Influencerica i magistra novinarstva, 25-godišnja Veronika Rosandić, nedavno je na svojem Instagram storyju podijelila fotografiju koja je izazvala lavinu komentara podrške njezinih kolegica i pratitelja. Na fotografiji vrlo jasno sebe, ali i svoje pratitelje podsjeća o važnosti vrednovanja sebe. Objašnjava kako smo emocionalna bića koja nisu u potpunosti cijepljena od loših komentara, no, u takvim se situacijama trebamo pouzdati i vjerovati u sebe jer će nam biti onako kako si sami postavimo. Na koji se način mlada influencerica uspijeva oduprijeti negativnim komentarima te kako je pobijedila sebe u teškim životnim situacijama, otkrila je samo za Story.hr.
Nedavno smo čuli tužnu vijest o engleskoj voditeljici Caroline Flack koja si je zbog velike količine negativnih komentara na društvenim mrežama i neprestanih napada engleskih medija, oduzela život. S druge strane, Vi ste u posljednjoj objavi na Instagramu naveli kako su Vas nedavne životne nedaće učinile još snažnijom. Smatrate li važnim razgovarati o toj temi, kakvu poruku želite poslati mladim pratiteljima o tome?
Apsolutno! Smatram da je potrebno razgovarati o temi negativnih komentara, kako oni utječu na nas te kako se nositi s njima. Na temelju svakodnevnih poruka koje dobivam i kroz samo praćenje društvenih mreža, primijetila sam veliku količinu 'negativnih' poruka koje dolaze od strane jako mladih ljudi – adolescenata pa i mlađih… To me zabrinjava jer osim što svjesno širim utjecaj na druge, osjećam veliku odgovornost pokazati i naučiti brojne pratitelje (koji su u vrlo osjetljivoj dobi) razliku, tj. granicu između stvarnog i virtualnog, gdje se mnogi gube.
U jednoj ste objavi spomenuli da ste izgubili deset kilograma u kratko vrijeme, ali da se osjećate ljepšom nego ikad. Jesu li Vas teške životne situacije navele na razmišljanje u pogledu brige za svoje zdravlje ili ste to oduvijek smatrali važnim?
Kada sam kretala u svijet 'influencerstva', bila sam uvjerena da sam spremna za sve što nosi 'javni svijet'. Pokrenula sam društvene mreže krajem studija, te uz samo vođenje platformi, analizirala sam tržište i točno znala svaki svoj korak. U trenutku kad sam izgubila 'privatnost', odnosno kad je moj život postao svačiji, shvatila sam da čovjek nikad nije spreman za takvu 'ogoljelost'. Kad kažem 'ogoljelost', mislim na one najintimnije dijelove naših života, najteže i najemotivnije trenutke, koji kod ovog posla postaju 'tema tuđih života'. To je teret javnog eksponiranja na koji nisam bila spremna. Kroz ovo čime se bavim odrasla sam ubrzano, susrela sam se sa situacijama gdje nisam znala kako dalje sama, iako vrlo svjesna i objektivna, prihvatila sam da imam i slabosti i da je to u redu. Tada sam odlučila svoju emociju javno pokazati. Ljudi vole emocije, ali ih ne žele pokazivati jer tad postaju ranjivi. Mene je ranjivost povezala s brojnim ljudima. Upoznali su me na jednoj novoj razini i moja je priča mnoge 'spasila'. Oduvijek sam pazila na svoje zdravlje, samo naše fizičko i ne - fizičko je vrlo povezano. Čovjek stvara svoj identitet tijekom cijelog života, a u ovom razdoblju života dopustila sam da moj rast prate drugi i nauče nešto iz mojih iskustava.
Jeste li već primijenili neke nove životne navike ili je to pak dugoročan proces prilagodbe?
Naravno, zadnjih mjeseci vjerujem da sam napravila najveći rast u posljednjih nekoliko godina. Kažu kad čovjek dotakne dno, tada kreće najbrži rast. Ono što sada radim i pokušavam druge naučiti jest da nezadovoljstvo, mržnja, bijes i gnjev ne dolaze iz okoline. Želim da moji pratitelji ne traže krivca za svoje probleme. Želim da u sebi pronađu izvor nezadovoljstva, da rade na sebi i na svom rastu. Želim da znaju da Instagram nije realnost i da sve što tamo vide ne definira njih. Instagram je prekrasna vizualna platforma koje je kao naš portfolio, zato sam odlučila da meni posluži i za nešto više od same 'highlight verzije' života. Rast je proces, ne treba ga brzati niti žuriti. Mladi su danas jako izgubljeni, često to primijetim i kod sebe i svojih kolega. Treba im usmjerenje, netko tko će im reći da je u redu biti izgubljen i pokušati pronaći sebe. Isto tako, u redu je biti drugačiji, ne imati filere u
usnama, povećane grudi i full makeup.
Jesu li Vas iznenadile pozitivne reakcije mnogih na objave o ovoj temi?
Nisu. Znam da ljudi žude za pozitivom i za nečim s čime se mogu poistovjetiti. Vrlo dobro poznajem tržište i do sada sam naučila kako komunicirati željene poruke. Mnogi će podržati moje stavove jer govorim ono što mnogi misle, ali se ne usude javno izgovoriti zbog bojazni osude i ranjavanja. Ja sam ta koja govori za druge, oduvijek sam znala da je moja uloga takva. Prihvatila sam to i vrlo sam odana sebi i svojim uvjerenjima.
Na koji način uspijevate ne podilaziti standardima ljepote koje društvo današnjice nameće?
Biti drugačiji najveća je prednost u moru istih. Obožavam što imam mogućnost promovirati sebe onakvu kakva jesam. Instagram je često lažan. Nebrojeno puta susrela sam se sa situacijom gdje mi se klijenti čude kako izgledam isto kao i na Instagramu. To je vrlo zabrinjavajuće. Znači da brojni influenceri uopće ne promoviraju svoju stvarnu sliku na platformi, a ista ta lažna slika mnogim mladim ljudima stvara komplekse, nezadovoljstva i lažnu sliku 'savršenog'. Biti drugačija, moja je glavna prednost u ovom poslu. Isto tako, biti samo lijepa najgore je što netko može biti. Želim da me prate zbog mojih razmišljanja, želim da je inteligencija nešto ka čemu mladi teže. Da se ponose svojim snovima, obrazovanjem i postignućima.
Smatrate li da u posljednje vrijeme javne osobe na društvenim mrežama više prikazuju realan život tako što, primjerice, manje uređuju svoje fotografije, itd. ili smatrate da i dalje postoji nekakva stigma 'savršenog života'?
Na nedavnom putovanju s Panasonicom u London, gdje sam išla kao influencerica iz regije, najavili su velike promjene na Instagramu. Navodno, upravo ovo što ja promoviram, postat će nešto što će biti trend. Nesavršeno, nekorigirano, drugačije i 'sirovo' bit će ono što će mnogi pratiti. Ljudi su se zasitili lažnog predstavljanja jer polako osim fizičkog, trend postaje i psihičko zdravlje. To me izrazito veseli.
Smatrate li da je sve rasprostranjeniji slogan 'love yourself' na društvenim mrežama samo još jedan kratkoročni trend ili pak sve više stvarno stanje ljudskog uma?
Smatram da je to oduvijek slogan koji dobro prodaje. Bitno je da se taj slogan koristi u ispravnom smislu. Kao što sam navela, granica virtualnog i realnog postaje sve tanja. Jako je teško oduprijeti se digitalnim medijima. Još je teže mlađim generacijama koje su odrasle s mobitelom u rukama. Primijetila sam da stanje uma postaje nešto što će imati veći značaj i sretna sam radi toga.
Koliko se zaista čovjek može emocionalno odcijepiti od loših komentara?
Nikada u potpunosti. Nažalost, ljudska smo bića i ranjivi smo. Svi imamo svoje emocije koje je ponekad teško kontrolirati. Nekako sam postala imuna na loše komentare. Kritiku uvijek analiziram i prihvatim, no mržnju i projiciranje tuđeg nezadovoljstva – ignoriram. Sve je to samokontrola i učenje.
Koji su Vam planovi i želje za budućnost u poslovanju, ali i u izgradnji sebe?
Moji snovi su veliki! Kao djevojčica znala sam da je moj put pomalo netipičan za naše podneblje i proces odrastanja. Volim svoju slobodu, volim kreativnost, volim stvarati i isprobavati. Toliko ideja u sebi nosim, na kojima i radim. Uskoro ću ostvariti 100.000 pretplatnika na YouTubu i povodom toga napravit ću nešto što kod nas još nije napravio nitko. Volim ovaj proces, volim život i sve što život nosi. Nastavit ću raditi na sebi, to je cjeloživotni proces. Želim da ljudi uče od mene, želim ih motivirati i inspirirati. Želim ostaviti trag. Vjerujem da sam na dobrom putu.
