"Uoči blagdana Božjeg Milosrđa, HRT3 pustit će snimku Story uskrsnog koncerta na kojem su nastupili Ivana Husar Mlinac, Marija Husar Rimac i Matija Dedić. Zagrebačka katedrala posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije i svetima Stjepanu i Ladislavu, krajem 19. st. dobila je današnji izgled zamišljen još u 14. stoljeću. Pretrpjela je niz požara i rušenja a u potresu 1880. bila je znatno oštećena. Dojmljivost Katedrale i zvonika, građenih prema zamisli arhitekta Hermana Boléa kakve znamo do razornog potresa 22. ožujka 2020. u 6 sati i 24 minute, magnitude 5,4. pamtit će se.
Organizator ovog koncerta duhovnih skladbi, Story, i ovom prilikom posebno se zahvaljuje na svesrdnoj pomoći monsinjoru Ivanu Hrenu, predsjedniku Odbora za obnovu katedrale.", službeno su najavili emitiranje Storyjevog koncerta na Hrvatskoj radioteleviziji. Podsjećamo još, tijekom cijele izvedbe i snimanja nazočan je bio i arhitekt Damir Foretić, glavni nadzorni projektant. Izvođači i tehnika držali su se svih sigurnosnih pravila i držali su socijalnu distancu, a do obnove, Katedrala se neće koristiti. Stoga je za umjetnike Mariju Husar Rimac, Ivanu Husar Mlinac i Matiju Dedića ovo - koncert života.
A kako je do ideje došlo, pitali smo i glavnu urednicu Storyja, Zrinku Ferinu: 'Od ideje do realizacije projekta prošlo je manje od 48 sati. Za ideju je, nažalost, bilo više povoda, od pandemije virusa COVID-19 zbog koje vjernici na Uskrs nisu mogli sudjelovati u misnim slavljima u svojim crkvama do razornog potresa koji je teško oštetio veličanstvenu zagrebačku katedralu.
Iako se u teoriji činilo potpuno neizvedivim, već prvi, gotovo istodobni pozivi koje sam u poslijepodnevnim satima četvrtka, 9. travnja, uputila Mariji Husar Rimac i Ani Petričić Gojanović iz PRiredba Studija, zaduženog za PR o oštećenjima i hitnoj sanaciji katedrale, dali su mi nadu da se naizgled nemoguće može ostvariti.
Svi su umjetnici odmah, bez sekunde premišljanja, pristali te se samo čekalo zeleno svjetlo iz katedrale jer je u planu bio kompleksan proces rušenja sjevernog tornja. Kad je na Veliki petak oko podneva stiglo zeleno svjetlo iz katedrale, odnosno dozvola monsinjora Ivana Hrena i arhitekta Damira Foretića, ujedno glavnog nadzornog projektanta, počeli smo proces organiziranja koncerta. Od dopremanja klavijatura, preko nabave e-propusnice za Mariju koja je trebala stići iz Samobora do organiziranja tehničke ekipe – kamermana i ton majstora. Svi su se odazvali i organizirali u manje od jednoga dana, a bilo je tu i naizgled manjih briga o stylingu sestara Husar jer im u ovim izvanrednim okolnostima nismo mogli omogućiti usluge kakve Story inače svojim suradnicima pruža. Uslijedila je neprospavana noć u izradi najava koncerta, kako za mene tako i za naš PR odjel, grafiku i web. Na dan snimanja od rane zora bila sam na iglama.
Svaka sekunda te Velike subote bila je do detalja isplanirana jer smo znali da za realizaciju snimanja imamo samo pola sata. Naime, bilo kakvo dulje zadržavanje u katedrali nije bilo dopušteno. Osim toga, na snimanju je moglo biti samo onoliko ljudi koliko je zaista nužno, i to poštujući sva pravila o sigurnosti od urušavanja i socijalne distance u jeku pandemije. Naravno da sam, iako me srce vuklo u katedralu, toga jutra ostala kod kuće i prehodala cijeli stan ukrug stotinjak puta.
Još danas, a prošlo je tjedan dana od snimanja, svaki put kad pogledam ijedan kadar zaplačem. I znam da nisam jedina
Bila sam u stalnom kontaktu s umjetnicima od početka njihove prve i jedine probe prije koncerta u školi pjevanja Husar-Tomčić, kao i s našom ekipom u vezi prijenosa klavijatura i tonske opreme do katedrale, sve do trenutka dok svi nisu sigurno napustili katedralu. Sve to vrijeme mučile su me zebnje o mogućem potresu tijekom snimanja, svijest o odgovornosti koju imam za te ljude ako išta pođe po zlu, pa makar to značilo da se netko oklizne o komad srušenoga kamena. No onoga trenutka kad su svi napustili katedralu i kad sam pogledala prve kadrove koncerta, svi strahovi i dvije neprospavane noći potpuno su iščezli. Silno sam zahvalna svima koji su sudjelovali u ovom projektu, svima koji su ga učinili mogućim: Marija, Ivana, Matija, Ana, Martina, Iva, Željko, Božo, Alen, Dario, Mario, Milena, cijeli Story tim i Uprava Adria Medije Zagreb – hvala vam! Još danas, a prošlo je tjedan dana od snimanja, svaki put kad pogledam ijedan kadar zaplačem. I znam da nisam jedina."
Koncert smo prokomentirali i s Lejdi Oreb, urednicom na HRT-u koja nije krila oduševljenje što će upravo nacionalna televizija ovaj koncert emitirati "Zaista, postoje trenutci koji su duboko dojmljivi, imaju viši i temelj i cilj. Takav je ovaj neponovljivi koncert u potresu oštećenoj Katedrali. Već pri prvim kadrovima i ispisanim riječima ostajete u tišini, a oči zasuze. Cijela hrvatska povijest kao da se sabire u Katedrali dok slušate izvedbe naši umjetnika. Hvala Vam." Ova vijest svakako je bitna za sve naše stare i nemoćne te ljude koji nemaju pristup internetu a na ovaj način mogu uživati u nezaboravnom spektaklu koji je priredio magazin Story.
