'Snimajući film naučio sam da se sve može riješiti'

Želio sam snimiti film kako bih sebi dokazao da to mogu. A ne samo da sam to dokazao nego se ljudima i sviđa, što mi je jako drago. Guy Richie mi je uzor u stilu, režiji, hiperboličnim likovima i super mi je što je moj film u kinu istodobno s njegovom ‘Gospodom’. Nije mi bilo ni na kraj pameti da će ‘Zagrebački ekvinocij’ ići u kinodistribuciju. Ma puno mi toga nije palo na pamet, stvari su se samo događale. Najprije smo mislili da je film loš, ali to nam nije bilo važno jer je nama bilo prekrasno snimati. No kada smo ga montirali, vidjeli smo da bi moglo biti dobro. Onda ga je pogledalo pet ljudi koji su rekli da je dobar, pa deset, pa još deset... Prikazali smo ga u kinu Europa prije godinu i pol i mislili smo da je to to, ali onda je došla Pula, pa drugi festivali. I tada smo mislili da je kraj, ali dobili smo priliku za redovitu distribuciju pa smo ga premontirali. Po­prav­ljeni su zvuk, boje i sada smo stvarno gotovi, što je prekrasan osjećaj - govori 21-godišnji Svebor Mihael Jelić, redatelj i scenarist ‘Zagrebačkog ekvinocija’.

- To je priča o dijelu alternativnog noćnog života. To je naša brija - klošarenje, druženje, volimo razgovarati pa zato idemo na Opatovinu sjediti na klupicama, a ne u klubove. Ista je stvar s kućnim partyjima. Tu se i pleše, ali većinu vremena provest ćeš u razgovoru s ljudima - kaže mladi redatelj koji je utjelovio 15-ak manjih uloga, a jedna od njih je diler kojem se ne vidi lice, ali čuje se glas koji mu je posudio otac.
- Igrao sam toliko uloga jer nije bilo glumaca. Kada smo imali deset statista, a trebalo ih je 20, cijela je filmska ekipa išla pred kameru. Bio sam i diler, ali prebrzo govorim i grozno sam rekao što je trebalo pa sam se zatvorio s tatom u kupaonici i on je snimio moje replike. Moje tijelo, njegov glas. A moja mama nas je vozila gdje je trebalo, kuhala ručkove i ona nam je najviše pomogla - opisuje Svebor koji se nakon završetka srednje škole odlučio na potez koji u Hrvatskoj nije uobičajen.

- Ovdje je najnormalnije da netko na faksu padne godinu, dvije ili studira deset godina pa se prebaci na neki drugi fakultet, ali kada sam rekao da ću pauzirati, svi su bili u šoku. Išao sam u V. gimnaziju i srednju glazbenu, uvijek sam imamo puno obaveza, bio sam frustriran i bilo mi je dosta da 12 godina života krivim druge što nemam slobodnog vremena. Puno sam i markirao, išao na programe razmjene mladih, snimao filmove, samo da nisam u školi. Pauza je toliki tabu i to mi je strašno - govori mladi umjetnik koji sviranje na cesti opisuje kao svoj najbolji studentski posao, a majka mu je u svemu najveća potpora.
- Mama me odgojila da budem samostalan, da razvijem svoje stavove, mišljenja i kada sam postao buntovan, nije ništa forsirala. Podržavala me u svemu i nikada nije bilo zabrana, jer je to moj život i ona to poštuje. Uvijek mi je podrška i zato sam se mogao razviti i raditi ono što želim - kaže Svebor, koji je znao da je filmska režija njegov životni put koji ga je odveo na bečku akademiju gdje studira.

- Nakon dvije godine nisam više htio pauzirati jer to znači da nešto čekam pa sam odlučio da neću studirati. Tada sam iz zezancije poslao prijavnicu i upao. Akademija je odlična, ali previše ljudi misli da se filmom možeš baviti samo ako si završio akademiju, a to nije istina i mi smo dokaz. Na YouTubeu sam naučio kako se režira, sve postoji na internetu - opisuje 21-godišnjak i otkriva kakav je noćni život Beča.
- Drukčiji, ali cool! Tamo svi imaju velike stanove pa rade kućne tulume. Počeo sam shvaćati i ideju Balkanca u sebi jer sam shvatio da samo ja vičem u metrou, a svi su drugi jako tihi - smije se Svebor koji planira novi projekt, ali ovaj put neće biti o ‘đanerskim klupicama’ nego politički orijentiran.