Još
Emisije
Ostalo

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Celebrity

EKSKLUZIVNO Nisam imala što raditi u Hrvatskoj pa sam se preselila u Japan

Autor Maja Šitum
Autor Maja Šitum

Iz majčinog rodnog Izraela preselila se u očevu rodnu Hrvatsku kad je imala šest godina, a sa 20 je Coral Tarbuk otkrila ljubav prema Japanu, gdje živi sedam i pol godina te svira u punk bendu, a ekskluzivno za Story opisuje životnu filozofiju Japana i svoje generacije

Izvor: Privatni album

Kao 20-godišnjakinja Coral Tarbuk prvi je put posjetila Japan koji ju je oduševio. Jezik je već znala jer ga je sama naučila čitajući mange i slušajući glazbu, a nakon kratkog povratka u Hrvatsku, odlučila je da će joj Zemlja Izlazećeg Sunca postati dom.

Ok je biti različit, budi ono što jesi! Nemoj nikad zaboraviti tko si i što si. I nemoj zaboraviti da nisi sam.

 - Oduvijek sam htjela svirati u bendu u Japanu pa sam samo spakirala kovčege i otišla. U Japanu sam već sedam i pol godina - govori Coral koja niže uspjehe sa svojim punk bendom Blue Straight. - Glazba me zanimala odmalena. Oduvijek sam htjela svirati bas u punk rock bendu. Prije šest godina upoznala sam Kingoa preko prijatelja˝bubnjara. Odmah smo se sprijateljili i tri mjeseca poslije postala sam članica benda. Sada zajedno sviramo oko pet i pol godina - govori 30-godišnjakinja koja je ostvarila svoj glazbeni san, a nedavno je njezin bend objavio novu pjesmu ‘Hora wasureruna’ (Ne zaboravite), za koji je snimljen i videospot čija je autorica. - To je pjesma za sve one koji se ne ubrajaju u grupu ‘normalnih’. Ok je biti različit, budi ono što jesi! Nemoj nikad zaboraviti tko si i što si. I nemoj zaboraviti da nisi sam. Kad ti se čini da je sve užasno i da je kraj, nemoj zaboraviti da imaš nas, da te mi volimo i da smo uvijek tu za tebe - govori i dodaje koja je glavna poruka njihovih pjesama.

Coral Tarbuk Izvor: Privatni album


- Želimo da svi nauče voljeti sebe i da se sjete snova koje su zaboravili odrastajući. Svako živo biće zaslužuje sreću i ljubav - iz Tokija poručuje glazbenica koja ne krije želju da nastupi u Hrvatskoj. - Jako bismo to željeli! Bilo bi nam drago kada bismo mogli svirati u Zagrebu. Dečki nikad nisu putovali izvan Japana i jako ih zanima Hrvatska - govori Coral koja je rođena u Tel Avivu. Njezina je majka Iris u rodnom Izraelu upoznala njezina oca Branimira Tarbuka, koji je ondje igrao rukomet u klubu Maccabi. - U životu me nijedan sport nije privlačio. Oprosti, tata - smije se Coral koja se s obitelji iz Izraela preselila u Hrvatsku kada je imala šest godina. No ovdje je, nažalost, imala problema s bullyingom. Je li to bio jedan od razloga njezina preseljenja?

Coral Tarbuk Izvor: Privatni album

- Da... Nisam imala prijatelje, uvijek sam bila sama. Bila sam mala i debela, sada sam samo mala. Dosta su me tlačili u školi, ali to me sve učinilo snažnom i boljom osobom. Ne bih mijenjala svoje iskustvo. Ali da, to je jedan od razloga preseljenja. Nisam imala što raditi u Hrvatskoj u kojoj nisam mogla ostvariti svoje snove. U Tokiju sam upoznala svoje srodne duše, gitarista Kingoa i bubnjara Kiria te sve prijatelje koje imam - kaže djevojka plave kose i otkriva kako su roditelji reagirali na njezino preseljenje.

Coral Tarbuk Izvor: Privatni album

Nisam baš tip cure koja želi partnera, volim svoju slobodu. Volim svoje članove benda više od ičega, a partner bi uvijek bio kategoriju ispod njih pa je bolje da sam sama

 - Ideja im se baš i nije svidjela, ali znali su da neću odustati od svoga sna pa nisu bili protiv. Uvijek me podržavaju - govori Coral, a otkrila nam je i prednosti života u Japanu. - Prednost su opcije. Tu možeš biti što god hoćeš! Vlak nikada ne kasni, sve je vrlo dostup­no, ljudi su jako odgovorni. Nedostaje mi jedino kruh. Japanski kruh je jako mekan - opisuje i dodaje da u otočnoj državi planira ostati zauvijek. U Hrvatsku dolazi svakih pet godina, a osim obaveza s bendom, razlog tome su njezini brojni krzneni cimeri.
- Trenutačno imam 14 mačaka i teško je naći nekoga tko će ih hraniti dok me nema. Pola ih ima mačju leukemiju, a u Japanu je teško udomiti takve mačke pa često završe na ulici ili ih uspavaju. Moja je baka umrla od leukemije, a i ona je hranila sve ulične mačke. Bolesne mačke zaslužuju imati sigurno mjesto. Brinem se da im je ugodno, lijepo i da dobiju svu ljubav na svijetu do kraja svoga života na zemlji - opisuje Coral koja voli fotografirati prirodu, ali priznaje da su joj na pameti samo bend i mačke pa o vezi ne razmišlja.
- Imam dva zgodna dečka u bendu i 14 mačaka, ništa mi ne nedostaje. Nisam baš tip cure koja želi partnera, volim svoju slobodu. Volim svoje članove benda više od ičega, a partner bi uvijek bio kategoriju ispod njih pa je bolje da sam sama - zaključuje glazbenica.

Tagovi

Najčitanije

Najnovije

loader