Domaći nogometaš Mislav Komorski, bivši igra Dinama, Lokomotive i Intera, trenutno igra za indijski Northeast United, a upravo je u toj zemlji ostao 'zatočen' za vrijeme pandemije koja je zavladala svijetom. Ovaj 27-godišnjak u rodni se Zagreb ne može vratiti, pa ovo turbulentno razdoblje provodi sa svećenicima salezijancima s kojima moli i - čeka da sve prođe, a u pismu koje prenose 24 sata opisao je svoje iskustvo boravka u dalekoj zemlji za vrijeme pandemije. 

'Bit ću iskren, da mi je netko prije dvije godine rekao da ću živjet u Indiji, vjerojatno bih ostao šokiran. A kad bi tome dodao da će moj Zagreb nakon 140 godina pogoditi snažan potres te da se neću moći vratiti u Hrvatsku radi pandemije virusa koji je zahvatio gotovo cijeli svijet, vjerojatno bih mislio da se šali. 

Letovi unutar Indije su zabranjeni, kao i sav drugi promet, a ja sam od najbližeg većeg grada Calcutte udaljen tisuću kilometara, tako da mi je do daljnjega ostati ovdje u Guwahatiju, u kompleksu koji vode salezijanski svećenici

  Ali, upravo to mi se događa ovih dana', započeo je nogometaš svoju ispovijest pa nastavio: Pišem vam sve ovo iz Guwahatija, glavnog grada savezne države Assam na sjeveroistoku Indije. Grada koji, premda ima za naše prilike velik broj stanovnika (oko milijun) nije dovoljno velik da bi se iz njega mogao organizirati evakuacijski let za Europu, kao što je slučaj s nekim drugim većim indijskim gradovima. Letovi unutar Indije su zabranjeni, kao i sav drugi promet, a ja sam od najbližeg većeg grada Calcutte udaljen tisuću kilometara, tako da mi je do daljnjega ostati ovdje u Guwahatiju, u kompleksu koji vode salezijanski svećenici, s kojima sam u kontaktu još od prošle godine, otkako sam došao u Indiju'.

Mislav je opisao i na koji način se u Indiji provode mjere zaštite, ali i rogorozne mjere kojima su podvrgnuti oni koji pravila ne poštuju. 'Kao što ste vjerojatno mogli vidjeti u hrvatskim medijima, u Indiji je proglašena karantena, policija nerijetko i batinama kažnjava oglušavanje na restriktivne mjere, što je i razumljivo, s obzirom na potencijalno veliku opasnost koja prijeti zemlji s oko 1,3 milijarde stanovnika, koji su uglavnom bez adekvatne zdravstvene zaštite. U Indiju sam prvi put stigao u rujnu 2018. godine i moj prvi dojam nije bio nimalo bajan. 

U Indiji je proglašena karantena, policija nerijetko i batinama kažnjava oglušavanje na restriktivne mjere

  Tako nešto nisam vidio čak ni u filmovima. Put od zračne luke do hotela je kombinacija džungle i autoputa po kojem automobili prolaze trubeći bez obraćanja pozornosti na pravila, a svako malo na cesti možeš vidjeti kravu, ponekad čak i slona...'. Na kraju pisma Mislav je otkrio i kako se on nosi  novonastalom i neočekivanom situacijom. 

'Inače ne izlazim previše vani, imam ono najosnovnije što mi treba, tako da vrijeme provodim u druženju sa svećenicima i prijateljima s kojima živim u kompleksu, pomalo i treniram, trčim, čitam. Ne nedostaje mi ništa, jedini problem je što više ne možemo kupiti meso i ribu... 

Vrijeme provodim u druženju sa svećenicima i prijateljima s kojima živim u kompleksu

  Zahvalan sam Bogu na utočištu koje mi je pružio u ovim kaotičnim vremenima, a kako je sada vrijeme Korizme, koja je za mene kao Katolika puno više od puke tradicije, toplo se nadam da će dolaskom Uskrsa sve doći na svoje mjesto, pa tako i moj povratak kući', zaključuje Mislav.