Ovo je godina slavlja za Barbaru Kolar koja će 18. travnja proslaviti 50. rođendan. Jedna od najboljih i omiljenih domaćih voditeljica veseli se okrugloj brojci, a prije toga dana, rođendan je obilježila sa Storyjem na modnom snimanju na kojem nije nedostajalo veselja, zabave i balona koji su padali po odlično raspoloženoj slavljenici. Pravi tulum morat će pričekati smirivanje situacije prouzročene virusom COVID-19 zbog kojeg je u jesenski termin prebačen show ‘Zvijezde pjevaju’, koji vodi upravo Barbara. Ima li favorita i može li ‘nanjušiti pobjednika’, zašto sada češće pjevuši pjesme Zorana Predina i je li pronašla muškarca koji joj kvari ruž, otkriva u razgovoru.
Story: Kako provodite vrijeme tijekom izolacije i socijalnog distanciranja?
S obzirom na činjenicu da svaki dan radim na Anteni Zagreb, nisam ogledni primjerak života u izolaciji iako nas na radiju ima doista samo onoliko koliko je nužno za normalno odvijanje programa. I da, socijalno se distanciramo i manijakalno dezinficiramo sebe i sve oko nas. Moram priznati da mi to vrijeme dobro dođe, stvara iluziju nekog barem polunormalnog života. Mimo toga sam kod kuće s knjigom, daljinskim ili kuhačom. Iziđem prošetati psa i jednom tjedno u trgovinu. A ako je išta dobro ova nevolja donijela, to je da smijete ružno gledati one koji vam ulaze u osobni prostor i na blagajni pokušavaju glumiti Zorana Predina: “Ne, ne mi dihat za ovratnik.” (smijeh)
Story: Što vam najviše nedostaje?
Ne mogu reći da sam prije imala neki osobito buran i intenzivan društveni život pa bi bilo licemjerno govoriti da sad ne znam kamo sa sobom bez ludih izlazaka. Nedostaje mi mogućnost spontanosti - prijateljska kava nakon slučajnog susreta, vikend na moru isplaniran u posljednji tren, zagrliti nekoga iz čista mira, otići u kino nakon šopinga... Nadam se da ću se, kad sve ovo prođe, znati primjereno veseliti takvim sitnicama koje inače uzimam zdravo za gotovo.
Story: Danas slavite rođendan, a na snimanju održanom krajem veljače vidjeli smo da se uistinu može reći ‘50 and fabulous’. Osjećate li se tako ili ipak malo strepite od novoga desetljeća?
Nikada nisam pridavala veliko značenje svojim godinama, one su samo broj. Iako imam bliske prijateljice koje su bile u drami još kad smo trebale navršiti 30. godinu. Svako vrijeme nosi svoje i mislim da je jedini dobar način živjeti punim plućima bez obzira na dob. Strepnja ili strah od budućnosti čovjeka samo ograničavaju i sprečavaju da uživa u životu u danom trenutku. A jedino taj sigurno imamo.
Story: Kako ćete proslaviti?
Dobro da smo ovo fotografiranje odradili još prije nekoliko tjedana jer sada više ne bismo mogli. A bit će to, nažalost, jedino što će ove godine nalikovati rođendanskoj proslavi. Mislim da ću prvi put u životu potpuno ignorirati taj dan i praviti se da mi je rođendan tek kad se sve vrati u normalu. Kad ćemo se moći okupiti, pjevati, grliti, jesti, piti i slaviti kako to jedna pedesetogodišnjakinja zaslužuje.
Story: Biste li tada voljeli tulum iznenađenja? Da uđete u prostoriju, a po vama počnu padati baloni, konfeti, dok prijatelji pjevaju ‘Sretan rođendan’?
Sve ovisi o tome gdje se nalazimo. Jer ako se party događa u mom stanu, bila bih prestravljena što mi je netko ukrao ključ (smijeh).
Story: Hoćete li se možda počastiti kakvim putovanjem?
To je bilo u planu. Nas tri odlične prijateljice ove godine punimo pola stoljeća pa smo naumile provesti tjedan dana na nekom sunčanom i toplome mjestu izležavajući se i brbljajući do iznemoglosti. Pomičemo termine, ali ne odustajemo.
Story: Oprah Winfrey nedavno je rekla: “Kada sam navršila 50, moja draga prijateljica Maya Angelou, koja je tada bila živa, rekla mi je: ‘Draga, pedesete su sve što si ikada trebala biti. Sve što si mislila da ćeš raditi. To je to.’” Sjeda li sada sve na svoje mjesto?
Teško da već mogu odgovoriti na to pitanje, trebali biste ga ponoviti za kojih pet-šest godina. Sigurna sam da u prvih pet minuta pedesete neću primijetiti nikakvu razliku.
Story: Tko je danas Barbara u odnosu na onu od prije 20 godina?
Ako zanemarimo fizičke promjene koje su neminovne, mislim da se nisam puno promijenila. Drago mi je što začudo imam mnogo više strpljenja, a žao što mi je društveni život puno skromniji. Voljela bih to promijeniti što prije.
Story: Koje vam je razdoblje bilo najbolje, koje vam uvijek izmami smiješak na lice?
Rekla bih da su prije u pitanju trenuci nego razdoblja. Pamtim doživljaje, druženja, iskorake iz rutine svakodnevice koji te podsjete koliko je toga na svijetu što bi još trebalo iskusiti. A toga ima u svakoj životnoj dobi, samo treba biti otvoren prema mogućnostima.
Story: Postoji li neki trenutak koji biste najradije izbrisali iz sjećanja?
Nema ljudske biografije sastavljene isključivo od sretnih trenutaka. Vjerojatno bi takva čak djelovala i pomalo dosadno. I ono što nam se ne sviđa ili nas povrijedi ili rastužuje oblikuje nas kao osobe, koliko god nam u trenutku kad nam se događa bilo teško. No ne mogu se požaliti, moj mozak voli takve stvari u nekom trenutku ‘obrisati’ pa u konačnici stvarno - pamtim samo sretne dane.
Story: Koliko se lijepa sjećanja nastavljaju na poslovne uspjehe?
Naravno da je spoznaja kako si nešto napravio ugodna i pomazi ego. Ali nekako nisam navikla spavati na lovorikama, čini mi se da bi dosta mogle žuljati, haha. S radošću pamtim mnoge projekte, ali više kao nešto što sam uživala raditi nego u smislu - to sam baš ‘rasturila’.
Story: Potkraj ožujka trebala je početi nova sezona showa ‘Zvijezde pjevaju’, no prebačena je na jesen. Kako vam je raditi na tom projektu?
Meni su ‘Zvijezde’ ponajprije sinonim za odličnu zabavu. Kako sam spomenula, ne izlazim baš često pa tih osam subota obično doživim kao priliku da se lijepo uredim te uživam u glazbi i čavrljanju. Dobro, sugovornici su mi često pod stresom, ali nadam se da ih moja dobra volja barem djelomično uspije opustiti.
Story: Imate li u svakoj sezoni svoje favorite? Kažete li im da za njih navijate?
Favorite imam ponekad, a nepogrešivi instinkt za to tko će pobijediti redovito. Ali ne, nikad ne bih nikome otvoreno rekla da navijam za njega. Mislim da je iznimno važno glumiti Švicarsku na tom terenu, favoriziranje mi se čini neprimjerenim i nepristojnim.
Story: Volite nalet adrenalina koji dolazi uz emisije uživo?
Možda to ima veze s mojim niskim tlakom. Uzbuđenje live nastupa nekoga izbezumi, a mene taman dovede na pravu radnu temperaturu.
Story: Jeste li ikada htjeli biti kandidat nekog showa? Možda nekog kulinarskog?
Ne. Koliko god sam opuštena u svojim voditeljskim zadacima, činjenica da sam s druge strane stvarala bi mi neopisivi stres bez obzira na to je li riječ o nečemu što mi je blisko, kao kuhanje koje spominjete, ili je riječ o nečemu o čemu pojma nemam, kao što je bio slučaj s dirigiranjem u ‘Maestru’. Nisam kompetitivna na svjesnoj razini, ali lice mi poprimi neki grčeviti izraz koji nije nimalo simpatičan.
Story: Osim što vas gledamo na televiziji, slušamo vas na Anteni Zagreb. Koje su prednosti rada na radiju u odnosu na televiziju i obrnuto?
Kad sam počela raditi na radiju, televizija mi stvarno nije bila ni u peti. Jednostavnost i neposrednost radija činila mi se dostatnom. Ali ekran je vrag, čim počneš koketirati s njim, uvuče te u taj svijet gdje slika govori više od riječi. Od prvog dana bilo mi je jasno da će se ta dva medija u mom slučaju zapravo idealno dopunjavati te da iz moje perspektive nikada neće jedan prevladati nad drugim.
Story: Na glasu ste kao jedna od najboljih i omiljenih domaćih voditeljica. Što mislite, čime ste osvojili srca publike i hvalu kritike? Koja je dobitna kombinacija?
Teško je to reći. Volim vjerovati da ljudi mogu prepoznati da sam, koliko je to moguće, uvijek autentična i vjerna sebi, bez podilaženja ili pokušaja da bilo koga kopiram. S druge strane, mislim da sam profesionalna i odgovorna te se uvijek nastojim što bolje pripremiti za ono što radim nadajući se da je konačni dojam kako je to što radim iznimno lako i jednostavno. Tko me ne voli, sigurno vidi nešto potpuno drugo, ali to je u redu. Nemam se potrebu svima svidjeti.
Story: Rekli ste da su lijep i razumljiv govor postali zastarjeli kriteriji kada je riječ o dobru voditelju. Ljuti li vas takvo stanje? Hoće li se to promijeniti?
Ne mogu sad nešto ‘popovati’ o tome jer na radiju, primjerice, govorim s mnogo lokalizama i karakteristično purgerskih akcentuacija. Ali mislim da postoje mjesta i prilike kad bi standardni govor doista trebao biti imperativ. Međutim, povećanje medijskog tržišta, pojava novih medija, interesi novih generacija, sve to ide u pravcu u kojem se granice brišu i sve je dopustivo, pa tako i kad je riječ o jeziku.
Story: Jednom ste govorili o važnosti kućnog odgoja i rekli da je važnije biti pametan nego lijep. Mislite li da se u današnjem svijetu to sve više izokreće?
Mislim da nikad nije postojalo vrijeme u kojem je bilo loše biti privlačan! I ja, naravno, volim da je svijet oko mene - i živi i neživi - oku ugodan. Razlika između odgoja nekad i danas, rekla bih, samo je u tome što se ljepota tijekom odrastanja mojeg naraštaja smatrala tek dodanom vrijednošću. Bilo je neprimjereno isticati je kao temeljnu kvalitetu pa su mnoge pametne cure ispale glupe jer nisu igrale i na kartu izgleda.
Story: Osjećate li pritisak da, ne samo zato što ste televizijsko lice nego i zato što ste žena, morate uvijek savršeno izgledati?
Vi očito ne živite u mom kvartu jer da ste me vidjeli u nekim izdanjima u kojima recimo šetam sa psom, ne biste me to nikad pitali. Stvarno se time ne opterećujem, dotjerujem se i odijevam prema osjećaju i raspoloženju. I prigodi, naravno. Ali ne, ne idem našminkana u lokalnu trgovinu niti mislim da se ikome moram ispričavati ako me uhvati raspoloženje da, primjerice, u utorak ujutro navučem na sebe pola blještave kolekcije iz ormara.
Story: Otvoreno ste govorili o svojim dijetama i da je, ako od mladosti imate lijeni metabolizam, potrebna upornost koja graniči s fanatizmom kako biste imali željenu liniju. Koliko daleko ide taj fanatizam?
Fanatizam samo u smislu da se držim nekog režima iako me tijelo odbija nagraditi rezultatima u mjeri ili brzinom kojom mislim da bi trebalo. Inače, o borbi s kilogramima govorila sam isključivo zato što se inače o tome govori i piše bez moje kontrole. O reklamama na internetu i Instagramu koje nemaju veze s istinom da i ne govorim, njih mi se ne da ni demantirati. Prije šest godina pokušala sam, doduše, tužiti tvrtku koja je neovlašteno koristila moje fotografije uz lažno svjedočenje, ali toliko su dobro zametnuli tragove da je to bila nemoguća misija.
Story: Jeste li se ikada bojali da biste zbog dijeta mogli imati zdravstvenih problema?
Ne. S jedne strane zato što dovoljno znam o biokemiji da mi je jasno što tijekom restrikcije treba dopunjavati, a s druge zato što sam ipak ponajprije hedonist pa nema šanse da pretjeram.
Story: Prošle godine rekli ste da od 1. siječnja 2018. niste pojeli zalogaj kruha, tjestenine ili slatkiša. I dalje provodite taj strogi režim?
U međuvremenu sam pojela nekoliko zalogaja svega toga (smijeh). Ali da, uglavnom je to hrana koju izbjegavam pa to i nije režim nego način života. Počne osvješćivanjem da je riječ o comfort foodu punom praznih kalorija, a nakon nekog vremena želja za takvim namirnicama gotovo potpuno nestane. Naravno, to ne znači da ću u restoranu nadaleko poznatom, recimo, po fantastičnoj tjestenini jesti salatu. Neke su stvari vrijedne grijeha i posljedičnog odricanja.
Story: Hoćete li se za rođendan počastiti komadom torte?
Sumnjam. Više sam tip za slano i jedini slatkiš koji doista volim jest sladoled. Koliko god obožavala peći kolače, nikad nisam ušla u slastičarnicu s namjerom da se njima počastim, uvijek sam naginjala škrinjama sa sladoledom. No kako mi šećer izaziva prilično neugodne zdravstvene probleme, izbjegavam ga maksimalno.
Story: Kakvi ste kad je riječ o drugim odlukama? Držite li se striktno onoga što odlučite ili na vas ipak mogu utjecati drugi ljudi?
Jedna je od mojih temeljnih osobina tvrdoglavost. Rado ću poslušati tuđe mišljenje, argumentirano raspravljati i sagledati stvari iz drugog ugla. Ali najčešće sam si najpametnija i tu nema pomoći (smijeh).
Story: U ljubavnim vezama, koliko na vas može utjecati partner?
Događalo se, nažalost. Ne u smislu promjene mišljenja i stavova, nego svojevrsnoga gubitka vlastitog identiteta. Kad bih se malo ohladila, svaki put bih poželjela retrogradno si odvaliti šamar. Čisto da se resetiram.
Story: Jeste li našli čovjeka koji vam kvari ruž, a ne maskaru?
Ne, čekam da on nađe mene. Pomislio bi netko da sam dovoljno pametna da shvatim kako mi je taktika očito pogrešna.
Story: Jeste li ikada koristili društvene mreže poput Tindera?
Kao što rekoh, kad je riječ o emocijama, proaktivnost mi je nepoznat pojam.
Story: Što vas očekuje u mjesecima koji dolaze?
Prije nego što je eskalirala ova situacija s koronavirusom, mislila sam da znam. Sad su mi brojni poslovni i privatni planovi odgođeni ili barem stornirani. Pa kao i svi, čekam da ovo prođe.
