Renée Zellweger u filmu ‘Judy’ utjelovila je legendarnu Judy Garland, a moglo bi se reći da se za tu ulogu pripremala cijeli život. Odrasla je uz njezine pjesme, pogledala sve njezine filmove, a kada je tijekom prvog i jedinog karaoke nastupa morala odabrati pjesmu, bez razmišljanja odlučila se za ‘Somewhere Over the Rainbow’. Kada je za ulogu u filmu ‘Dnevnik Bridget Jones’ dobila prvu nominaciju za Oscar, odjenula je haljinu koja je bila hommage onoj u Judynu filmu ‘Till the Clouds Roll By’. Gotovo 15 godina nakon što je osvojila Oscar za najbolju sporednu žensku ulogu u filmu ‘Studengora’, talentirana 49-godišnjakinja je zahvaljujući ulozi legendarne Judy Garland, kući odnijela drugi zlatni kipić.

'Zaboravila sam tužne stvari iz prošlosti'
Profimedia 

Story: Film ‘Judy’ osvojio je srca publike i kritike. Što vama znači ovaj Oscar?
Svi smo bili vrlo predani projektu i istim smo žarom željeli ispričati Judynu priču. Ona je ikona i inspiracija svima nama i zato je moj Oscar posvećen njoj. Lijepo je kada nešto što je vama jako važno dirne i druge ljude. Da dobijete potvrdu kako se vaš trud isplatio. Nisam se nadala Oscaru niti sam zbog njega snimila ovaj film, ali laska dobiti ga. Znači mi više nego prvi jer ima veću težinu i gledam ga iz neke druge perspektive, ali najdraži dio cijelog ovog procesa jest što sam se zbližila s kolegicama koje su bile nominirane u istoj kategoriji.

Story: Velika ste obožavateljica Judy Gar­land. Je li se činilo nestvarno dobiti tu ulogu?
Nije mi bilo jasno zašto su meni poslali scenarij. Nisam sebe vidjela u toj ulozi jer nisam pjevačica, iako sam u filmu otpjevala sve pjesme. Bila je velika čast utjeloviti Judy.

Story: Kako ste se pripremali?
Mislim da bi svatko trebao pogledati barem jednu snimku nastupa Judy Garland. Bila je čudesna i toliko prirodna na pozornici. Pripremala sam se tako što bih na laptopu puštala njezina videa i oponašala pokrete gledajući se u ogledalu. To je bio njezin jezik kojim je komu­nicirala s publikom. Imala je fascinantan život.

Renee Zellweger
Profimedia 

Story: Liza Minnelli, Judyna kći, nije odobravala snimanje filma. Mislite li da je to zato što bi joj bilo jako teško gledati film o pokojnoj majci ili postoji neki drugi razlog?
Ne znam zašto Liza nije htjela da snimimo film. Meni je žao što Judy nije danas tu, voljela bih s njom razgovarati. Nisam željela biti karikaturalna verzija jedne takve legende.

Story: Nije prvi put da ste imali glumačko-pjevačku ulogu. Po čemu se razlikovalo glumiti Judy od Roxie u filmu ‘Chicago’?
Razlika je u nastupima uživo pred publikom i u tome što sam ovaj put glumila stvarnu osobu. Osobu do koje mi je stalo i koju jako cijenim.

A ni nesanica mi nije strana, ali za razliku od Judy, ja svoju držim pod kontrolom bez ikakvih sumnjivih supstancija. S usamljenošću sam također bila dobro upoznata.

Story: Jeste li se mogli na neki način poistovjetiti s Judy ili barem suosjećati s njom?
Znam kako je to kada te drugi iskorištavaju, kada nemaš vlastiti glas. Osim toga, suosjećala sam s njom kad je riječ o nemilosrdnoj kritici publike i medija. A ni nesanica mi nije strana, ali za razliku od Judy, ja svoju držim pod kontrolom bez ikakvih sumnjivih supstancija. S usamljenošću sam također bila dobro upoznata.

Story: Jeste li se zbog kritike 2010. povukli na šest godina?
Zdravstveno stanje nije mi bilo dobro jer se nisam brinula o sebi. Imala sam vrlo burnu karijeru i, iskreno, ne sjećam se puno toga. Svi događaji tijekom mojih 30-ih nekako su mi u magli. Te sam godine prvi put posjetila psihijatra. On je prepoznao da sam 99 posto života provela kao javna osoba, a da sam samo jedan posto posvetila sebi. Nisam htjela imati obaveze i znati dvije godine unaprijed što ću raditi i gdje ću biti. Tije­kom tih šest godina uspjela sam uživati u privatnosti. Mogla sam neprimjetno šetati ulicama jer ljudima nisam bila u fokusu. Ako me netko i vidio, ne bi mi prišao jer ne bi znao jesam li to uistinu ja ili samo netko tko mi jako sliči.

'Zaboravila sam tužne stvari iz prošlosti'
Profimedia 

Story: Kratko ste se pojavili na crvenom tepihu 2014., a sljedeći dan svi su mediji pisali o vašim pretjeranim estetskim operacijama. Kako ste to podnijeli?
Nitko nije imao pravo komentirati jesam li korigirala lice, ali svejedno sam odlučila stati na kraj medijskom linču i reći da se nisam podvrgnula estetskoj operaciji. Bila sam tužna. Volim svoje neobične crte lica. Volim što sam ovakva kakva jesam i ne želim izgledati kao netko drugi. Za­poslila sam se u filmskoj industriji kada sam na sebi imala obične traperice, kaubojske čizme i jako neurednu frizuru. Nisam se morala mijenjati da bih dobila posao. Zašto bih se sada od­jednom htjela staviti u kalup u koji ne pripadam?

Story: Koliko god ste se trudili odmaknuti od javnog života, vaše se ime počelo provlačiti tijekom #MeToo pokreta kada je glumica Melissa Sagemiller tvrdila kako joj je Harvey Weinstein rekao da ste spavali s njim kako biste dobili uloge. Kako to danas komentirate?
Ako je Harvey to rekao, pun je go... To se nikad nije dogodilo i nisam bila žrtva seksualnog zlostavljanja. Ne želim da takve tvrdnje zasjene žene koje su zaista proživjele takvo nešto. Priz­najem da sam tolerirala određenu vrstu ponašanja kako bih mogla raditi svoj posao. Bilo mi je važnije odraditi snimanje nego nekoga prozivati i ispravljati. Ni ja nisam imuna na to.

'Zaboravila sam tužne stvari iz prošlosti'
Profimedia 

Story: Kada ste shvatili da je vrijeme za veliki povratak?
Prvu godinu provela sam boreći se s depresijom, a ostalih pet sam se odmarala. Tek kad sam bila zadovoljna stanjem svoga uma i tijela, odlučila sam se vratiti poslu koji i dalje volim. Bojala sam se što će ljudi reći, hoće li me prihvatiti. U takvim bih se trenucima sjetila kolegice Salme Hayek koja je govorila: “Ruža ne cvjeta cijele godine, osim ako je plastična.” Drugim riječima, pohvalno je što sam uzela vrijeme za sebe umjesto da sam se prebacivala s projekta na projekt i pritom bila nesretna. Iako sam otad snimila nekoliko filmova, Judy smatram velikim povratničkim filmom.