Domaće glumice i dalje se druže s prijateljicama, ispričale su sve o tome

Razdoblje pandemije koje je zahvatilo cijeli svijet uvelike je promijenilo svakodnevicu svakoga od nas. Svi su kod kuće, kafići su zatvorili svoja vrata te nema klasičnih druženja na koje smo navikli. No, domaće glumice Ana Maras Haramander, Lana Gojak Bajt i Iva Mihalić druženja i ispijanja 'kavica' se ne odriču, već su svoje susrete prebacile u 'virtualni' svijet. Za Story.hr simpatične su glumice ispričale kako to izgleda, o čemu čavrljaju, ali i što se, osim toga, ovih dana promijenilo u njihovim životima. 

Ana Maras Haramander: Sami video pozivi me jako vesele, neki prozor u svijet, ali je neusporedivo s ostvarenim kontaktom, blizinom.

Lana Gojak: Brojim 33. dan u karanteni, a iz opreza sam prestala izlaziti još nekih desetak dana prije. Izlazila sam tada još samo na probe za kazališnu predstavu koje su u međuvremenu obustavljene, a premijera otkazana.
Vjerujem da je ova situacija teška svima, nije lako biti zatvoren, jako je puno ljudi ostalo bez posla, nažalost brojni i bez domova kad nas je zadesio potres. Ja vidim samo jednu opciju - slušati Stožer i pridržavati se mjera, jer o nama samima ovisi koliko će to trajati. 

  Naravno da postoje trenuci kada mi bude teško, uhvati me briga za egzistenciju, strah od neizvjesnosti što i kako dalje, osjećaj besmisla, ali onda se odlučim pribrati i stvari gledati pozitivno. Zdrava sam i ja i moji bližnji, imamo krov nad glavom, možemo se čuti i vidjeti putem raznih aplikacija. Možda zvuči patetično, ali ne tako davno pisma su bila gotovo jedina komunikacija. Tata mi je bio pomorac dugi niz godina i kao dijete nisam imala tu privilegiju da ga jednim klikom mogu vidjeti i čuti. Budimo zahvalni na onome što imamo, jer sjetimo se da ima onih kojima je puno gore i teže u ovoj situaciji.  Dan po dan, svakodnevni mali ciljevi i mala veselja s ciljem da ovo prođe što bezbolnije - to je moja mantra.

Iva Mihalić: Drago mi je da nam moderna tehnologija to omogućava, pogotovo u ovim trenucima. Međutim, dodir, zagrljaj i živi susret s dragim ljudima video chat ne može zamijeniti.

Nedostaje li Vam kontakt s ljudima?

Ana Maras Haramander: Jako mi nedostaju ljudi. 

  Nedostaje mi čak i svakodnevni kontakt, osmijeh kod prodavača, taksisti koji sve znaju, konobar koji zna kakvu kavu piješ bez da te ista pita. Nedostaje mi moja publika u kazalištu jako. Taj Feedback nas glumce čini živima. Obozavam promatrati ljude. Ljudi su moja vječna inspiracija.

Lana Gojak: Naravno da mi nedostaje obitelj i prijatelji, druženja, izlasci, posao, ne mogu dočekati da se svi izgrlimo i izljubimo. Nedavno sam sanjala tulum s mojim curama kod mene u kuhinji, kakvih je do sad bilo puno puta. Dok ne dođe vrijeme za to, trebamo biti odgovorni i družiti se virtualnim putem. Urediti se, pripremiti nešto za iće i piće i uz samo jedan klik zabava je zagarantirana. Plus - ne moraš tražiti parking (smijeh). Uz drage ljude nedostaje mi i kontakt s prirodom. Usudila bih se reći da mi priroda najviše nedostaje. I more. Ne mogu dočekati more.

Iva Mihalić: Naravno, nedostaju mi susreti s obitelji, prijateljima, nedostaju mi probe i predstave u kazalištu, dragi kolege s kojim radim.... Ali, što je tu je. Ovo je izazov s kojim se danas moramo nositi, sigurna sam da će iz ovoga izaći i nešto dobro.

O čemu najčešće pričate s prijateljima? Koliko traju te 'virtualne kave'?

Ana Maras Haramander: Najčešće zajedno popijemo času vina navečer i kažemo si kako smo provele dan, sto nas muci. Dijelimo svakodnevne stvari. Pomažemo si da ne poludimo do kraja u ovom ludilu. Nasmijemo se. Prisjećamo se trenutaka kad smo se grlile, ljubile... Pitamo se o novoj stvarnosti... Ali, najvažnija je stvar da kad smo zajedno, čak i virtualno preko video poziva, volimo se jako. 

Lana Gojak: Virtualna druženja definitivno olakšavaju ovu situaciju. Naše virtualne kave su češće večernja druženja uz čašu vina i neiscrpan su izvor inspiracije. Svaka ima svoj faktor. :) To se ne da ni napisati ni prepričati, od potresa, korone, dezinfekcije, dostave, izmjene recepata, problema s depilacijom, situacije s muževima, djecom, mamama, babama. Smijemo se puno, ali i bodrimo jedna drugu da ovo što lakše pregrmimo. Najviše maštamo o zajedničkom tulumu i povratku u kazalište.

Iva Mihalić: Teme su, naravno, razne, ovisno i danu i raspoloženju. Ali bitno je da smo si tu, da smo si podrška.

Trenutna situacija sve nas ne natjerala na promjene životnih navika. Osim online druženja, što se kod Vas još promijenilo?

Ana Maras Haramander: Imam i online vježbanje, malo sam se vise posvetila obitelji i pisanju. Smišljam neke nove igre po kući, sin i ja se snimamo, učimo. On tako naočigled raste, a s njim sam svakodnevno 24 sata. Od ponedjeljka sam odlučila sama sebi složiti raspored svaki dan, tako da imam barem privid nekog normalnog dana, a ne vrtnje u krug. Kao i svi, pokušavamo držati glavu iznad vode i ne utopiti se u negativnim mislima. Neki su dani teži, neki bolji. Ali, ja vjerujem da će na kraju sve biti okej, a ako nije, onda još nije kraj.

Lana Gojak: Odlučila sam zadržati zdrave životne navike koliko god mogu.  I dalje su mi jutra najdraži dio dana, sada jer imam osjećaj da je jedino tada na praznim ulicama sve normalno i sigurno. Ustajem rano, odlazim trčati dok većina još spava, doma sam prije nego što se trgovine otvore. 

  To mi je ispušni ventil bez kojeg bojim se da ne bih zadržala zdrav razum. Jutra su jedino vrijeme kad sam vani i kad se nadišem zraka. K tome, počela sam opet vježbati i jogu za koju prije nikako nisam imala vremena. Volim kuhati, i to mi je sada omiljena razbibriga. Savladala sam nekoliko novih recepata koji će sigurno razveseliti cure kad napravimo taj tulum o kojem maštamo. Preporučila bih svima da svaki dan naprave nešto dobro za sebe i svoje tijelo kako bi zadržali zdrav i optimističan duh.

Iva Mihalić: Mislim da još nisam svjesna sto se sve točno promijenilo, još osluškujem te mijene i promjene, čini mi se da svijet, a niti mi vise nećemo biti isti. Pokušavam osluškivati sebe i ne zavaravati se da je sve onako kako je bilo. Nekada sam produktivna, nekada ne. Iskreno, još tražim svoje načine da najbolje iskoristim vrijeme u ovoj krizi, a i to je neka vrsta avanture.