Domaći skladatelj i glazbeni producent, 85-godišnji Hrvoje Hegedušić nedavno je brakom okrunio vezu s dugogodišnjom partnericom, 35 godina mlađom profesoricom glazbene teorije Ljerkom Šemeš te time savršeno pokazao da za ljubav nikada nije kasno. Ovaj Zagrepčanin otkrio nam je kako je poznanstvo koje traje nekoliko desetljeća preraslo u ljubav, kako je zaprosio svoju dragu, ali i zašto na vjenčanju u Selcu, gdje oboje žive, nije bilo glazbe. 

'Bilo je odlično, svaka iduća svadba će mi biti takva!'
branko kukurin 

Kako se rodila ljubav između Vas i supruge, s obzirom na to da ste prije toga bili suradnici više od tri desetljeća?

Eh, kada bi znao koji je taj trenutak u kojem smo se zaljubili. Sve se dogodilo nekako spontano, kroz godine druženja 'rodila' se privrženost, pa i ovisnost, ljubav... Odlukom da se oženimo samo smo zaokružili cijelu priču. Ljerku znam odavno, još od njezinih srednjoškolskih dana. Ona je kći mojeg nekadašnjeg kolege s radija, znao sam ju iz viđenja. Počeli smo se družiti i s vremenom smo postali jako dobri prijatelji te smo se međusobno u svemu podržavali i davali 'vjetar u leđa'. Primjerice, ona je bila prekinula sa studijem, no kada mi je pokazala index i kada sam vidio sve petice, nagovarao sam ju da ne odustane, da završi još te dvije godine koje su joj ostale. I eto, 2010. godine je diplomirala. Često druženje nekako je samo od sebe preraslo u ljubav...

'Bilo je odlično, svaka iduća svadba će mi biti takva!'
branko kukurin 

Kako ste osvojili sadašnju suprugu? Osvajate li ju još uvijek, nakon sedam godina veze?

Također spontano, nije tu bilo nikakve 'filozofije'. Odlazili smo na kave, pa je to bila, prva, druga, treća, i eto... Još uvijek je tako.

Tu je i modernija verzija romantike - ponekad razmjenjujemo naljepnice putem 'Vibera

 Nije to neka posebna romantika, i dalje su to zajednička ispijanja kave, ali i sitni znaci pažnje koji ju razvesele, poput ružice. Tu je i modernija verzija romantike - ponekad razmjenjujemo naljepnice putem 'Vibera'.

Kako je izgledala prosidba?

Iako sam prsten već imao spreman, nisam isplanirao kada ću je zaprositi. To je bilo neplanirano, ležerno smo razgovarali smo o tome i ja sam joj donio prsten. Nije bilo formalnosti, nisam kleknuo, tko to više i radi? Bila je presretna, jer prsten je zaista predivan. No, često razmjenjujemo poklone poput prstenja, sitne znakove pažnje. Primjerice, kada odem na putovanje i vidim neku narukvicu koja me podsjeti na nju, ja joj donesem. Nije bitno je li riječ o bižuteriji od 20-ak kuna ili skupljem poklonu, bitno je značenje. Zapravo, znali smo da ćemo ostatak života provesti zajedno, zaručnički je prsten bio tek 'šlag na torti'. 

'Bilo je odlično, svaka iduća svadba će mi biti takva!'
branko kukurin 

Planirate li medeni mjesec? 

Ma to je skupo, dosta smo se 'iskrcali' za svadbu, ipak smo mi srednji sloj. Šalu na stranu, nama je svaki dan medeni mjesec, a i sve je ovo oko svadbe nekako običnije nego što se misli...

Kako je izgledalo samo vjenčanje?

Bilo je to malo obiteljsko okupljanje, oko 20-ak najbližih članova obitelji, djeca, unuci... Nismo od toga radili neku 'pompu', našli smo se u hotelu Marina u Selcu, proveselili, najeli... 

Bilo je odlično, svaki idući put kada ću se ženiti, imat ću baš takvu svadbu i na istom mjestu!

Prvi ples nismo imali, zapravo, uopće nije bilo glazbe. Cijeli život sviram i pjevam dok se drugi vesele i rekao sam - neću to. Nije bilo klasičnih stolova i rasporeda, svi smo se okupili za jednim stolom. Bilo je odlično, svaki idući put kada ću se ženiti, imat ću baš takvu svadbu i na istom mjestu!

Porječkate li se ponekad sa suprugom?

Naravno, nikada nije sve med i mlijeko, kakav bi to život bio. Da sam htio med i mlijeko, nabavio bih pčele i kravu. No, ne porječkamo se toliko međusobno, koliko jedno drugo usmjeravamo i 'korigiramo' u odnosima s drugim ljudima. Ja sam onaj eksplozivniji, kraćeg fitilja, a ona me smiruje. Naravno, i ja nju usmjeravam kada je to potrebno.