Chuck Norris je dva puta brojio do bezbroj, kad Chuck Norris radi sklekove, odbija pod od sebe, a kad se Chuck Norris penje na drvo, drvo padne s njega... To su samo neki od viceva na račun američkog majstora borilačkih vještina, glumca i akcijskog junaka Chucka Norrisa, možda najpoznatijeg po ulozi Cordella Walkera u seriji ‘Walker, teksaški rendžer’.

Fenomen Chucka Norrisa kao nepobjedivog i svemogućeg heroja nastao je potkraj 2005. godine. Tada je na internetu objavljen dokument ‘Chuck Norris Facts’ u kojem su bile zapisane apsurdne šale na račun ovog američkog sportaša i glumca. Dvije godine poslije čak je objavljena knjiga ‘The Truth About Chuck Norris: 400 Facts About the World’s Greatest Human’, koja se temelji na spomenutom dokumentu. Norris je na svojoj internetskoj stranici napisao kako ga to ne vrijeđa te da su mu neki od viceva nevjerojatno smiješni.
Smijali se mi na njegov račun ili ne, ostaje činjenica da je američka zvijezda, koja 10. ožujka slavi 80. rođendan, šest puta bila svjetski prvak u karateu, a zahvaljujući odličnom poznavanju borilačkih vještina, probila se i u Hollywoodu. Glumio je u filmovima ‘Nestali u akciji’, filmskom serijalu ‘Delta Force’ i drugima te dobio naslovnu ulogu u spomenutom akcijskom serijalu o rendžeru Walkeru koji se bori protiv kriminala.
Ovaj svjetski prvak u karateu, uspješan glumac i imućan obiteljski čovjek, jedna je od osoba za koje nikada ne biste rekli da će nešto postići u životu. Netalentiranost za sport i siromaštvo u kojem je živio nisu bili nimalo obećavajući. Svaka faza njegova života bila je velika borba, počevši od rođenja (nakon porođaja nije disao!), odrastanja s ocem alkoholičarom, tinejdžerskih godina, koje je proveo kao sramežljiv i povučen dječak, do napora da postigne nešto u karateu. Stoga i ne čudi što njegova autobiografija počinje rečenicom “Ništa mi u životu nije bilo lako, čak ni rođenje.”

Neosporni junak našeg doba
Profimedia 


Punog imena Carlos Ray Norris rođen je u gradiću Ryanu u Oklahomi. Majka Wilma bila je domaćica, a otac Ray mehaničar te vozač autobusa i kamiona.
- Mojim venama teku irska i indijanska krv plemena Cherokee, a ime sam dobio po svećeniku Carlosu Berryju, očevu prijatelju - rekao je.
Kako je sklon alkoholu Ray često putovao, Wilma je sama uzdržavala djecu.
- Bili smo jako siromašni, radila sam sve i svašta kako bih prehranila djecu. Njihov otac većinu vremena nije bio kod kuće. Carlos je bio jako nježan i tih dječak. Sramežljiv je pa su mnogi govorili kako se neće maknuti od moje suknje - ispričala je Wilma.
Kada su se 1956. njegovi roditelji razveli, obitelj se preselila u kalifornijski gradić Torrance, a on je postao glava kuće i preuzeo brigu o braći - tri i pol godine mlađem Wielandu i 11 godina mlađem Aaronu.
- Imao je divan odnos s braćom. Na mnoge im je načine bio očinska figura. Kad bih došla kući s posla, on bi uspavljivao Aarona i pobrinuo se da je Wieland kod kuće do šest sati navečer - ispričala je majka.
Iako otac nikad nije bio uz njih, Chuck priznaje da ga je volio, ali i da mu nije bio pretjerano drag. Jednom je čak rekao kako ga žali. Iako je obitelji nedostajalo novca, ljubavi nikad nije.
- Odrastali smo u siromaštvu. Majka je primala socijalnu pomoć, ali uvijek je o svemu govorila pozitivno, ističući da možda i jesmo siromašni, ali smo bogati ljubavlju - kaže Chuck.
Kako otac nije bio uz njega, a nije imao drugih očinskih figura, ugledao se na glumce sa Zapada, ali nikada nije pomišljao da se i sam počne baviti glumom.

Neosporni junak našeg doba
Profimedia 


- Sanjao sam o tome da postanem policajac, ali nakon srednje škole još sam bio premlad da bih se mogao pridružiti njihovim redovima pa sam se odlučio za vojnu policiju - govori.
Te 1958. godine, prije nego što su ga s vojskom poslali u Južnu Koreju, Norris se vjenčao s djevojkom Dianne Holechek, svojom srednjoškolskom ljubavi i jedinom svijetlom točkom u tinejdžerskim godinama. Vršnjaci su ga često zadirkivali, a Norris je sanjao o tome da pretuče svoje mučitelje. Dok je bio u Južnoj Koreji, prvi se put susreo s borilačkim vještinama.
- Karate je otkrio godinu dana nakon vjenčanja, dok je bio u Koreji. Kada mi je pisao odatle i rekao da vježba karate, pitala sam se što je to. Onda sam zamolila kolegu da mi objasni, a on mi je rekao: “To je ubojito i grozno.” Uplašila sam se. Pisala sam mu i zamolila ga da to više ne vježba. Na sreću, nije me poslušao - otkrila je Dianne.
- To mi je bilo nemjerljivo draže od sjedenja u barakama, kartanja, alkohola ili da se upišem na sveučilište - objašnjava Norris.
Taj mu je sport ojačao i samopouzdanje pa su nestale njegove nesigurnosti.
- Upamtite da nisam bio sportski tip. Ušao sam u svijet karatea iako nisam imao prirodne atribute kao mnogi borci. Zato sam morao trenirati više od ostalih. No znao sam da tako mora biti ako ih želim pobijediti. Trebalo mi je šest mjeseci da se vide rezultati - kaže.
Na treningu je slomio desno rame i nije mogao trenirati pa je otišao u šetnju selom. Odjednom je vidio Korejce kako lete zrakom, skaču, vrte se i bio je očaran. Razgovarao je s instruktorom koji ga je upoznao s učiteljem vještine tang soo do.

Neosporni junak našeg doba
Profimedia 


- Trenirao sam tang soo do po nekoliko sati od ponedjeljka do petka, a subotom džudo. Kad imaš 19 godina i nisi se prije bavio sportom, to može biti teško. Prvi sam put postigao nešto tako teško. Vjerovao sam u sebe i imao sam snage ići dalje. Spoznao sam i da je put do cilja veća nagrada od njegova postizanja - zaključio je.
Trenirao je 13 mjeseci, a kući se vratio s crnim pojasom iz tang soo doa i smeđim iz džuda, ali i nadimkom Chuck, koji će poslije zamijeniti njegovo pravo ime.
- Kada sam se nakon srednje škole pridružio vojnom kampu, jedan od mojih prijatelja Hispanoamerikanaca je rekao: “Znaš, Carlos je na engleskom jeziku zapravo Charles, a nadimak za Charlesa je Chuck pa ću te tako zvati.” Meni je bilo svejedno. Kada sam se počeo baviti glumom, bio sam jednostavno Chuck Norris. Carlos Norris je teže izgovoriti - objasnio je.
Nakon što je završio s vojskom i vratio se kući, Norris se zaposlio u tvornici avionskih dijelova, ali nije zarađivao dovoljno da bi mogao uzdržavati obitelj. Par je 1963. dobio sina Mikea, a dvije godine poslije i Erica. Kako bi što više vremena proveo uz suprugu i djecu, Chuck je dao otkaz u tvornici i u vrtu majčine kuće počeo podučavati borilačke vještine.
- Postavili smo vreću, udarali je, letjeli zrakom... Odjednom se dvadesetero ljudi skupilo na ogradi pa se moj brat dosjetio da bi se tako moglo nešto i zaraditi - prisjetio se Aaron, poslije uspješan kaskader, redatelj i producent.
Chuck se tada zaljubio u podučavanje i odlučio je na tome izgraditi karijeru.

Neosporni junak našeg doba
Profimedia 


- Otvorio je svoj prvi studio karatea. Ponosila sam se njime. Bila sam ponosna na činjenicu da je shvatio što želi raditi u životu. Čak je i braću te rođake podučavao karateu kako bi mu pomogli u školi, ali Wieland je ostao uz njega do kraja - kaže Wilma.
Upravo je pokojni brat Wieland bio prva osoba kojoj je Chuck dodijelio crni pojas.
- Poučavao je u mojoj školi. Bili smo jako bliski. Sve dok se 1970. nije prijavio u vojsku. Poslan je u Vijetnam. Ondje je bio četiri mjeseca, a onda je ubijen - prisjeća se Chuck.
- Kad je Carlos doznao da je Wieland ubijen, bio je shrvan. Bili su jako bliski - rekla je majka.
To je bila najgora stvar s kojom se Chuck morao nositi u životu. Kako bi što lakše podnio gubitak, još se više posvetio sportu i odlučio je sreću iskušati na natjecanjima.
- Motiv mi je bio osvojiti barem lokalni turnir, završiti u nekom lokalnom časopisu i tako privući nove učenike. Nisam ni pomišljao da ću postati svjetski prvak. Postavite realne ciljeve, one za koje mislite da ćete ih moći ostvariti. Kad sam osvojio turnir L.A. Open, poželio sam državni naslov, potom nacionalni, pa međunarodni, a na kraju i svjetski. Da sam odmah želio osvojiti svjetski naslov, to mi nikada ne bi uspjelo - objašnjava.
Naslov svjetskog prvaka u karateu osvojio je šest puta zaredom, a 1974. neporažen se povukao iz natjecanja.
- Dodijeljena mu je titula Grand Master i on je jedini zapadnjak kojem je iskazana ta čast - otkrio je Clarence Gilyard Jr., njegov kolega iz serije ‘Walker, teksaški rendžer’.
Primijetio ga je i legendarni Bruce Lee.

Neosporni junak našeg doba
Profimedia 


- Kada sam 1968. u New Yorku osvojio naslov svjetskog prvaka, Bruce je bio ondje. Odlučili smo zajedno raditi u Los Angelesu. Tako je i bilo nekoliko godina, a potom je on otišao u Hong Kong ostvariti filmsku karijeru. Nekoliko se godina nismo čuli, a onda me nazvao i rekao da želi snimiti film koji će svi pamtiti. Nešto nalik dvojici gladijatora koji se bore u ringu. Rekao mi je kako želi da mu budem protivnik. Nisam imao glumačkih ambicija, ali sam pomislio kako bi to moglo biti baš zabavno. Kako smo se već dobro poznavali, kada smo počeli snimati, pitao me što želim raditi i koje ću tehnike koristiti. Nabrojio sam, a onda je on nabrojio što će on raditi. Rekao mi je da neće dominirati borbom, kao što je to bio slučaj u borbama koje je prije snimao. Na to sam ga upitao: “A tko će pobijediti?” Rekao mi je: “Pa ja, ja sam zvijezda ovog filma” - prisjetio se Chuck koji je s Chanom snimio film ‘Na zmajevu putu’.
No nove ponude nisu stizale pa se Chuck i dalje najviše bavio svojom školom karatea.
- Prišao mi je predstavnik jedne tvrtke i rekao da će, ako snimim reklamu za njih, otvoriti moje škole karatea na nacionalnoj razini. Rekli su da ću ih imati na tisuće. Na kraju sam ih prodao, a za dvije su godine bankrotirale. Počeo sam privatno poučavati, a jedan od mojih učenika bio je Steve McQueen. Pitao me što ću raditi kada više nemam svoje škole. Rekao sam mu kako nisam siguran, a on me upitao jesam li ikad razmišljao o glumi. Nasmijao sam se, a on mi je uzvratio da će me i dalje ohrabrivati dok ne pokušam. U to sam vrijeme jedva prehranjivao obitelj, imao sam 32 godine i odlučio sam provjeriti koliko stoje satovi glume. Cijena je iznosila oko 600 dolara mjesečno. Nisam imao toliko novca. Otišao sam na audiciju za film sa stotinjak drugih glumaca. Mnoge od njih prepoznao sam s televizije pa sam čak razmišljao da odustanem i odem, a njih zamolim za autogram. Shvatio sam da neću uspjeti pa sam napisao svoj scenarij ‘Good Guys Wear Black’. Četiri sam ga godine nosio po Hollywoodu i napokon naišao na produkcijsku kuću koja je bila voljna riskirati sa mnom. Kritičari su mrzili taj film. Rekli su da bih se trebao vratiti školama karatea - govori.

Neosporni junak našeg doba
Profimedia 


Zbog loših kritika i manjka novca film nisu mogli distribuirati u kina jer ga nitko nije želio otkupiti. A onda su se dosjetili kako zaraditi.
- Sjedio bih u hotelskoj sobi dok se naš film prikazivao u kinima koja bismo unajmili. Novac od prodanih ulaznica donijeli bismo u hotelsku sobu i brojili ga. Bilo je to poprilično smiješno razdoblje - prepričao je njegov brat Aaron.
Na snimanje filma utrošeno je milijun dolara, a naposljetku je zaradio 20, što je bio veliki uspjeh. Nakon toga uloge su se nizale, a Chuck je postao zvijezda zato što je sam radio sve vratolomije i pokazao Hollywoodu uzbuđenje i strast u tom poslu. Nakon što je snimio devet relativno uspješnih filmova, Norris je 1982. dobio ponudu za ulogu u akcijskom filmu ‘Teksaški rendžer McQuade’. Uloga narednika Eddieja Cusacka u filmu ‘Zakon šutnje’ iz 1985. donijela mu je najbolje kritike. Snimio je dva nastavka koje je posvetio preminulom bratu, a postali su njegovi najpopularniji filmski uraci. Tada je došao Walker.
- Nudili su mi uloge u serijama i prije Walkera, ali TV karijera nije me privlačila. Kad sam dobio ponudu za Walkera i kada su mi poslali sinopsis serije, počeo sam razmišljati o tome i rekao: “Budem li ikada snimao seriju, snimit ću ovu” - otkrio je.
Serija je postala hit, a od 1993. do 2001. on i njegov tim pobjeđivali su zlikovce. Chuck je igrao Cordella Walkera, kauboja koji je bio podjednako brz i na šaci i na opasaču. Unatoč popularnosti lika i djela rendžera Walkera, a i samog Chucka, nakon osam godina povukao se iz projekta.
Četiri godine prije nego što je počeo snimati spomenutu seriju, Chuck se nakon 30 godina braka razveo od Dianne.
- Bez obzira na to jeste li u braku deset ili čak trideset godina, uvijek se suočavate s krizama i promjenama u vezi. Filmski biznis, sve to ludilo i nedostatak privatnosti stvaraju veliki pritisak na brak - kaže.

Neosporni junak našeg doba
Profimedia 


Jedna od ozbiljnih kriza nastala je kada je par doznao da Chuck ima izvanbračno dijete. U prvoj godini braka Norris je bio nevjeran. Afera je trajala samo jednu noć, a anonimnu je ženu upoznao dok je bio u vojsci, daleko od kuće. Nije ni slutio da je ta avantura završila trudnoćom, sve dok 16 godina poslije nije dobio pismo kćeri tinejdžerice za koju nije ni znao.
- Na svijetu možda postoje nezakoniti roditelji, što znam jer sam i sam jedan od njih, ali ne postoje nezakonita djeca. Bog ima plan i svrhu za svakoga od nas. Svi griješimo. No kada je o meni riječ, grijeh koji je rezultirao rođenjem moje kćeri ispao je pravi blagoslov. Ne mogu zamisliti život bez nje i njezine djece te svoje unučadi - kazao je.
Unatoč pismu koje je primio, Deannu koja je na svijet došla 1964., nije upoznao do njezine 26. godine, ali čim ju je vidio, znao je da je njegova kći. Deanna i njezin suprug danas su punopravni članovi obitelji, ali za to je trebalo proći dosta vremena. Premda su on i supruga uspjeli prebroditi njegovu nevjeru, posao je donio nove probleme. Gotovo istodobno njegova je karijera išla uzlaznom putanjom, a privatni se život počeo rasipati. Neprestana razdvojenost i premalo zajedničkog vremena donijeli su nove probleme. Kada su sinovi dovoljno odrasli i odselili se iz obiteljskog doma, par se razveo, ali ostali su u dobrim odnosima. Unatoč uspjehu i novcu u kojima je uživao, Norris nije bio pretjerano sretan.
- Najbolji mi je prijatelj rekao da imam prazninu u srcu. I to je bila istina. Živio sam brzo i pomalo nekonstruktivno unatoč uspjehu. Rekao je da je to zato što nemam drugu dušu s kojom ću sve to podijeliti. Spomenuo mi je ženu koju bi volio da upoznam. Jedne sam večeri bio u sushi restoranu s prijateljima i nekoliko članova obitelji kad je ona ušla - prisjeća se Chuck.
- Bila sam nevjerojatno nervozna te večeri, jednostavno nisam znala što mogu očekivati. Pomislila sam: “Tko je taj tip, tko je taj frajer na kraju stola s bejzbolskom kapom? Zgodan je” - ispričala je njegova sadašnja supruga, 23 godine mlađi bivši model Gena O’Kelley.
- Izgledalo je kao da ondje stoji anđeo. Buljio sam u nju nekoliko trenutaka, a onda rekao: “Drago mi je što sam te upoznao” - ispričao je.

Neosporni junak našeg doba
Profimedia 


Koliko god nevjerojatno zvučalo, Gena, koja iz prijašnjeg braka također ima dvoje djece, tvrdi kako dotad nije čula za njega, niti je znala da je on poznata glumačka zvijezda.
- Dolazim iz maloga grada od dvije tisuće stanovnika. Odgajala sam djecu i radila, nisam stigla gledati televiziju, ali činjenica da nisam znala tko je, bila je veliki plus za našu vezu. Znam da je teško povjerovati, ali imala sam priliku upoznati ga kao muškarca koji ujutro ustaje i odlazi na posao kao i svi drugi - kaže.
- Došlo je vrijeme u njegovu životu da nađe srodnu dušu i skrasi se. Dugo je tražio osobu u koju će se moći ludo zaljubiti - rekao je Chuckov brat Aaron.
- Rekao sam majci za Genu. Govorio sam joj o toj prelijepoj osobi, ne samo izvana nego i iznutra. Izlazio sam s raznim djevojkama, ali nisam se imao namjeru skrasiti sve dok Gena nije ušla u moj život. Naša je veza bila divna, ali u početku nisam mislio da će završiti brakom. Sve dok je nisam istinski upoznao. Po 16 sati na dan radio sam na ‘Walkeru’ i jedina pauza od snimanja bila je na Dan zahvalnosti. Imao sam četiri slobodna dana i jedino smo se tada mogli vjenčati. Pitao sam je bi li stigla organizirati vjenčanje u šest tjedana. Odgovorila mi je: “Pa nisi me zaprosio!” Zaprosio sam je, pristala je i za šest tjedana smo se vjenčali - ispričao je Chuck.
Na ceremoniji održanoj u studenome 1998. bilo je 500-tinjak gostiju. Tri godine poslije postali su roditelji. Premda su iz prijašnjih brakova oboje imali odraslu djecu, razgovarali su o osnivanju obitelji.
- Kada je Gena zatrudnjela, otišli smo na ultrazvuk. Čuo sam doktora kako govori: “Evo jednog maloga. Oho, evo još nekoga.” Blizanci, doista? A onda je rekao: “Čini mi se da imamo i trećega!” Tada sam morao sjesti. Pitao sam ima li ih doista troje. Rekli su mi da ne znaju, da će znati za tjedan dana. Na kraju su ipak bili blizanci - s osmijehom je ispričao.
No kao i većina toga u njegovu životu, ni dolazak djece na svijet nije protekao najbolje. Norris se osjećao bespomoćno kada je doznao da njegova supruga Gena mora na prijevremeni porođaj.
- Tijekom života zaradio sam milijune dolara, prijateljevao s nekoliko američkih predsjednika, ali sav novac koji imam u banci tada mi nije mogao pomoći... Postojala je samo jedna osoba koju sam mogao moliti za pomoć. To je bio Bog - kaže akcijski junak kojem je vjera još od djetinjstva važan dio života.
Molitva je urodila plodom i 2001. rodili su se zdravi blizanci - dječak Dakota Alan i djevojčica Danilee Kelly. Chuck se nakon toga ponovno mogao posvetiti poslu. Umjesto kultne serije, 2004. snimio je film o rendžeru Walkeru.

Neosporni junak našeg doba
Profimedia 


Nikad se nije oprostio ni od svoje prve ljubavi - borilačkih sportova. Svake godine u Los Angelesu organizira konvenciju na koju sa svih strana svijeta dolaze borci koji imaju crni pojas. Konvencija je posvećena disciplini koju je sam osmislio, a naziv joj je chun kuk. To je univerzalan naziv u koji su ukomponirani dijelovi svih borilačkih vještina koje poznaje. Budući da je cilj programa ponajprije pomoći djeci čiji roditelji nemaju novca za takve škole, potrudio se doprijeti do najviših instancija. Tako se 1989. na ručku sastao s tadašnjim predsjednikom SAD-a Georgeom H. W. Bushem.
- Pitao me imam li kakvih novih ciljeva u budućnosti. Počeo sam mu govoriti o tome što bih volio, poučavati borilačkim vještinaa u školama - prisjetio se Chuck.
Program se naposljetku pokazao iznimno uspješnim. Već u prvoj godini u njemu je sudjelovalo više od pet tisuća djece, od kojih su neki danas diplomirali pa se i sami bave podučavanjem.
- Chuck nije samo akcijska i filmska zvijezda. On je mnogima heroj, a i naš je junak kod kuće - kaže ponosna supruga Gena koja je prije nekoliko godina, kako sama kaže, gotovo umrla, a za to krivi liječnike. Godinama pati od kroničnih bolova u živčanom sustavu te ima problema s bubrezima. Par je uvjeren da su njezini problemi počeli s injekcijama kontrastnog sredstva (radi lakšeg skeniranja) koje je primila prije magnetske rezonancije kojom su liječnici željeli provjeriti njezin reumatoidni artritis. U Geninu slučaju ta je injekcija sadržavala teški metal gadolinij koji ima magnetska svojstva. Umjesto da su pomogle, Gena tvrdi da su joj injekcije uništile zdravlje te se boji da i drugi proživljavaju isto što i ona. Chuck Norris se nakon toga posvetio otkrivanju opasnosti koja se krije u tim injekcijama te brizi o svojoj supruzi.
- Odrekao sam se filmske karijere kako bih se posvetio Geni. Cijeli moj život vrti se oko toga da ona ostane živa - rekao je.
- Ležala sam pet mjeseci i dobivala infuziju pod stalnim nadzorom. Chuck je spavao pokraj mene i nikad nije odlazio. Molila sam se da ostanem živa i odgajam svoju djecu. Prije toga rekla bih da sam bila u deset posto najzdravijih ljudi na svijetu - rekla je Gena koja više nije osuđena na krevet, ali i dalje prima terapiju. Par je nakon svega podignuo tužbu protiv niza kompanija koje proizvode lijekove. Otkako su ti problemi iza njih, zaljubljeni supružnici uživaju u skladnom životu, a u devetom desetljeću života Chuck želi samo jedno.
- Zdravlje, da mogu još barem deset godina biti sa svojom Genom - zaključio je.