'Nama koji živimo u prirodi ova situacija je puno lakša'

Poštujući preporuke Stožera civilne zaštite većina građana nastoji što manje izlaziti na ulicu, što više boraviti u svom domu i kontakte svesti na minimum. No sada smo, koliko god se veselili ostanku kod kuće, svi itekako svjesni da to nije nimalo jednostavno, osobito ako živite u malom stanu, bez balkona ili dvorišta. No ima i onih koji izoliranost od zajednice podnose mnogo bolje od ostalih. Jedan od njih je glumac Dušan Bućan koji već godinama živi daleko od gradske vreve, na djedovini na Kordunu, okružen svojim konjima i psima, a u jednostavnoj svakodnevici u prirodi uživa i ovih dana.

 Na pitanje čime se bavi dok je u izolaciji kaže: - Bavim se onime čime bih se i inače bavio tu u prirodi, samo što trenutačno imam malo više vremena jer ne moram snimati niti igrati predstave. Baš sam nekidan orao zemlju. Uz koronu ili ne, majci svejedno moraš izorati vrt. Nju sam stavio u potpunu izolaciju u kuću do moje, ostavio sam joj dva psa da je čuvaju, nitko nema pristup, donosim joj hranu… Nema zezancije. U mirovini je već neko vrijeme pa se ni njoj nije ništa specijalno promijenilo, osim što je i ona svela kontakte i kretanje na minimum. Budući da je bila medicinska djelatnica, poprilično je odgovorna, zna kako stvari funkcioniraju. Zasad imaju dovoljno namirnica i higijenskih potrepština, opskrbili su se na vrijeme, a cijela pomama za artiklima, osobito za toaletnim papirom, pomalo mu je smiješna. - Ljudi se tuku zbog dvije role toaletnog papira, to mi nije jasno. Valjda postoje veći prioriteti od toga. Što se informacija tiče, svi smo više‑manje na istoj razini. Ono što objave putem medija, to je sve što znamo. Mama mi je kao medicinska djelatnica rekla samo ono što već i znamo: održavaj higijenu, nastoj smanjiti mogućnost širenja, odnosno prihvata virusa, i to je to. Nema tu puno filozofije. I nadaj se najboljem - ističe ovaj 43-godišnjak.

Panika ga, priznaje, ne hvata i smatra da u cijeloj situaciji treba sačuvati bistru glavu. - Nužno je maksimalno smanjiti rizik, pridržavati se općenitih uputa, higijene prije svega te izbjegavati sve što dovodi do povećane mogućnosti kontaminacije. To je to. Dalje nam jedino preostaje čekati da prođe - ističe. Zbog nastale neočekivane situacije neko je vrijeme odvojen i od djevojke, bivše manekenke Sare Hdaghe, s kojom je u vezi od kraja prošle godine. Lijepa Libijka sa zagrebačkom adresom, koja je završila Učiteljski fakultet i Poslovno veleučilište, još radi, a zasad nekako uspijevaju pronaći vrijeme da se nakratko vide.

 - Sara i dalje radi jer je zaposlena u Vodovodu. Vode i struje ne smije nedostajati što god da se dogodi. No ne znamo kako će to dalje funkcionirati, kako će se organizirati u njezinoj tvrtki. Zasad se uglavnom viđamo vikendima - kaže. Morali smo ga u šali upitati sastaju li se noseći maske, na što Dušan smijući se odgovara: - Mislim da bi ljubljene s maskama teže malo išlo. Ne bojim se da će mi Sara prenijeti virus. Osim što je prorijedio viđanja s djevojkom, sve se manje sastaje i s prijateljima pa će sva druženja i dogovori pričekati neka bolja vremena. Među njima je i plan da s putopiscem Borisom Veličanom ponovno otputuje nekamo izvan zemlje na konjima. Naime, dvojica nerazdvojnih prijatelja prošlog su ljeta na konjima prešla put dug 1200 kilometara od Zagreba do Crnog mora, a ove su se godine namjeravali zaputiti do Egejskog mora. No čini se da od toga pothvata zasad neće biti ništa.

 -Korona nas je sve zeznula. Trebao sam ranije završiti neka snimanja, sad to neće biti slučaj. Pitanje je kada će se uopće granice otvoriti, ali i kakva će biti situacija nakon njihova otvaranja u smislu kontrole ljude koji ih prelaze. Sigurno će biti kompliciranije realizirati takvo putovanje. Tko zna u kojem smjeru ćemo ići. Trebao sam, i još namjeravam, ovo ljeto ići i na rally motociklima po Hrvatskoj, ali zbog svega ovoga nisam uspio nabaviti motocikl. I sada, umjesto da jašem motor, jašem konja. Virus je promijenio neke stvari, a nastavimo li dalje ovako, čini mi se da ćemo svi nešto naučiti. Možda smo se stvarno previše zaletjeli, otuđili, ganjali novac, materijalno... Sada ćemo morati malo stati na loptu. Možda je ovo način da se vratimo onome što je vrijedno, jedni drugima, jer nema ništa vrednije od ljudskog života. Sve je nekako došlo zajedno, i globalno zatopljene i pandemija, pa sve više shvaćamo koliko smo krhki. Shvaćamo da je život, ovaj mali dragulj u svemiru, doista vrijedan naše pažnje - zaključuje ­glumac.