Sanja Doležal: 'Užas i strah promijenili su sve što smo poznavali'

Posljednjih tjedana proživljavamo nešto što većina nas donedavno nije mogla ni zamisliti. Zbog pandemije koronavirusa i potresa koji je Zagreb i okolicu promijenio u samo nekoliko sekundi nevjerica, užas i strah promijenili su sve što smo poznavali do prije samo mjesec dana - ističe Sanja Doležal, pjevačica i voditeljica rubrike ‘Kuhanje je IN’ u emisiji ‘IN magazin’ Nove TV, koja se kao i svi pita kako doskočiti tom stresu. Odgovore na neka od najčešćih pitanja koja nam se ovih dana motaju glavom potražila je od Sonje Jarebice, magistre socijalne pedagogije, koja nam je dala nekoliko općenitih smjernica kako se nositi s nastalom situacijom.

Sanja: U trenutku potresa moja je kći bila sa mnom. Kao majka osjetila sam golemu nemoć i strah koji nisam mogla prikriti. Kao roditelj osjetila sam očaj jer ne mogu zaštititi svoje dijete. Moja je kći odrasla osoba, ali kako roditelj može i mora s malom djecom proživljavati trenutačne situacije?

Dobro ste opisali svoje stanje uzrokovano vanjskom prijetnjom nakon potresa. Otežana je situacija i to što se u takvim trenucima dodatno zabrinemo za najmilije. Tada smo izloženi iznimno snažnom stresu i odgovornosti koja nas može misaono rastrojiti pa je upitno kako ćemo se snaći, hoćemo li ispravno reagirati i donositi odluke. Iako je vaša kći odrasla osoba, to ne umanjuje razinu stresa kojem ste bili izloženi. Jednako tako odrasla djeca pojačano doživljavaju stres i brigu za roditelje jer ih imaju potrebu zaštiti te im pomoći. Mislim da u takvim nepovoljnim situacijama svatko od nas, bez obzira na obiteljsku ulogu, ima snažan doživljaj te reakciju na prijetnje i zahtjeve okoline.

Sanja: U izolaciji u kojoj svi živimo drukčije nego što smo navikli trebalo je preko noći postaviti nova pravila. Kako ih postaviti u našim odnosima, kad se svatko od nas na svoj način nosi s promijenjenom svakodnevicom?

Izolacija s kojom se trenutačno susrećemo svima je dodatni, pojačani zahtjev koji dolazi iz okoline te traži reprogramiranje pravila ponašanja i dnevne rutine. U obiteljima u kojima su zdrava okolina, kvalitetni međuljudski odnosi i dobra obiteljska povezanost može se očekivati da će uspostava novih pravila ponašanja donijeti bolju prilagodbu te usklađivanje dnevnih aktivnosti i pravila. Ne smijemo zaboraviti da u mnogim obiteljima postoje teškoće u ukupnom funkcioniranju (ekonomski problemi, disfunkcionalne obitelji, zlostavljanje, zanemarivanje, problemi s ovisnošću, složeni narušeni partnerski odnosi i slično) pa izolacija stvara dodatne teškoće. Upravo su zbog navedenoga u obiteljima koje su slabije povezane sada učestaliji sukobi, napetosti, netrpeljivost i nasilje. U takvim obiteljima djeca su sada izložena visokim rizi­čnim čimbenicima i žive u krajnje nepovoljnim životnim uvjetima bez adekvatne podrške te sigurnog okruženja.

Sanja: Osim s pandemijom, mnogi su ljudi suočeni s ugroženom egzistencijom. Mnogi su ostali bez posla i ne znaju kada će se stanje promijeniti i hoće li. Teško je u takvoj situaciji davati savjete, ali kako sačuvati zdravi razum u tim uvjetima?

Nesigurna ekonomska situacija ne donosi čovjeku materijalnu sigurnost i egzistenciju koja omogućuje stabilne uvjete za rješavanje ekonomskih pitanja, zasnivanje obitelji, podizanje djece i drugo. Mjere koje je hrvatska Vlada poduzela daju nadu da ipak neće doći do ugrožavajućih životnih problema. Zdrav razum sačuvat ćemo oslanjajući se na vlastite sposobnosti i potencijale, tražeći načine pronalaska mogućnosti rješavanja financijskih problema i zapošljavanja. Vjerujem da je stanje financijske ugroženosti pogodilo mnoge struke, pa tako i moju, ali optimistična sam da sve to neće dugo trajati, da bismo u skorije vrijeme mogli ‘stati na noge’. Spremna sam prilagoditi se novonastaloj situaciji i prihvatiti poslove koji možda nisu u skladu s mojim izborima jer preuzimanje odgovornosti te donošenje ispravnih odluka neki su od načina kako se adekvatno nositi sa stresnim situacijama.

Sanja: Primjećujem veliku aktivnost na društvenim mrežama. Ljudi se povezuju te dijele svoje probleme, razmišljanja i strahove. Imam osjećaj da nas je sve jače povezala zajednička nevolja. Olakšava li to na neki način nošenje s nastalim stanjem?

Podržavam pozitivne aktivnosti na društvenim mrežama, posebno povezivanje i dijeljenje problema, misli i osjećaja u trenucima kada smo svi više-manje u sličnoj stresnoj situaciji. Hrvatski je narod poznat po tome da upravo u teškim trenucima iskazuje visoku razinu empatije, odnosno spremnosti razumijevanja i reagiranja na emocije drugih. Aktivnostima na društvenim mrežama održavamo osjećaj pripadnosti, socijalne uključenosti i podrške te mogućnost dijeljenja iskustva, savjeta, humora i dobročinstva prema najugroženijima skupinama.

Sanja: Osobno sam smanjila praćenje vijesti i televizijskih emisija koje cijeli dan izvještavaju o pandemiji. Imate li savjet kako u život unijeti više pozitivnih trenutaka?

Dobro ste učinili, ali u samome početku mislim da smo svi previše pratili vijesti. Brine me kakve će to posljedice ostaviti na djeci koja svakodnevno gledaju vijesti, slušaju razgovore obitelji, vide ljude na ulici s maskama, a riječi smrt i umrli dio su njihove svakodnevice. Djeca u Zagrebu doživjela su i potres. Bila su na ulici u pidžamama, promrznuta, gledala strah na licima roditelja, razrušen grad, sve to ostavlja trag. Znaju da ne mogu biti blizu svojih baka i djedova, da ih ne mogu zagrliti i poljubiti jer se mogu razboljeti, smrt je riječ koja u njima izaziva veliku zbunjenost, ali i zabrinutost. Stoga je nakon svega važno uvesti više pozitivnih trenutaka u život. Roditeljska je zadaća omogućiti djeci da govore o svojim osjećajima povezanim sa situacijom, pružiti im sigurnost u dobrim obiteljskim odnosima, optimizam i vjeru da će biti uz njih ma što se dogodilo. Odrasli se moraju što prije snaći, prilagoditi, bolje nositi sa situacijom uspostavljanjem­ dnevne rutine, strukturiranjem vremena te se, ovisno o interesima i talentima, posvetiti raznim aktivnostima, od kreativnih do sportskih sadržaja. Konačno imamo vremena posvetiti se sebi (čitati, pisati, slikati, šivati, pregledati obiteljske fotografije i filmove, složiti dokumente i slično). Dobro je osvijestiti svakodnevna mala postignuća (pisati ih na papiriću obaveza), usmjeriti se na pomoć nemoćnim i starijim osobama u svom okruženju, učiniti male dobre stvari za druge. Više izražavati zahva­lnost za neka događanja, uključiti se u online tečajeve, biti vedriji, samopouzdaniji i optimističniji. Određen broj odraslih i djece zasigurno će imati emocionalnih teškoća te problema u ponašanju što će zahtijevati stručnu pomoć.

Sanja: Jesmo li se okrenuli nekim drugim vrijednostima i prisjetili važnijih stvari u životu? Zašto nam trebaju nevolje da to osvijestimo?

Trenutačno smo suosjećajni jer smo svi više-manje u zajedničkoj nevolji, ali mišljenja sam da se gube temeljne ljudske vrijednosti kojima možemo razlikovati dobro od lošega. Ljudi će se vrlo brzo okrenuti svojim životima i u toj utrci nedostatno živjeti u skladu s vrijednostima kao što su dobrota, poštenje, nesebičnost, iskrenost, poniznost, odgovornost. Pojava sebičnosti i nesolidarnosti sve je izraženija u ljudskim životima. Pogledajte samo reakciju EU na situaciju u Italiji i drugdje gdje su se potpuno izgubili zaje­dnički identitet te solidarnost.

Sanja: Koliko strah mijenja našu percepciju života?

Svatko je u životu osjetio strah koji nas je upozorio na opasnost, potaknuo povećanu budnost i pripremio na suočavanje s prijetećom situacijom. Stoga je va­žno prihvatiti strah i ovladati njime. On postaje veliko opterećenje kada je jakog intenziteta i dugo traje, no ljudi se s vremenom nauče nositi sa strahom i nastoje ga kontrolirati. Nedostatak samopouzdanja i osjećaj osobne neučinkovitosti ili bespomoćnosti mogu pojačati doživljaje. Kod osjećaja straha, neugoda nestaje nakon određenog vremena i rješavanja opasne situacije.

Sanja: U trenutku kada gubimo kontrolu nad životom, uhodanim mehanizmima, navikama i ponašanjem kako sačuvati mentalno zdravlje?

U teškim trenucima, u prvom stadiju šoka, treba prepoznati i prihvatiti stanje u kojem se nalazimo. Potrebno je izraziti svoje emocije, a ne ih negirati i potiskivati. Nakon prvog šoka treba uspostaviti kontrolu svojih stanja i sačuvati mentalno zdravlje. Vjera u vlastite sposobnosti i potencijale te traženje alata samopomoći mogu olakšati svakodnevno funkcioniranje. Zdrave glave ostat ćemo optimizmom, usmjeravanjem pozornosti na dnevne aktivnost i događanja, realizacijom planiranog i održavanjem kontakata s važnim osobama s kojima možemo podijeliti misli, osjećaje te vjeru u pozitivan ishod trenutačne situacije.

Sanja: Različiti smo i drukčije reagiramo na stresne situacije. Jedni paničare i gledaju sve crno, a drugi idu u krajnost i ignoriraju situaciju. Gdje je zlatna sredina i kako je postići kako bismo se zaštitili?

Da, različiti smo i ne reagiramo svi isto. Nije dobro gledati sve crno i osjećati bespomoćnost, ali ne smijemo ignorirati probleme jer oni su tu i treba ih ‘odraditi’. Ljudi visoke emocionalne inteligencije i otpornosti na rizične situacije imaju sigurne snage koje predstavljaju temelj za postizanje dobrih ishoda nakon stresnih situacija. To im pomaže da se brzo oporave od stresa i prevladaju njegov uzrok. Emocionalno inteligentne osobe dobro se nose sa stresom jer su svjesne svojih vrijednosti i imaju jako samopo­uzdanje. Stoga je dobro raditi na osobnom rastu i osnaživanju kako bismo bolje reagirali na prijetnje iz okoline.