Buga Šimić : 'Nadam se da neće biti policije'

Domaća operna pjevačica, 26-godišnja Buga Marija Šimić danas će u 18 sati svojim glasom uveseliti stanovnike zagrebačkog kvarta Srednjaci. Naime, kći glumačkog para Vitomire Lončar i Ivice Šimića na Facebooku je objavila kako će susjedima sasvim besplatno zapjevati nekoliko talijanskih, ali i hrvatskih arija. Kako sama kaže, nada se da nitko od članova publike neće pozvati policiju, a za Story.hr je otkrila što ju je ponukalo na organiziranje mini koncerta, kakve su reakcije po kvartu te kako se njezini roditelji, koji inače žive i rade u Kini, nose s današnjom krizom.

 Vidjela sam na Facebooku da su kolege iz organizacije Cirk Pozor organizirali cirkusku predstavu pod prozorima za svoje susjede i to me oduševilo. Iako kroz kazalište Mala scena djelujemo online, svi znamo da kazališni nastupi online nikada ne mogu biti jednaki doživljaju uživo, a osobito to mislim za operne izvedbe koja su specifična po tome da jedan ljudski glas dolazi do drugoga bez ikakve pomoći, samo direktna povezanost putem glasa. S obzirom da u kvartu imamo jednu veliku površinu koja ima sjajnu akustiku, pala mi je napamet ideja kopirati kolege i sa svojim susjedima podijeliti ono što mogu, malo ih razveseliti i priuštiti nam svima doticaj s umjetnosti uživo, koji meni osobno toliko nedostaje.

Jeste li svojim prvim susjedima otkrili namjere i koje su bile njihove reakcije?

Jesam, imamo grupu za naš kvart na Facebooku. Devedeset posto reakcija su fantastične. Ljudi su željni kontakta uživo, mole me da dođem i do drugih dijelova kvarta koji nemaju pristup toj livadi na kojoj ću danas pjevati, javljaju se sa svojim pjesmama i tekstovima koje žele čitati i dijeliti s drugima, tako da sada radim raspored kako obići cijeli kvart i pokušavam nabaviti megafon kako bismo mogli i čitati djela i susjeda, ali i drugih autora. Pjevati bez mikrofona mogu, govoriti baš i ne.

Planirate li susjedstvo pretvoriti u pozornicu i nakon današnjeg koncerta? Hoće li ovo izrasti u ritual?

 Moram priznati da bih voljela. Današnji mali koncert je eksperiment. Vidjet ćemo kako će susjedi reagirati, kako ću uspjeti to iskoordinirati i izvesti, pa, kao i uvijek - ako će publika htjeti, ići ćemo dalje. Meni kao izvođaču, iako glumim i dalje predstave pred kamerom, nedostaje dodir s publikom, nedostaje mi živa izvedba i direktni odnos. Vjerujem da je tako i većini ljudi danas, i zato stalno i ponavljam da sam uvjerena da će kazališta biti puna kada ćemo u njih opet smjeti ići. A do tada, pokušavamo svi naći načina da izvedbene umjetnosti ostanu ono što jesu u svojoj esenciji - susret živih ljudi na istome mjestu i kolektivno iskustvo u istome trenutku.

Kćer ste glumačkog para Vitomire Lončar i Ivice Šimića koji zbog svoje dobi spadaju u rizičnu skupinu. Kako se oni nose s krizom obzirom da inače žive i rade u Kini?

Velika je sreća da su mama i tata otišli van Kine na godišnji odmor prije početka pandemije i sada su u Hrvatskoj,

 na otoku Cresu. Na sigurnom su, blizu smo si svi, iako se ne možemo vidjeti, ali sada je barem cijela obitelj u istoj vremenskoj zoni. Uživaju u moru, suncu i vrtu, rade i dalje na fakultetu u Kini online i javljaju se uživo na Facebooku kazališta Mala scena gdje dijele svoja iskustva. Moji roditelji su jako pozitivni ljudi i uvijek pokušavaju izvući najbolje od svega. Ali svakako je i olakotna okolnost da su ovdje.

Story je nedavno pokrenuo akciju #YourStoryMatters kojoj je cilj, u ovo turbulentno vrijeme, naglasiti važnost zajedništva, optimizma i individualne priče svakog od nas. Kako Vi provodite vrijeme u svoja četiri zida za vrijeme izolacije?

Mislim da je divno na koliko načina su se ljudi počeli povezivati u ovo vrijeme i pričati svoje priče. Ja osobno sam sretna da kod kuće nisam sama, dečko i pas su sa mnom, vježbamo pjevanje, čitamo, družimo se, zbog psa smo primorani ići van nekoliko puta dnevno. Zbog Male scene online i radim od doma dosta, imam motivaciju srediti

 se, našminkati u jutro. Pričam priče djeci svako jutro, njihove poruke i komentari me inspiriraju, glumim i predstave uživo online, sve to me drži i gura dalje. Divno mi je koliko umjetnika stavlja svoje radove i talente online i zajedno se svi nekako nosimo s ovim stanjem. Ono što mislim da je najbitnije je baš povezano s vašim hashtagom. Svatko se nosi s ovom situacijom drugačije i nema pravog ili krivog načina.

Netko je produktivniji, netko se ne želi maknuti s kauča. Sve je prihvatljivo, na ovo nitko nije bio spreman. I svačija priča je validna i vrijedna. Htjela bih samo poručiti - ako se netko osjeća sam ili je dugotrajno malaksao, potonuo, osjeća se anksiozno ili depresivno - potražite pomoć. Mentalno zdravlje je najbitnije u ovim trenucima i stručnjaci su tu s razlogom, nije sramota javiti se psihologu, dapače. Nitko nije sam. A ako vam samo treba malo veselja u jutro - pridružite mi se na Instagramu ili Facebooku Male scene svako jutro i uživajte u pričama i maštanju.