Jednako sam optimistična sada kao i kada sam vodila vlastitu zdravstvenu bitku - rekla je uvijek nasmijana glumica Ankica Dobrić koja, unatoč zdravstvenoj krizi u svijetu i posljedicama potresa koji je pogodio Zagreb, ne gubi vedar duh.
- Nema što nas nije u ˝posljednje vrijeme snašlo - koronavirus, potres, onečišćen zrak. Unatoč svemu, smijem se svaki dan. Nisam pala u depresiju, ne kukam i ne plačem. Bila sam malo potresena, ali oporavljam se - kaže nam glumica koja je prije gotovo dvije godine pobijedila karcinom dojke.
Nakon potresa 60-godišnjakinja se morala iseliti iz stana u centru Zagreba jer je procijenjeno da zgrada nije sigurna za život. Kako sama kaže, pravi prijatelji poznaju se u nevolji pa joj je smještaj ponudila prijateljica kod koje sada privremeno živi sa svojim psićem Marom.
- Bilo je to dosta traumatično. Probudilo me padanje žbuke sa stropa i strašna buka. Izletjela sam iz stana u spavaćici držeći Maru koji se tresao kao prut. Kada sam vidjela da je na cestu pao dimnjak sa zgrade preko puta moje, imala sam dojam da se cijeli grad srušio. Kao da je došao smak svijeta. Pobjegla sam s ostalim izbezumljenim ljudima u park dok nisam skupila hrabrosti otići u stan po osnovne stvari - prisjetila se Ankica.
Glumica često zna reći da joj se dani kada je imala rak dojke čine miljama daleko, ali na zdravlje i dalje redovito pazi. Dok svijetom hara opasnost od koronavirusa, Ankica je uvjerena da nema potrebe za strahom ako se svi držimo savjeta i upozorenja stručnih osoba.
- Čovjek samo treba biti jako odgovoran. Mnogi se možda ustručavaju, ali smatram da treba lijepo upozoriti one ljude koji se ne ponašaju odgovorno. Zamoliti ih da se pridržavaju pravila. Premda nismo možda zaraženi koronavirusom, trebamo se ponašati kao da jesmo. To znači da neću prilaziti nikome i neću dopustiti da itko priđe meni. I to je to! Čim vidim nekoga na ulici, ja ga zaobilazim. Razvila sam taj poremećaj - kaže kroz smijeh.
No, unatoč optimizmu, ljute je ljudi koji ne shvaćaju ozbiljnost situacije.
- Stvari su užasno jednostavne. Samo ostanite doma! Ne shvaćam ljude koji govore da ne mogu biti kod kuće. Što to uopće znači? Trebamo biti sretni što imamo krov nad glavom i što možemo više vremena provoditi s bližnjima, a i sami sa sobom. Ja uvijek nekamo žurim. Još se ponekad probudim i pomislim: ‘Što danas trebam napraviti?’ A zapravo je baš lijepo kada znaš da nemaš obaveza i da ništa ne moraš - dodaje.
Trenutačna epidemiološka kriza pauzirala je i njezinu glumačku karijeru, ali Ankica se nada da ta pauza neće dugo potrajati.
- Nažalost, mi glumci smo bez posla i tko zna kada ćemo opet moći raditi. Daj Bože da ne potraje jer mi ne postojimo ako ne radimo. S vremenom će biti i teže, ali optimistična sam i vjerujem da ovo neće dugo trajati. Ponovno ćemo stati na kazališne daske i raditi ono što volimo. Razumijem da su ljudi prestrašeni jer je ipak njihova egzistencija u pitanju, ali trebamo živjeti od danas do sutra. Polako. Kada sutra dođe novi problem, rješavat će se. Prije tri tjedna su nam rekli da nećemo moći izlaziti iz domova. To nam je tada bilo nezamislivo. Sada nam je već lakše i postalo nam je normalno. Kako će život ići dalje, tako ćemo se prilagođavati. Čovjek je općenito prilagodljivo biće. Može sve podnijeti i izdržati. Počet ćemo i na život gledati na drugi način. Žalili smo se da ne možemo ostati kod kuće i biti u izolaciji, a onda nam je Bog poslao potres i rekao: ‘Evo vam! Idite van!’ A mi smo baš tada htjeli ići natrag u svoje domove da se ne smrzavamo. Prema tome, nikako da naučimo. Sve se događa s razlogom - kaže.
Kako često biva, čovjeka teška životna razdoblja dodatno ojačaju, a glumica smatra i da ćemo svi nešto iz ovoga naučiti.
- Uvjerena sam da će nešto dobro proizaći iz svega ovoga i da ćemo izaći kao kvalitetniji ljudi. Mislim da su neki to već shvatili. Ima ljudi koji nikada ništa ne shvate i žive polovično, opsjednuti materijalnim stvarima, pazeći samo na sebe. Ima onih kojima se trebaju dogoditi strašne stvari da bi postali svjesniji promjena koje trebaju činiti te napokon počnu gledati na život na drukčiji način, a ima i onih koji oduvijek to čine. Žive u vlastitome miru, u skladu sa sobom, prirodom i Bogom. Kuće i prostori će se obnoviti, važno je da smo zdravi. Čovjek ne smije gubiti vjeru i vedar duh. Kada se sve obnovi, imat ćemo ljepši Zagreb. Nakon korone ljudi će možda postati skromniji i neće prekomjerno trošiti na gluposti. Postat ćemo pažljiviji, kakvi smo nekad bili. Treba cijeniti svaki trenutak jer život je kratak. Tako živim i funkcioniram. Pronalazim ljepotu u svemu. Ima i ovaj prazan grad svoje čari - ističe glumica.
Sve poteškoće lakše podnosi uz svoga ljubimca Maru i u telefonskim razgovorima s prijateljima. Stresa se najbolje rješava šetnjama, a često joj se pridruže prijatelji sa svojim psima. Komuniciraju na propisanoj udaljenosti, a nerijetko u obližnji park ponesu kavu i druže se sjedeći svako na svojoj klupi.
Kada sve ovo prođe, a znamo da hoće, najviše će je, otkriva, razveseliti posjet majci koja se nalazi u umirovljeničkom domu.
- Majku nisam vidjela mjesec dana i to mi jako teško pada. Prvo što ću napraviti jest otići k njoj u dom, ali obavezno s Marom koji je glavna zvijezda kada tamo dođe. On je jedino biće koje se raduje staračkom domu. Svaki dan zovem da pitam za mamu i ostale žene u domu, a onda i one pitaju za Maru. One kao djevojčice skoče kada ga vide, a svaka u hladnjaku ima neku deliciju koju čuva samo za njega. Jako je sretan kada tamo ide, druži se s ljudima i samo jede. Kada sve prođe, trebamo ispeći kolače i napraviti veliku feštu - zaključuje Ankica.
