Jelena Dokić: 'Padala sam sve niže i niže'

Osječanka Jelena Dokić, bivša tenisačica koja godinama živi u Melbourneu, iznenadila je sve svojom šokantnom transformacijom - naime, sa 120 kilograma ona je pala na 68. Ova svojedobno četvrta najbolja tenisačica na svijetu sada uživa u dalekoj Australiji s dečkom Tinom Bikićem, no, stvari nisu uvijek bile tako bajne. Upravo zbog svoje dugogodišnje ljubavi ova je 36-godišnjakinja imala velikih problema s ocem, koji je se i odrekao zbog činjenice da je Tin nacionalnošću - Hrvat. Osim toga, Jelena je u svojoj knjizi 'Neslomljiva' otvoreno progovorila i o zlostavljanju koje je od djetinjstva doživljavala od oca. Sve zajedno, govori Jelena, koja se danas između ostaloga bavi i motivacijskim govorništvom, dovelo je do toga da malo po malo zapadne u psihičke probleme, ali i borbu s kilogramima. Bivša tenisačica čija je fizička, ali i psihička transformacija uzor mnogima, za Story.hr otkrila je što ju je potaknulo na mršavljenje, je li se za tako značajan gubitak kilograma bilo potrebno u potpunosti se odreći nezdrave hrane, a progovorila je i prinovi.

U proces mršavljenja krenula sam prije otprilike 18 mjeseci. Motiva ima više, ali rekla bih da sam se, kao bivša sportašica i aktivna osoba, ponovno željela osjećati ugodno u vlastitoj koži. Zbog sportske ozljede nenadano sam se morala odreći tenisa, što mi je tada došlo kao 'hladan tuš' jer sam planirala aktivno igrati još četiri, pet godina. 

  Ta je tranzicija bila nagla i teška. Najviše vremena provodila sam u kući, kilogrami su se počeli 'lijepiti', a što sam ih više nakupila, to sam se gore osjećala. Sve sam manje izlazila, odbijala sam i razne poslove jer sam se osjećala nelagodno u vlastitoj koži, nisam imala samopouzdanja, nisam mislila da mogu dobro odraditi ono što se od mene očekuje. Padala sam sve niže i niže i tada sam odlučila da je vrijeme da se nešto promijeni.

Jeste li se ikada susreli s negativnim komentarima ili uvredama na račun svog izgleda, pogotovo s obzirom na to da ste svojevremeno bili jedna od najuspješnijih sportašica svijeta?

Nikada se nisam susrela s uvredama 'lice u lice', ali znala sam što ljudi misle i to mi je bilo dovoljno. Vjerujem da su se oni, koji me znaju iz razdoblja kada sam bila 'fit', kada bi me vidjeli pitali što mi se dogodilo. No, to mi nikada nije bilo toliko bitno kao činjenica da sam se osjećala loše u vlastitoj koži. Nisam mogla trčati, nisam mogla zaigrati tenis... I to me sve pogađalo.

Na koji ste način izgubili toliko kilograma?

Prvih 20 kilograma sam 'skinula' sama, a ostatak, njih 33, otopila uz program programa dijete Jenny Craig. U početku su to bili 'mali koraci'. Recimo, prvih pet mjeseci zbog kilograma nisam mogla 'odraditi' puno fizičke aktivnosti pa sam puno hodala, što se tiče prehrane izbacila sam sve nezdravo - svu junk hranu, onu prženu i sokove, pa i one dijetne. Kako su kilogrami postepeno odlazili, tako je i moja motivacija bila sve veća, pa sam s vremenom počela i trčati, trenirati pilates, vratila sam se na teren... 

  Na spomenutom programu prehrane nisam se u potpunosti odrekla nezdrave hrane, ali sam shvatila ono najbitnije - da je 'ključ' u veličini obroka. Moj je problem bio što sam kao sportašica koja je trenirala po pet, šest sati na dan bila navikla na velike porcije koje sam tada morala unositi. Međutim, kada sam se 'umirovila' ta je navika, unatoč fizičkoj neaktivnosti, ostala. Sada jedem nekoliko malih obroka na dan, naravno, to je uključuje puno voća, povrća i salata. Međutim, naravno da sam si priuštila, i sada priuštim, i koji hamburger ili pizzu. Naravno, to nije svaki dan i nije dio moje svakodnevne prehrane.

Jeste li, osim promjena prehrambenih navika i treninga, koristili kakve preparate za mršavljenje?

Nikada ništa. Jedino što mi je pomoglo bio je zeleni čaj, koji je jedino što sam pila uz vodu. Također mi je super pomogao i 'intermittent fasting', odnosno način prehrane koji se bazira na rasporedu obroka. Naime, hrana se jede u određenom vremenskom periodu, nakon čega određeno vrijeme do idućeg obroka. Primjerice, zadnji bih obrok pojela u 19 sati, a idući bi mi onda bio nakon 12 sati, dakle u sedam ujutro idućeg dana. 

Jeste li, s obzirom na velik broj izgubljenih kilograma, imali problema s viškom kože?

Začudo, ne. Vjerujem da sam imala puno sreće, ali i da je tome doprinjela činjenica da sam nekada živjela iznimno aktivnim životom i bila stalno u pokretu. Zaista nikakvih problema nisam imala.

Gledaju li Vas nakon transformacije ljudi drugačijim očima?

Pa to je svakako velika transformacija, vjerujem da su iznenađeni, pa i šokirani kada me vide, pogotovo oni koji su me vidjeli u najgoroj fazi. Primam puno komplimenata i zaista mi je drago ako moja promjena može biti inspiracija nekome da učini isto to, što sam dokazala da se sve može ako se za to zapne.

Što biste poručili ljudima koji se poput Vas nekada bore s teškim životnim okolnostima, psihičkim problemima i viškom kilograma?

Svaka je osoba individua, baš kao što je i svačija životna priča. No, ono što je moja glavna poruka svima je - postoji svjetlo na kraju tunela. Sve se može izdržati i sve ostvariti ako se na tome radi malo po malo, dan po dan. Bitno je ne odustati jer - može se. Ja sam ostvarila svoj cilj, možete i vi. Iznimno me veseli što je moja priča dirnula tolike ljude, što je imala takav odjek i dala ljudima nadu. To je moj cilj.

Koji su Vaši planovi za nastavak karijere? Možemo li očekivati i neke novosti u privatnom životu?

Iskreno, nemam neke konkretne planove, živim dan po dan. Iznimno sam zadovoljna time gdje se sada nalazim. Moja je knjiga postigla velik uspjeh, motivacijska sam govornica, ali i teniska komentatorica, radim na brojnim projektima... 

  Što sam starija to sve više shvaćam koliko je važno ići korak po korak, uživati u svakom danu i biti sretan. Neke konkretne planove nemam ni u privatnom životu. Sretna sam i zaljubljena i jednog bih dana, naravno, voljela postati majka. No, neka sve ide svojim tokom, ja ću nastaviti uživati u životu.