EKSKLUZIVNI INTERVJU Andrea Bocelli: 'Život je toliko lijep'

U ožujku 2018. talijanski tenor Andrea Bocelli nastupio je u zagrebačkoj Areni, a ove će godine u otprilike isto vrijeme zapjevati slovenskoj publici, koja će ga 7. ožujka ugostiti u ljubljanskoj dvorani Stožice. Svjetska zvijezda i dobitnik Zlatnoga globusa na koncertu će predstaviti posljednji album ‘Sì’, a njegove će maestralne izvedbe na pozornici pratiti vrhunski tim glazbenika - Simfonijski orkestar SNG Maribor i Mariborski koncertni zbor. Odličan povod da s njim dogovorimo intervju i pokušamo otkriti što se posljednjih nekoliko godina odvijalo u njegovu poslovnom, ali i privatnom životu. Iako ne nastupa u Hrvatskoj, Andrea je ubrzo nakon što je njegovu menadžmentu stigao upit odlučio dati intervju za Story. I izdvojio je uistinu dosta vremena kako bi nas upoznao sa svojim novim studijskim izdanjem, ali i otkrio neke zanimljive crtice iz svoje intime, uključujući i one o odnosu sa suprugom Veronicom Berti s kojom ima kćer Virginiju te sa sinovima iz prvog braka Matteom i Amosom.

Story: Puno ste puta surađivali i sa suprugom Veronicom. Je li lakše ili teže raditi s obitelji?
Povlastica je što sa suprugom dijelim i poslovni život. Jednako gledam i na priliku da s Matteom otpjevam duet na pozornici. No obitelj je i stup društva, ona vam pruža svu nježnost, to je mjesto gdje vladaju spokoj i međusobno poštovanje. I mislim da nema ništa bolje od toga da u obitelji vlada sklad, kako kod kuće tako i na pozornici.

Story: Surađivali ste s brojnim svjetskim pop-zvijezdama poput Céline Dion i Jennifer Lopez, na posljednjem su albumu i dueti s Edom Sheeranom te Duom Lipom. Što pronalazite u pop-glazbi, a klasična glazba i opera vam ne pružaju?
Moji glazbeni počeci izrazito su lirični i prvi mi je odabir nedvojbeno opera. No kao što znate, slušam i pop-glazbu. Svim žanrovima pristupam iskreno i kvalitetno. Zahvalan sam, među ostalim, na tome što sam zbog popa na početku karijere i stekao svjetsku reputaciju. Tijekom stoljeća klasika je prolazila složen razvoj, a u komercijalnoj glazbi bilo je to nešto blaže. Ne smijemo zaboraviti da i pop ima svoje klasike koji mogu pružiti trenutke spokoja i optimizma.

Story: Ovo je vaš prvi album koji je dospio na prvo mjesto Billboardove 200 ljestvice, a nominiran je i za Grammy. Ipak, mlađa publika ne sluša isključivo rap i house glazbu.
Svaki žanr ima svoje uspone, kompleksnosti i neobičnosti. Nisam sklon praviti razliku između glazbenih žanrova, samo između loših i dobrih pjesama. A lako ih je razlikovati jer one vam lijepe pomažu da rastete, razvijaju vašu duhovnost, zbog njih postajete bolje osobe.

Story: Što ili tko vas najviše inspirira u stvaranju glazbe? Kažu da imate najljepši glas na svijetu, čijem se glasu vi divite?
Izvor svake inspiracije je ljubav u bilo kojem obliku, odnosno u svim svojim oblicima: senzualna, ljubav za životom, za ljepotom, za bratstvom koje ujedinjuje sve ljude na svijetu, kao i ona duhovna, odnosno ljubav prema Njemu koji je stvorio ovaj svijet. Kad je riječ o najljepšem glasu, za mene je to nedvojbeno onaj Franca Corellija, mojega najdražeg tenora. No u svijetu ima mnogo prekrasnih i važnih glasova. Moj je možda poseban po tome što ima prepoznatljivu notu i što može prenijeti pozitivne emocije.

Story: Kako ga održavate?
Pjevač, baš kao i sportaš, mora svakodnevno trenirati i uvijek paziti na to da očuva svoj instrument. Važno je učiti, neprestano se razvijati, dan za danom, što zna biti teško, baviti se vokalnom tehnikom, nastojati biti bolji tako što ćete učiti na svojim poreškama. Kada sam na turneji, podvrgavam se i strogom prehrambenom režimu, a nastojim se i što više opuštati. Pokušavam ne opterećivati glasnice. Moram održati maksimalnu koncentraciju i kada god je to moguće, satima prije koncerta jednostavno šutim kako bih mogao biti najbolji na pozornici.

Story: Čime biste se bavili da nemate tako prekrasan glas? Diplomirali ste pravo, bismo li vas gledali u sudnici?
I dalje bih volio glazbu, ali bih se sigurno bavio onim što sam studirao. Danas bi u svijetu bio jedan odvjetnik više, a jedan glazbenik manje. Mislim da bih bio istinski profesionalac, volio bih svoj posao. Možda bih se jednakom strašću i dalje bavio pjevanjem, ali samo kao hobijem.

Story: Možete li se prisjetiti trenutka u kojem ste otkrili svoj glazbeni dar? Vaši roditelji nisu bili glazbenici, odakle vam taj talent?
Ne mogu se sjetiti određenog trenutka, oduvijek sam imao osjećaj da je glazba zapisana u mojim kromosomima. Već sam govorio kako sam sa šest ili sedam godina u samo nekoliko minuta znao prepoznati sve slavne lirične vokale tog vremena. Slušao sam ih, učio arije i nastojao imitirati njihove interpretacije u svom dnevnom boravku. Već su tada prijatelji i rođaci tražili da im pjevam. I upravo sam zbog te upornosti pomislio da bi pjevanje jednog dana moglo biti moja profesija.

Story: Pjevali ste pred brojnim važnim osobama našeg vremena, uključujući i papu Franju. Jeste li zbog nekog nastupa bili posebno nervozni?
Na svakom koncertu publika s pravom ima određena očekivanja. Kako godine prolaze, tako su njihova očekivanja veća. I sam svaki put želim biti dorastao zadatku, odnosno nastupu, i zato uvijek u početku osjećam laganu nervozu. Postoje mjesta i okolnosti zbog kojih je ta napetost snažnija, primjerice kada pjevam na pozornici slavnih teatara kao što je Metropolitan u New Yorku ili San Carlo u Napulju, koji je hram zlatne ere talijanske opere. Također na nekim velikim međunarodnim događanjima, osobito kada ih prenose na televiziji, osjećam veliku odgovornost prema javnosti i onima koji su organizirali taj event.

Story: Ipak na pozornici djelujete dosta opušteno, u svom elementu. Koja je tajna, imate li određene rituale prije izlaska pred publiku?
Nemam posebne rituale, jednostavno pokušavam umiriti napetost, osobito kada znam da sam dao sve od sebe da se što bolje pripremim za nastup. Napetost obično i nestaje kada znate da ste napravili sve što ste mogli, kada ste zadatku pristupili ozbiljno i bez oklijevanja. No uvijek postoji mala nervoza, posebno kada imate ovako emotivan karakter.

Story: Možete li nam reći na koje ste svoje tri pjesme najponosniji?
‘Time to Say Goodbye’ pjesma je koju mi nikad ne dosadi pjevati i koja je na neki način postala klasik, uspjela je pronaći put do srca ljudi. Tu su i ‘The Prayer’, ‘The Song of the Earth’, jedna od novijih ‘Fall On Me’, ali i mnoge druge. U svojoj karijeri nikada nisam interpretirao pjesme koje mi osobno nisu bile izvor inspiracije. Moram se zaljubiti u pjesmu kako bih je mogao dobro otpjevati.

Story: Primili ste i brojne nagrade za humanitarni rad. Je li nastojanje da promijenite svijet jednako važno kao i stvaranje glazbe?
Svi smo pozvani da damo svoj doprinos svijetu koji nas je ugostio, svatko može napraviti nešto dobro s resursima koji su mu na raspolaganju i s talentom koji mu je Bog dao. Uvjeren sam da većina ljudi želi mir, ne želi nasilje, želi živjeti dostojanstveno, razvijati svoj potencijal... Stoga je važno poduzeti nešto konkretno, ne samo se nadati nego i reagirati. Ponavljam, svi možemo učiniti nešto značajno ako damo svoj mali - ali nezamjenjivi - doprinos. Tada će ljepota i dobrota pobijediti.

Story: U čemu još uživate podjednako kao u glazbi? U jahanju?
Volim se smijati i zabavljati s obitelji i prijateljima, volim jahati uz plažu i krajolike Toskane, strastveni sam ljubitelj mora, obožavam nogomet, puno čitam, volim sir... Zapravo život je toliko lijep da me uzbuđuje svaki dan, svaki susret.