi sve bilo spektakularno, kako se i očekuje. Sve to po mom mišljenju iziskuje jako puno vremena i pripreme, a svatko od nas je trenutno fokusiran na svoju karijeru. Recimo, od ove godine radim kao direktor brandinga i producent za njemačku kompaniju Jürgen Höller Academy (JHA), koja radi najveće edukacijske seminare u Europi i proglašena je jednom od najbrže rastućih kompanija u Europi po časopisima Financial Times, Focus i Statista. Na tim seminarima u velikim sportskim dvoranama kao govornici sudjeluju najveće svjetske zvijezde, kao što su Arnold Schwarzenegger, Oliver Kahn, Dieter Bohlen itd. To za mene znači dogovoren raspored po godinu dana unaprijed i maksimalnu posvećenost. Dakle, trenutno mi se to čini teško izvedivo, međutim, vidjet ćemo što život nosi.
Jeste li još u kontaktu s Vannom i Boytronicom?
Svi troje smo u dobrim odnosima, komuniciram s oboje, čak se znam sa svakim od njih zapričati i po sat-dva o raznim temama, komentiramo današnju glazbenu scenu i vrlo rado se prisjetimo ,zlatnog doba'. Baš imamo zrelu i kvalitetnu komunikaciju i oboje od mene imaju podršku.
Na kojim glazbenim projektima trenutno radite? Smiješi li vam se možda neka velika suradnja poput one sa Simply Red? I koje su vam najveće želje u glazbenoj karijeri koje još želite ostvariti?
Osim svoje poslovne karijere, koja mi je znatno promijenila život u pozitivnom smislu, i dalje sam glazbeno aktivan. Postoje još neki nedovršeni projekti s britanskim producentom i dobitnikom Grammyja Andyjem Wrightom, koji je mene, Dusa i DJ Fresh Jaya angažirao za rad s grupama Simply Red i Simple Minds. Vrlo često sam u kontaktu s 'kraljicom house glazbe' Barbarom Tucker, za koju ću raditi par stvari za njezin novi album te imam još par velikih glazbenih iznenađenja što se tiče svjetske scene, što ću obznaniti kad za to dođe vrijeme. Ako me pitate koje su mi najveće želje u glazbenoj karijeri… recimo, volio bih surađivati s Mary J. Blige ili producentima kao što su Dr. Dre, Timbaland i Rick Rubin… 'dream big, work hard'.
Kad izlazi treći zajednički singl vas i vaše supruge? S čime vas ona najviše može obradovati, a s čime najviše naljutiti?
Treći singl je trebao već odavno izaći, međutim zbog spomenutog posla za njemačku kompaniju napravili smo malu pauzu. Ne samo da imamo treći singl u pripremi, već imamo i gotov koncept cijelog albuma. Nedavno smo došli iz Münchena sa zadnjeg eventa JHA 'Power Days' i odmah smo se bacili na završavanje trećeg singla, tako da uskoro izlazimo s novom pričom iz naše D'Knock & Jay radionice, što nas izuzetno veseli. Ako postoji prava ljubav, a kod nas je to slučaj, onda je brak svakim danom sve čvršći. Jelena me u svemu čini boljom osobom i ona je definitivno ono najbolje što mi se dogodilo u životu. Često znam reći – neopisivo je zadovoljstvo kraj sebe imati nekoga tko te upotpunjuje, ne samo u privatnom, nego i u kreativnom segmentu. Iskreno, uvijek me jako obraduje njezino oduševljenje kada krenemo na neko od naših spontanih putovanja, njezin osmijeh i onaj osjećaj kada vidim da je iskreno sretna. E sada, zajednički život ne bi bio zanimljiv da nema i ponekih trzavica. Zna me nekada naljutiti kad se ne brine dovoljno o sebi jer je radoholičar i zaglibi u video montaži po par dana, s recimo par tanjura cornflakesa ili me naljuti kad je tvrdoglava po pitanju neke teme. Tajna uspješnog braka, po meni, je međusobno nadopunjavanje i apsolutno uvažavanje. I kad ponekad dođe do teških trenutaka, sve se može riješiti razgovorom i ništa se ne ostavlja 'pod tepihom'. Ljubav je davanje bez očekivanja i kroz takav odnos svatko se može razvijati kao jedinka, a opet imati bezuvjetnu podršku partnera.