Postoje osobe koje i u dobrim i u lošim vremenima svojim komentarima, duhom te, naposljetku, životnim iskustvom i kompetentnošću zaslužuju javni prostor, a jedna od je njih i naš legendarni nogometni trener, 85-godišnji Miroslav Ćiro Blažević. Svi koji poznaju trenera svih trenera znaju koliko voli život, ljude i druženje, stoga smo ga upitali kako provodi dane izolacije u svojoj kući u Kraljevici te kako gleda na cijelu ovu situaciju s koronavirusom koja je paralizirala gotovo cijeli svijet.
Otkako znam za sebe, a svašta sam proživio, ne pamtim da se ovako nešto dogodilo u svijetu. Da je sve stalo
- Teško je, zlato moje, teška je ova izolacija. Otkako znam za sebe, a svašta sam proživio, ne pamtim da se ovako nešto dogodilo u svijetu. Da je sve stalo - bilo je prvo što nam je rekao, dodavši kako je presretan što Story misli na njega i u ovim trenucima.
- Stalno sam na telefonu. Zovu me prijatelji, ja njih, čujem se sa suprugom, ona je u Švicarskoj, s djecom, ma svi su me razmazili. U tom sam smislu sretan - rekao je uz osmijeh Blažević i dodao:
- Sa mnom su sin Miroslav i nevjesta, brinu se o meni, ništa mi ne nedostaje.
Na pitanje što mu kuhaju, u kojim delicijama uživa, kaže:
- Ma nisam zahtjevan kada je riječ o hrani. Daj što daš.
Otkrio nam je i kako provodi dane u kućnoj izolaciji.
- Što da vam kažem? Nije lako kad je netko poput mene stalno u stanu. Što da radim? U ugroženoj sam skupini. Moram se čuvati. Dosta gledam televiziju, svaki dan obavezno pratim konferencije Kriznog stožera. Ti ljudi rade odličan posao. Svaka im čast! Navečer gledam filmove, kasno idem spavati. Prođe nekako vrijeme - govori nam neponovljivi Ćiro, koji nam je otkrio i kako gleda na nastalu zdravstvenu krizu..
Ovo nije zaje****ija. Ovo je biti ili ne biti. Ako me ovo zlo uhvati, gotov sam!
- Ovo nije zaje****ija. Ovo je biti ili ne biti. Ako me ovo zlo uhvati, gotov sam! Šarlatani su svi koji ovu situaciju ne shvaćaju ozbiljno. Razgovarao sam s prijateljem liječnikom koji kaže da te može uhvatiti takvo gušenje koje ne bi poželio najgorem neprijatelju. Tako da sjedim doma, slušam upute, discipliniran sam. Vjerujem da će i ovo proći i da nas neće dohvatiti, ali me brine što će biti s našim ljudima nakon ove krize? Proživio sam sirotinju i nedajbože to nikome - kaže nam zabrinuto, komentiravši i nedavni potres u Zagrebu koji, na sreću, nije osjetio jer je već prije otišao u Kraljevicu.
- Srećom, u stanu zidovi nisu oštećeni. Samo su popadale slike, neki ormari, ali sve je to zanemarivo jer kada vidim kakvu su štetu i tragediju doživjeli naši sugrađani, strašno sam žalostan - kaže trenerska legenda.
Htjeli smo ga razvedriti pitanjem kako je nakon potresa prošlo odličje koje je 1998. osvojio s Vatrenima na SP-u u Francuskoj?
- Kada je prijatelj ušao u stan, najprije sam ga pitao: “Što je s medaljom iz Francuske?” Za divno čudo, moja najveća relikvija jedina je ostala na zidu - otkrio je karizmatični Travničanin. U svoj muci, kao i uvijek, vidi pozitivne stvari, pa kaže:
Sine moj, imam godina koliko imam i shvatio sam da smo sada svi isti. Džaba novci ako nisi čovjek
- Ponosan sam na Bad Blue Boyse koji pomažu nemoćnima. Solidarnost koje nije bilo dok je sve bilo normalno, to je karakteristika naših ljudi. Kad je sve dobro, onda tražimo vraga, a kada je loše, solidarni smo prema bližnjem. Sine moj, imam godina koliko imam i shvatio sam da smo sada svi isti. Džaba novci ako nisi čovjek. Ne bih mogao mirno spavati da sam nekomu namjerno naudio - ističe, a za kraj je u svom stilu čestitao Storyju ‘punoljetnost’:
- Pratim vas od početka i znam da vam je konkurencija žestoka. Puno mojih prijatelja voli i kupuje Story. Svaka vam čast što ste opstali, to govori o vašoj kvaliteti. Sretan vam 18. rođendan!
