Pandemija koronavirusa zahvatila je cijeli svijet, a izolacija i ostanak unutar četiri zida vlastitog doma, zadesila je i četveronožne članove obitelji. Kako njihovi ljubimci podnose trenutnu situaciju te plaše li se da bi i Hrvatska mogla uvesti ograničeno kretanje za ljubimce, za Story.hr otkrili su Ante Vrban, domaći arhitekt i vlasnik Weimaranera Zeusa, fitness trenerica Renata Sopek kojoj u izolaciji društvo prave doberman Cayuso i mješanka Elly te radijski i televizijski voditelj Ermin Preljević koji dan ne može zamisliti bez svog crnog čupavca Siriusa.
Biti u izolaciji nikome nije jednostavno, naročito četveronožnim članovima obitelji. Kako vaš ljubimac podnosi izolaciju? Jeste li primijetili na njemu nekakvu promjenu?
Ante: Zeus i ja smo otišli na Jadriju u subotu, dan prije potresa, jer smo u uredu počeli raditi online već desetak dana prije nego su nastupila ograničenja kretanja Nacionalnog stožera RH. Tako da nismo bili u Zagrebu za vrijeme prvog potresa, hvala Bogu. Jadrija je uvijek bilo mjesto kojem se vraćam kada mogu. Ovo se činilo kao logičan potez. Zeusu je nekako najvažnije da sam blizu. I stvarno je dobar. Ono što je nevjerojatno je to da ured funkcionira super online. Na tome sam osobito zahvalan. Proći će i ovo sve. Samo moramo biti disciplinirani i slušati upute. Ja sam oduvijek volio disciplinu, tako da se toga strogo držimo i zahvalan sam što imam ovu kuću na osami gdje mogu udahnuti zraka na terasi. Na Zeusu ne vidim nikakvu promjenu, čini se zadovoljan.
Renata: Imam dvije pseće zvjerčice, dobermana Cayusa i malu mješankicu Elly. Oboje su jako aktivni i svaki dan moraju ići u šetnju iako imaju dvorište. Mislim da u našem slučaju izolacija ima tu prednost jer sam stalno s njima, pa nadoknađujemo vrijeme koje inače provodim na snimanjima, po voditeljskim gažama i sastancima.
Ermin: Sirius se čini dobro podnosi ovu krizu, naravno pokušavam mu ograničiti gledanje vijesti i čitanje portala, zbog psihe. (smijeh) Šalu na stranu, nema neke promjene kod njega, osim što mu je čudno kako se više ne smije baš sa svakim poigrati i maziti i što kad dođem doma ipak prvo odem oprati ruke detaljno, a tek se onda s njim pozdravim.
Inače, mislim da njemu ova situacija baš odgovara jer smo sad puno više skupa.
Imate li neku posebnu metodu s kojom ga zabavljate u izolaciji?
Ante: On se nekako uvijek sam znao zabaviti kada radim. Osim što unutar naše parcele nema ni jedne mačke ni galeba, vreba cijeli dan i svi nas zaobilaze u širokom luku. To mu je očito fokus! I skriva štapove i loptice oko kuće.
Renata: Obožavamo se loviti po kući i dvorištu, imaju svoje igračke pomoću kojih radimo neke vježbice poslušnosti. Velike su maze, pa dosta vremena 'zahtijevaju' da ih se škaklja i mazi.
Ermin: Pa ništa posebno novo iskreno, osim što možda sad češće divljamo skupa doma, da se malo ispuca višak energije. Dobro dođe obojici!
Vodite li ga i dalje u redovne šetnje? Imate li sad poseban raspored u kojem ga izvodite van?
Ante: Naravno da smo promijenili rutinu iako na Jadriji doslovno nema nikoga kako je to isključivo ljetna destinacija. Dižemo se standardno u šest ujutro, trčimo par kilometara uz plažu i vratimo se u kuću. Ostatak dana provedem na laptopu, u komunikaciji sa svojim zaposlenicima i klijentima. Kako imamo dvorište ispred kuće, Zeus se 'muva' unutar ogradnih zidova.
Renata: Da, vodim. To je osobito važno za velike pse pune energije kojima treba istrčavanje. Rano ujutro ili kasno navečer idu u šetnju, kad gotovo uopće nema ljudi. Znamo kad i gdje ih odvesti da izbjegnemo gužvu.
Ermin: Pa šetnje nisu stvar izbora, zbog nužde se moraju obavljati, a uz to Sirius spada među pse kojima treba povremeno istrčavanje zbog njihove energije. Raspored nam je ostao isti. Međutim, više ga ne vodim u parkove za pse, ali i inače sam Siriusa u šetnje i na istrčavanja vodio u prirodu daleko od ljudi i prometa, s obzirom na to da automobile ne podnosi, pa nam se nije puno toga promijenilo. Osim činjenice da se sad ne igra i pozdravlja s drugim ljudima i psima.
Je li vas strah da će se, po uzoru na neke susjedne države, i u Hrvatskoj uvesti strože mjere izolacije u kojima će se i ljubimcima ograničiti kretanje? Mislite li da su takve mjere opravdane?
Ante: Ako se uvedu takve mjere, sigurno će biti opravdan razlog za to. Posebno sam ponosan na našu Vladu i Stožer na trudu, brizi i organizaciji koju provode da bi ovo što prije završilo. A najviše trebamo biti zahvalni našim doktorima, medicinskim sestrama i svom osoblju u bolnicama koji su pokazali da im zaista nema premca u Europi. Svakodnevno se čujem s prijateljima i klijentima iz raznih zemalja svijeta. I svi govore kako čitaju da smo najbolji u ovoj groznoj situaciji na planeti. Hrvati su općenito najbolji na svijetu kada je frka. Ovo sada nije iznimka. Samo treba još malo izdržati. Koliko god to grozno zvučalo.
Renata: Naravno da me strah, vjerujem kao i sve vlasnike pasa. Mislim da, s obzirom na situaciju u Hrvatskoj, koja je za sada pod kontrolom kada govorimo o koronavirusu, ako ćemo se držati naputaka Nacionalnog stožera civilne zaštite i ne ponašati se neodgovorno, do takvih mjera neće doći.
Ermin: Nije me strah, iz Stožera su više puta naglasili kako izlazak i kretanje nisu zabranjeni i problematični dok se god držimo danih uputa i mjera. Nedavno je šef HZJZ-a, Krunoslav Capak, baš to ponovio, na postavljeno pitanje o šetanju pasa. Naravno, treba izbjegavati potencijalna izlaganja koliko god je moguće i mislim da naš Stožer
radi sjajan posao, ali i da smo svi mi građani pokazali fantastičnu disciplinu i odgovornost do sad, pa ne vjerujem da će biti potrebe za takvim mjerama.
Jedna od teorija zavjere vezanih za koronavirus koje kruže internetom je i da ga upravo ljubimci prenose. Vjerujete li u to? Pazite li na dezinfekciju svog ljubimca nakon šetnje?
Ante: Na internetu će uvijek pisati svašta. Treba biti discipliniran i slušati odredbe Nacionalnog stožera, to je jedina meritorna informacija koju trebamo akceptirati i provoditi. Svakog od nas je strah za ljude koje volimo, posebno starije generacije. Ako zbog ničega drugog, budimo disciplinirani zbog njih. I tako im pokažimo ljubav koju zaslužuju. Kada se vratimo iz šetnje mu dezinficiram šape. A ako uđe u more, iako je hladno, ali to je Zeus (smijeh) onda ga osušim sa ručnicima i dezinficiram.
Renata: Vjerujem onome što kažu stručnjaci, a to je da nemaju osnove za takve zaključke. I inače imam naviku nakon svake šetnje brisati šapice i krzno s posebnim maramicama i sredstvima za kućne ljubimce, tako da je i sada ista procedura. Vidjela sam neke fotografije na kojima su nekim psićima doslovno spaljene i do krvi iziritirane šapice od dezinfekcijskih sredstava pa bi trebalo upozoravati i na taj problem, da životinje ne pate.
Ermin: Pa da je to istina, ja bih dosad sigurno bio skupio virus. (smijeh) Volim više poslušati stručnjake, znanstvenike i liječnike nego nekakve teorije zavjera, a oni su potvrdili da ljubimci nisu prijenosnici pa nemam brige oko toga. Što se čišćenja nakon šetnje tiče, sa Siriusom već imam rutinu čišćenja koju smo oduvijek primjenjivali, on je naviknut na to, pa utoliko mi smo prevenciju prakticirali još prije korone! No moram naglasiti da ljudi vode računa o tome, jer neki u panici posegnu za dezinfekcijskim i alkoholnim sredstvima, ili pretjeranim i invazivnim metodama čišćenja, što ozbiljno ugrožava zdravlje ljubimaca, a nema apsolutno nikakve potrebe za time. Za sve one koji nisu sigurni što i kako, na stranicama Veterinarskog fakulteta u Zagrebu imate najmjerodavnije upute, pa pazite na svoje ljubimce i sebe!
