Uoči izlaska dugo iščekivanog drugog dijela albuma Made in Balkan, razgovarali smo s beogradskim pjevačem Reljom Popovićem. Po prvi put u razgovoru za hrvatske medije, ovaj urbani i šarmantni Beograđanin otkrio nam je neke zanimljivosti.
Nedavno ste na Instagramu objavili, onako u svom stilu, inteligentno a s dozom ironije i humora kako vam pogled u budućnost kaže da će biti mnogo hitova ove godine, uz poruku fanovima da izvine na čekanju. Relja što ste nam pripremili? Znači li to skoro lansiranje novih hitova?
Ako stvari budu tekle po planu, prva pjesma s drugog dijela albuma će izaći početkom trećeg mjeseca ove godine. Nastavak albuma se neće dogoditi u jednom kratkom periodu, kao što je to bio slučaj s prvim dijelom, tako da će prostor između izlazaka dvije pjesme biti veći nego prošli put, ali za ovu godinu planiram veći broj pjesama nego prethodne. Ali nisu uvijek planovi ti koji odrede kako će se nešto odvijati. Tako da, ono što mogu obećati je to da ta prva pjesma izlazi početkom trećeg mjeseca.
Djeluje li na vas taj pritisak publike i stalna očekivanja za nečim novim? Imate li nekad osjećaj da je brzina života i moment velikog konzumerizma proširio krake i na glazbenu industriju, te utječe li to na kvalitetu pjesama?
Ne osjećam nikakav pritisak. Imam samo želju da budemo bolji nego prošle godine.
Kad kažem "budemo" to nije slučajno, jer iza uspjeha koje nosi moje ime stoji tim ljudi koji posvećuje ogroman dio svoje energije i ljubavi baš u moju karijeru, i moj progres. Neizmjerno sam im zahvalan na tome. Ja konzumerizam kao takav vrlo rado komentiram u pjesmama, trudim se da ga dekodiram i obesmislim, ali uvijek ostavljam ljudima prostor da sami tumače ono sto sam htio da kažem. To me zabavlja.
Uz nastupe koji su kod vas svakoga vikenda u drugim gradovima, kada stignete pisati i gdje pronalazite inspiraciju za nove tekstove?
To je jedan od ključnih razloga zašto je drugi dio Made in Blkn priče pričekao 2020. godinu, iako sam ga najavio za kraj prošle godine. Nisam htio dozvoliti da zbog želje da nešto brže učinim, ne budem zadovoljan kvalitetom učinjenog. Jer ipak pored toga što nam je svima glazba život, imamo živote i van muzike, i trebalo nam je malo slobodnog vremena da se zaželimo studija i nove muzike.
Prije vašeg zadnjeg nastupa u zagrebačkom klubu The Best, koji je bio prepun obožavatelja, izjavili ste da vam je to kao drugi dom i da se osjećate kao kod kuće. Što vas to veže za Zagreb?
Stvar je vrlo jednostavna. Tamo gdje osjećaš puno ljubavi osjećaš se kao kod kuće. Tako je sa mnom i sa Zagrebom. The Best radim svake godine dva puta, i uvijek dam i dobijem toliko energije da se osjećam metar viši (smijeh). Zagreb je jedino mesto, pored Beograda, gdje sam na nastupu izvodio Tugu iz Porschea. Mislim da bi bilo dovoljno reći samo to ako bih htio da objasnim ljubav između mene i ljudi ovdje, u Zagrebu.
Poznato je da ste završili čak dva fakulteta, bili glumac, ali ipak ste odabrali glazbene vode. Što vas je odvelo u tom smjeru?
Više faktora. Splet okolnosti. Veća želja da napravim nešto veliko u glazbenoj industriji. Pogrešne filmske uloge koje su mi dolazile kao ponuda, pa sam ih odbijao, jer ne glumim zbog financijske koristi, jer je mnogo veća u glazbi, nego iz ljubavi. Još uvijek nisam potpuno zaokružio glazbenu priču koju sam počeo, tu me čeka još mnogo posla. A gluma, nadam se da me čeka, ako je ljubav prava i obostrana, dogodit će se ponovo.
Javnost vas pamti i po ulozi u filmu Parada no za vašu glumu u filmu Obični ljudi, 2009. nagrađeni ste na 15. Sarajevo Film Festivalu s nagradom Srce Sarajeva u kategoriji najboljeg glumca. Kako ste se osjećali tada?
To je jedna od prvih javnih potvrda mog talenta, i u tom smislu mi je značila. Mislim da sam bio najmlađi dobitnik za najbolju mušku ulogu na tom festivalu, i to mi je bio vjetar u leđa. Zatim je došla i Parada. Ali u nagradi se uživa nekoliko sati, možda dana, a proces snimanja je konstantno nadahnuće i vječna uspomena, te je u tom smislu nagrada važno samo kao osobna potvrda i ništa više.
Imate li želju još koji put okušati se na filmu?
Naravno. To se mora dogoditi. Ne znam kada, ali ne vidim način da se film i ja ne susretnemo ponovo.
Kroz glazbu upoznajete i svoju sadašnju suprugu Nikoliju Jovanović, s kojom imate i trogodišnju kćerku Reu. Vaš odnos ne prate afere što znači da je poprilično skladan. Otkrijte nam tajnu uspješnih brakova i odnosa koji su non stop pod svjetlima reflektora...
Jednostavno je. Ne dajemo javnosti ništa i živimo prilično normalnim životima, to medijima nije zanimljivo. Oni vole intrige, prljav veš i intimu, a mi im to ne nudimo.
Naš odnos je za nas, i naša porodica je samo naša. Nikad nisam dao na obitelj, pa ne dam ni sad. Mi čuvamo jedni druge, tome porodica služi, barem u mom sistemu vrijednosti.
Supruga i vi ste iz umjetničko glazbenih obitelji. Pokazuje li kćer Rea interes za glazbu?
Ne želim puno da pričam o Rei. Pokušavamo da je zaštitimo od javnosti, kako bi imala djetinjstvo kao i druga djeca, a ne da protiv svoje volje bude javna ličnost, kako bi ljudi govorili da smo mi divni roditelji. Ružno je skupljati poene tako. Dijete mora imati slobodu izbora i puta u svom životu, a mi se trudimo da to omogućimo ili ne spriječimo.
Izjavili ste jednom kako je Tuga iz Porschea vaša najdraža ali najnekomercijalnija pjesma. Što ste njom htjeli izreći te spremate li na nastavku albuma također neke tako emotivne i biografske pjesme?
Tuga is Porschea je pjesma poput pjesama koje sam snimao nekada, za svoju dušu. Taj spot je vrlo skup i intimno sam bio jako sretan što mogu sebi to priuštiti. To je onaj nivo karijere o kojem sam maštao nekad dok sam snimao pjesme u svojoj sobi, da ono što dolazi iz dubine duše mogu izrealizirati na budžetski visokom nivou, a da bude umjetnost.
Poznati ste po odličnom modnom stilu i isto tako produciranim spotovima. Imate li neke suradnike s kojima baš volite raditi?
Za spotove imam stiliste, kao i za svaki segment posla kojim se bavim, volim da svatko radi svoj dio posla. Ne volim biti najpametniji, i uživam u tome da se okružim dobrim suradnicima. Moje spotove rade umjetnici, filmski radnici, i to me čini presretnim. Slično je i s garderobom. Postoje ljudi koji to rade bolje od mene i ostavljam njima njihov dio posla.
Volite jako košarku. Čak se u NBA-u odvrtjelo par taktova pjesme "Mi amor"... Koliko dresova imate u kolekciji?
Nemam mnogo. Imam neke meni posebno drage, ali mislim da ću znatno proširiti tu kolekciju s vremenom. Ja sam fan košarke od kad znam za sebe. Volim taj timski duh koji nosi taj sport, volim KK Partizan, to je dio mog odrastanja. Volim princip gdje se ljudi, u ovom slučaju igrači, stavljaju u funkciju tima, grupe, zbog nekog zajedničkog motiva. Tako funkcionira i moj muzički tim. Ja sam "zvijezda kluba" za koji igram, ali ništa ne bih mogao bez svojih suradnika/suigrača. Hip Hop i košarka su uvijek imali najviše dodira. Reperi vole košarku. Košarkaši rap. Damian Lillard, jedan od najboljih NBA igrača bas dobro repa, s druge strane imate Drakea koji je ambasador Toronto Raptorsa.
I par kratkih pitanja za kraj... Često ste u teretani, pa koliko sklekova možete napraviti?
Nas par prijatelja ima ta međusobna provociranja, tko može više čega napraviti. Ja ne dižem neke težine i tako te stvari, ali sklekova, propadanja, zgibova, mogu napraviti bas dosta.
Pjevač s kojim želite duet? Pjevačica s kojom želite duet?
Čut ćete ove godine. U drugom dijelu albuma.
Država ili grad u kojem želite nastupiti?
Svuda gdje sam želio nastupiti, nastupao sam. Privatno bih volio vidjeti Brazil, Argentinu, Kubu... i još mnogo mjesta.
I još za kraj, što najviše radite kad niste u javnosti, kad se ne bavite poslom?
Obitelj. Prijatelji. Prijatelji. Obitelj. Obitelj, obitelj. Prijatelji, prijatelji.
