Visok je samo 178 centimetara i među nižima je u našoj rukometnoj reprezentaciji, ali brojem zabijenih golova došao je do samog vrha liste najboljih strijelaca. Iako je nakon bizarne nesreće u kojoj je ostao bez prsta u očima mnogih bio otpisan, Ivan Čupić svojom je ustrajnošću i trudom svima dokazao suprotno, a to je da mu ozljeda nije pomrsila planove. Uz rukomet, u njegovu životu prvo mjesto zauzima obitelj: kći Barbara i supruga Nera, s kojom je od srednjoškolskih dana. Njegove su mu djevojke bile i najveća podrška na Svjetskom rukometnom prvenstvu, ali i u teškim trenucima života. U intervjuu za Story Ivan prvi put otvoreno govori o rukometu, svome braku i voljenoj kćerkici.
Neizbrisive uspomene "Moja ljubavna priča započela je u srednjoj školi na rukometnoj utakmici", kaže Čupić Story: Mnogi su vas proglasili najvećim iznenađenjem nedavno održanog Rukometnog prvenstva. No vi ste već dvije godine u reprezentaciji. Kako to da se do sada niste isticali? -Imao sam tu sreću da sam na ovom prvenstvu uistinu bio u formi, sve mi se poklopilo i super mi je išlo. No najvažnije mi je da smo mi kao momčad pobjeđivali, a to što sam ja zabio malo više golova, doista nije važno. Story: Kako ste se osjećali nakon utakmice s Francuskom u finalu? - Iako je prošlo dosta vremena, još uvijek se osjećam katastrofalno i moram priznati da mi je taj poraz teško pao. Nisam siguran da ću ikada zaboraviti tu utakmicu zato što sam čvrsto vjerovao da ih možemo pobijediti. Ali ispalo je tako kako je ispalo i lagao bih kad bih rekao da nisam razočaran... Story: Jeste li poslije tražili krivce za taj rezultat? -Glupo je u takvoj situaciji tražiti krivce, mi možda u drugom poluvremenu nismo igrali onako kako najbolje znamo, ali mislim da su i suci odradili posao u danskom stilu, rekao bih, a Francuzi su to jednostavno znali iskoristiti.
Trenutak koji se ne zaboravlja Prije dvije godine Ivan je sa svojom voljenom Nerom stao pred oltar Story: Prošlo ste ljeto u bizarnoj nesreći ostali bez prsta lijeve ruke. Jeste li tada očekivali da ćete se vratiti rukometu, a pogotovo biti naš najbolji strijelac? - Oduvijek sam bio pozitivac, i u životu i u sportu.Vjerujem da se sve događa s razlogom i da uvijek može i hoće biti bolje. Kad mi se ta nesreća dogodila, bio sam svjestan da neću ići na Olimpijske igre pa sam vrijeme iskoristio za pripremu za Svjetsko prvenstvo u Hrvatskoj. Story: Je li vam taj hendikep otežao život? - Ne! Uopće ne osjećam taj nedostatak ni u sportu ni u privatnom životu. Story: Što vam je prvo prošlo kroz glavu kad se to dogodilo? - Supruga i kći. Mislio sam što ću učiniti ako više ne budem mogao igrati. Ipak je rukomet jedino što znam dobro raditi i razmišljao sam kako ću prehraniti obitelj ako više ne budem mogao trenirati. No onda sam shvatio da to jednostavno nije tako strašno i da me neće zaustaviti. Story: Tko vam je u tom teškom razdoblju bio najveća podrška? -Svakako obitelj. Išao sam na treninge, terapije, previjanja i sve je to dugo trajalo. Dani su bili predugi, ali ipak, kad bih navečer došao kući ženi i djetetu, sva bol odmah bi nestala.
Jednostavan dečko U bračnim razmiricama uvijek prvi popuštam jer ne volim dugo biti u takvoj situaciji. čak i kad znam da sam u pravu, popustim radi mira u kući", iskren je Čupić Story: Rodom ste iz Metkovića, no živite u Sloveniji. Nedostaju li vam rodni grad i prijatelji? - Normalno da me uhvati nostalgija, pogotovo zimi kad je tu snijeg i sivilo, a nisam baš zimski tip. Volim ići u Metković vidjeti svoju obitelj, popiti kavu s prijateljima. Zato svaki slobodan trenutak koji ukradem bježim sa suprugom i kćeri u Zagreb, gdje imamo dosta rodbine i prijatelja. Story: Kako se supruga Nera nosi s vašim čestim izbivanjima? - Teško. Često mi prigovara, i smeta joj što me nikad nema. Shvaćam je i znam da joj nije lako, moj posao zahtijeva odlaske na pripreme, ali već se navikava. Story: Je li se naviknula na život u Sloveniji? - Malo joj je dosadno. Sada kad je naša Barbara u vrtiću, ima više vremena za sebe pa stigne učiti i čitati jer se sljedeće godine planira vratiti na fakultet, na kojem je radi trudnoće upisala pauzu. Story: U braku ste već dvije godine. Kako je počela vaša ljubavna priča? - Počela je u srednjoj školi, i to na rukometnoj utakmici! Postoji i anegdota iz tih dana, naime, u Metkoviću je na jednome mjestu bila klupica koju smo Nera i ja zvali našom, a iza nje je bila velika trgovina u kojoj su se prodavali proizvodi Gorenje. Kad smo tek počeli vezu, pričali smo da ćemo imati namještaj Gorenje. A sada ja igram za RK Gorenje.
Veliki uspjeh sportaša Ivan Čupić je s kolegom iz reprezentacije Zlatkom Horvatom slavio medalju Story: Čime vas je Nera privukla? - Bila je tajanstvena, mogu čak reći hladna i nije mi davala nikakve signale. To mi je bilo čudno jer sam jako hiperaktivan kad se zaljubim, a ona se držala prilično distancirano i hladno. To me fasciniralo i pobudilo zanimanje za nju. Story: Tko je napravio prvi korak? - Ja, naravno. Cijeli razgovor s našim rukometašem pročitajte na stranicama magazina Story.
Razgovarala Marija Vranješ Snimio Tomislav Marić Styling Marko Grubnić
