'Zaboravila sam tužne stvari iz prošlosti'

Renée Zellweger u filmu ‘Judy’ utjelovila je legendarnu Judy Garland, a moglo bi se reći da se za tu ulogu pripremala cijeli život. Odrasla je uz njezine pjesme, pogledala sve njezine filmove, a kada je tijekom prvog i jedinog karaoke nastupa morala odabrati pjesmu, bez razmišljanja odlučila se za ‘Somewhere Over the Rainbow’. Kada je za ulogu u filmu ‘Dnevnik Bridget Jones’ dobila prvu nominaciju za Oscar, odjenula je haljinu koja je bila hommage onoj u Judynu filmu ‘Till the Clouds Roll By’. Gotovo 15 godina nakon što je osvojila Oscar za najbolju sporednu žensku ulogu u filmu ‘Studengora’, talentirana 49-godišnjakinja je zahvaljujući ulozi legendarne Judy Garland, kući odnijela drugi zlatni kipić.

Story: Kako ste se pripremali?
Mislim da bi svatko trebao pogledati barem jednu snimku nastupa Judy Garland. Bila je čudesna i toliko prirodna na pozornici. Pripremala sam se tako što bih na laptopu puštala njezina videa i oponašala pokrete gledajući se u ogledalu. To je bio njezin jezik kojim je komu­nicirala s publikom. Imala je fascinantan život.

Story: Liza Minnelli, Judyna kći, nije odobravala snimanje filma. Mislite li da je to zato što bi joj bilo jako teško gledati film o pokojnoj majci ili postoji neki drugi razlog?
Ne znam zašto Liza nije htjela da snimimo film. Meni je žao što Judy nije danas tu, voljela bih s njom razgovarati. Nisam željela biti karikaturalna verzija jedne takve legende.

Story: Nije prvi put da ste imali glumačko-pjevačku ulogu. Po čemu se razlikovalo glumiti Judy od Roxie u filmu ‘Chicago’?
Razlika je u nastupima uživo pred publikom i u tome što sam ovaj put glumila stvarnu osobu. Osobu do koje mi je stalo i koju jako cijenim.

Story: Jeste li se mogli na neki način poistovjetiti s Judy ili barem suosjećati s njom?
Znam kako je to kada te drugi iskorištavaju, kada nemaš vlastiti glas. Osim toga, suosjećala sam s njom kad je riječ o nemilosrdnoj kritici publike i medija. A ni nesanica mi nije strana, ali za razliku od Judy, ja svoju držim pod kontrolom bez ikakvih sumnjivih supstancija. S usamljenošću sam također bila dobro upoznata.

Story: Jeste li se zbog kritike 2010. povukli na šest godina?
Zdravstveno stanje nije mi bilo dobro jer se nisam brinula o sebi. Imala sam vrlo burnu karijeru i, iskreno, ne sjećam se puno toga. Svi događaji tijekom mojih 30-ih nekako su mi u magli. Te sam godine prvi put posjetila psihijatra. On je prepoznao da sam 99 posto života provela kao javna osoba, a da sam samo jedan posto posvetila sebi. Nisam htjela imati obaveze i znati dvije godine unaprijed što ću raditi i gdje ću biti. Tije­kom tih šest godina uspjela sam uživati u privatnosti. Mogla sam neprimjetno šetati ulicama jer ljudima nisam bila u fokusu. Ako me netko i vidio, ne bi mi prišao jer ne bi znao jesam li to uistinu ja ili samo netko tko mi jako sliči.

Story: Kratko ste se pojavili na crvenom tepihu 2014., a sljedeći dan svi su mediji pisali o vašim pretjeranim estetskim operacijama. Kako ste to podnijeli?
Nitko nije imao pravo komentirati jesam li korigirala lice, ali svejedno sam odlučila stati na kraj medijskom linču i reći da se nisam podvrgnula estetskoj operaciji. Bila sam tužna. Volim svoje neobične crte lica. Volim što sam ovakva kakva jesam i ne želim izgledati kao netko drugi. Za­poslila sam se u filmskoj industriji kada sam na sebi imala obične traperice, kaubojske čizme i jako neurednu frizuru. Nisam se morala mijenjati da bih dobila posao. Zašto bih se sada od­jednom htjela staviti u kalup u koji ne pripadam?

Story: Koliko god ste se trudili odmaknuti od javnog života, vaše se ime počelo provlačiti tijekom #MeToo pokreta kada je glumica Melissa Sagemiller tvrdila kako joj je Harvey Weinstein rekao da ste spavali s njim kako biste dobili uloge. Kako to danas komentirate?
Ako je Harvey to rekao, pun je go... To se nikad nije dogodilo i nisam bila žrtva seksualnog zlostavljanja. Ne želim da takve tvrdnje zasjene žene koje su zaista proživjele takvo nešto. Priz­najem da sam tolerirala određenu vrstu ponašanja kako bih mogla raditi svoj posao. Bilo mi je važnije odraditi snimanje nego nekoga prozivati i ispravljati. Ni ja nisam imuna na to.

Story: Kada ste shvatili da je vrijeme za veliki povratak?
Prvu godinu provela sam boreći se s depresijom, a ostalih pet sam se odmarala. Tek kad sam bila zadovoljna stanjem svoga uma i tijela, odlučila sam se vratiti poslu koji i dalje volim. Bojala sam se što će ljudi reći, hoće li me prihvatiti. U takvim bih se trenucima sjetila kolegice Salme Hayek koja je govorila: “Ruža ne cvjeta cijele godine, osim ako je plastična.” Drugim riječima, pohvalno je što sam uzela vrijeme za sebe umjesto da sam se prebacivala s projekta na projekt i pritom bila nesretna. Iako sam otad snimila nekoliko filmova, Judy smatram velikim povratničkim filmom.