Indira Levak za Story o posvojenju djeteta: 'Djeca su radost svijeta'

Već 24 godine je na našoj glazbenoj sceni i otkako je profesionalno stupila nogom na pozornicu, Indira Levak zrači energičnošću, veseljem te zaraznim smijehom. Vedar duh ne napušta je ni u ovim nesvakidašnjim danima izolacije zbog zdravstvene krize koja je gotovo cijeli svijet zaključala u kuću. No za 46-godišnju pjevačicu vrijede njezina pravila! Tako je u razgovoru za Story istaknula kako je posljednjih nekoliko mjeseci iskoristila za stvaranje novih pjesama, a jedna od njih je i ‘Za milijun godina’, osmišljavanje linije dizajnerskog namještaja, ali i za svakodnevni trening u kojem joj jako pomaže suprug, sportaš Miroslav Levak. U veselom ozračju Indira nam je rekla da ne pridaje važnost strahovima, ali i što je rastužuje te na što je slaba. Otkrila nam je i želje kada sve ovo prođe, ali i svoju formulu sreće.

Story: Pripremate nove pjesme premda ste prošle godine izdali uspješan album ‘Valkira’, koji je bio nominiran i za Porin. Kakvi su planovi? Hoće li u budućnosti biti nekih zaokreta, i glazbenih i scenskih?

Punom parom radimo na novom albumu. U izolaciji sam napisala nekoliko novih tekstova i osmislila zanimljiv koncept budućih koncerata. Nadam se da će se sve to realizirati. Album ‘Valikira’ donio je visoke standarde nominacijom za Porin i osvojenim Oskarom popularnosti za najbolji album u regiji. Zato se moj tim i ja želimo se popeti i stepenicu više tako da publika uvijek dobije ono najbolje od mene. No strpite se još malo, ne mogu vam puno otkriti jer inače neće biti iznenađenje, ali sigurna sam da ćemo svi zajedno ponovno uživati u glazbi na najbolji način.

Story: Što mislite, koliko je zapravo dobro ili loše stalno mijenjati imidž, nešto na što je vaša publika naviknula?

Posao kojim se bavim dopušta mi mnoge promjene, iznenađenja. Zapravo je to i poželjno. Publika zna da od mene može uvijek očekivati dozu pozitivne energije na pozornici, pravi party na kojem je nemoguće sjediti jer vas ritam nosi. Na koncertima se zajedno radujemo životu i mislim da im moja frizura ili drugačiji kroj haljine ne mogu pokvariti dojam. Samo imamo temu više za razgovor!

Story: Valikira je vaš svojevrsni alter ego. Koliko je nje u vama?

Mnogo. Borim se cijeli život, za egzistenciju, za ljubav, za prijateljstvo... Nisu to uvijek teške bitke, nekada su i slatke, ali to je dio odrastanja, življenja na ovom svijetu. Ne poznajem pojmove poput odustajanje, predaja. I u sadašnjem trenutku, kada mi je onemogućeno da stanem na pozornicu koja život znači, ne spuštam glavu nego tražim način da bude bolje. Ne sjedim doma prekriženih ruku već konstantno smišljam nove načine kako nešto stvoriti, raditi, zaraditi. Bavim se i turizmom, naši apartmani u Fažani čekaju goste i ne gubimo nadu da će ovo ljeto biti dobro za sve nas. Skiciram nove komade namještaja, nešto od tih skica završit će u smeću, a nešto će i ugledati svjetlo dana i biti dio nečijeg interijera. Moj je suprug Miro cijeli život u sportu, proizvodi sprave za vježbanje Koloseum koje su danas tražene zbog kvalitete, ali i ljudi poput nas koji ovo vrijeme koje provode kod kuće žele iskoristiti za nešto korisno, vježbanje. U zdravom tijelu je zdrav duh.

Story: Kako ostajete optimistični i kreativni s obzirom na to da svijet stao?

Jedino uz optimizam i vjeru u bolje sutra, koje sigurno dolazi, možemo iz ove situacije izići spremni za sve ono što nas čeka u budućnosti. Nitko ne kaže da će biti lako, ali ništa nije ne izvedivo. Okrenite se oko sebe, pogledajte za što ili zbog koga se isplati boriti?! Tuga i strah mogu nas samo paralizirati, a od toga nema ništa. Mene drže lijepa sjećanja i znam da je ovo samo trenutak u našim životima.

Story: Pretpostavljam da ima trenutaka koji su vas posebno rastužili u vezi s koronavirusom i zagrebačkim potresom?

Potresi koji su zadesili Zagreb definitivno su mi strašniji od samog virusa. Za virus znamo što trebamo raditi i da odgovornim ponašanjem možemo spriječiti širenje, a na potres nemamo utjecaj. Majka priroda nam je pokazala zube i stavila nas na svoje mjesto. Rastužila me pomisao da nismo sigurni u svom domu, našem utočištu, shrvala me je vijest o smrti Anamarije, djevojčice koja je jedina žrtava potresa... ne mogu ni zamisliti kako je njezinoj obitelji.

Story: Bojite li se nečega?
Ne želim dati strahovima moć, zato ih neću ni izgovoriti.

Story: Je li vas korona nečemu naučila?
Naše društvo ne pamti ovakvu svjetsku situaciju, zatvaranje granica, gašenje proizvodnje diljem svijeta, zabrane okupljanja, neodržavanja sportskih natjecanja i kulturnih događanja… Sve je stalo i sve je postalo nedostupno. Tek sada vidimo koliko smo bili razmaženi, koliko nam se nekada nije dalo otići na kavu s prijateljima jer možemo i sutra, odgađali smo putovanja jer nije sad pravi trenutak, koliko nam nedostaju sve vrste tretmana. Jedva čekam ponovno zakoračim u salon Vikler i ruž na novu frizuru i u Polikliniku Bagatin na tretman lica. Šoping neću ni spominjati! Ali najteže mi pada zabrana grljenja i ljubljenja. Kako da se suzdržim i ne zagrlim prijateljicu?! Svi koji me poznaju, znaju koliko volim ljude i koliko volim dodire. Mislim da će me u početku ljudi morati odgurivati dok se ne naučim na ‘novo normalno’.

Story: Imate li neke knjige, glazbene albume u kojima uživate, a prije to niste stizali?

Slušam glazbene programe na kojima je kombinacija svih vrsta glazbe i to mi odgovara. Glazba je cijelio vrijeme kulisa, bez obzira na to što radimo u kući, od vježbanja, kuhanja, spremanja... Inače se ne volim ograničavati na određenu vrstu glazbe ili na pjesme određenoga glazbenika. Volim gledati dokumentarce, to me opušta.

Story: Kako suprug i vi proživljavate dane u izolaciji? Što vam najviše nedostaje?

I dalje se držimo naše rutine. Miro je ranoranilac, prvi se probudi i počinje smišljati plan za radni dan u našem proizvodnom pogonu, koji se bori i radi i u ovim vremenima. Kada ustanem, popijemo zajedno kavicu na našoj terasi da udahnemo malo svježeg zraka. Nakon toga je trening. Nema preskakanja, a sada se više ne mogu ni izvući na obveze izvan kuće, što mi nekada teško padne. No nakon treninga osjećam se fantastično. Moram priznati da nam najviše nedostaju prijatelji i druženja te vožnja motorom do mora. Nadamo se da ćemo uskoro sve to ponovno moći. Sastavili smo popis želja i samo ćemo križati!

Story: Što ćete prvo napraviti kada završi karantena?

Upravo to, sjesti na motor i otići na more kod naših prijatelja te se družiti do dugo u noć. Sada smo povezani na društvenim mrežama koje nam daju privid da smo zajedno, ali čekam fizičku prisutnost i tome se veselim.

Story: Dosta ste aktivni na društvenim mrežama. Spomenuli ste da je vaš Miro naučio tehniku uklanjanja celulita čašicom. Je li je primijenio i na vama? Imate li manje celulita?

Ma svašta mi isprobavamo, zezamo se i uživamo. Volim kad me Miro masira jer stvarno ima stručne, čvrste pokrete, a nakon svakodnevnih treninga masaža mi je itekako potrebna. Njega zanima sve vezano uz zdravlje pa tako i sve vrste masaža. Celulit ima svaka žena, s njim živimo, a zahvaljujući dobroj prehrani i vježbanju, manje se vidi. Trebamo nabaviti pravu čašicu za taj tip masaže, a meni je ipak favorit Med Contour tretman u Poliklinici Bagatin jer je fantastičan i učinkovit. Rezultati se vide jako brzo.

Story: Mora se primijetiti vaša sjajna linija koju ste pokazali na ovogodišnjoj Dori. Možete li nam opisati kakvim ste vježbama i prehranom dotjerali formu?

Hvala na komplimentu! Miro je vrhunski trener i psiholog, zaista zna prilagoditi svaki trening osobi s kojom radi. Osmislio je za mene kružni trening koji odgovara mojim potrebama vezanim uz koncerte. Prehrana ima jako važnu ulogu u cijelom procesu, a sastoji se od puno povrća i proteina. Treba biti discipliniran i rezultat neće izostati. Ne mogu reći da je uvijek lako, ali uz dobru motivaciju trenera sve se može.

Story: Kako izgleda jedan vaš trening? Koliko je tu smijeha i interne zafrkancije?

Obično počne nagovaranjem jer sam specijalist za izmotavanje i pronalaske razloga zašto ne mogu baš sada trenirati. Ali kada me ‘dovuče’ do teretane, dajem sve od sebe kao i u svemu što radim. Ponekad snimamo naše treninge i podijelim ih na društvenim mrežama. Često mi se ljudi jave s komentarima da im treninzi koje odrade uz nas pomažu, da se bolje osjećaju, ali i da ih motivira pozitivna atmosfera koja vlada kod nas jer se uvijek zafrkavamo i smijemo.

Story: Ako nastane neka prepirke, tko prvi popušta?

Ako pitate Miru, reći će vam da on popušta, a ja mislim da ja popuštam, što vjerojatno znači da je istina na sredini. Mora biti kompromisa jer kakav bi to inače bio brak?!

Story: Osmišljavate li zajedno dizajn sprava za vježbanje? Tko vodi brigu o apartmanima?

Miro je glavni kada je riječ o spravama za vježbanje i to radi vrhunski. Osmišljava i neke inovacije koje su odlično prihvaćene. Posljednje što je dizajnirao i proizveo bila je univerzalna klupica za vježbanje Koloseum, koja je postala pravi hit jer stane u svaki dom, a omogućuje vam da napravite kvalitetan trening u svoja četiri zida. Apartmana su moji dizajnerski projekti i na to sam jako ponosna. Gotovo sav namještaj proizveden je u našem pogonu i sve je s potpisom Indira Levak Dizajn. Podijelili smo se kao bi svatko imao svoj dio posla o kojem se brine, a kako smo oboje radoholičari, ništa nam nije problem.

Story: Otkud ljubav prema turizmu?

Zemlja smo s najljepšom obalom i jednostavno smo željeli ponuditi i predivne apartmane ljudima koji žele potpun doživljaj. Često me znala iznenaditi ponuda privatnog smještaja koja nije uvijek bila u skladu s mojim željama pa sam htjela nešto promijeniti. Apart­mani su zato bili logičan slijed. Naravno, Miro je bio pokretač i voditelj cijelog projekta i odradio je odličan posao.

Story: Možete li zamisliti život negdje na moru pod stare dane?

Naravno, to i je plan, ali nikada ne znate što sutra nosi. To smo svi naučili u proteklom razdoblju, ali lijepo je imati snove i nadati se da će se ostvariti.

Story: Što je najbolja stvar u braku koju ste naučili o sebi?

Naučila sam da s Mirom ne postoje granice, ako smo zajedno - sve je ostvarivo. Dosad je realizirano sve što smo si zacrtali, a to ne bi bilo tako da nismo partneri, da se ne uvažavamo i vjerujemo jedno drugomu.

Story: U lipnju ćete obilježiti šestu godišnjicu braka. Čini li vam se kao da je bilo jučer kada ste se vjenčali?

Da, dobro govorite, kao da je bilo jučer… Volim se sjetiti tog dana, bilo je predivno, sve kako smo zamislili. I nakon šest godina, kada pogledam Miru znam zašto sam rekla ‘da’, zašto volim naša jutra. On je moja stijena, moj oslonac i sve će biti u redu dok je moja ruka u njegovoj.

Story: Jeste li proslavili svaku godišnjicu dosad? Koju posebno pamtite i zašto?

Naravno, godišnjice su nam važne. Uvijek proslavimo uz romantičnu večeru u omiljenom restoranu, a nadam se da ćemo i ove godine. Eto, optimist u meni se javlja! Ne mogu vam izdvojiti samo jednu proslavu godišnjice jer je svaka bila pravo slavlje naše ljubavi. Na taj dan uspijemo napraviti odmak od svega što se zbiva oko nas u poslovnom smislu i usredotočiti se samo na nas dvoje.

Story: Što ste od supruga naučili?

Uf, puno toga. Netko tko vas voli, vidi sve vaše vrline, ali i mane. On me nije učio, samo me motivirao da postanem bolja verzija sebe, da se glasnije borim za sebe, da uvidim koliko zaista mogu bez ikakvih ograničenja koja sam si sama postavljala. E, to je za mene ljubav. Svi bismo mi nekoga silom mijenjali, ali to nikada ne ispadne dobro. No kada nekome pružiš emotivnu sigurnost kako bi on sam rastao i mijenjao se, nastane partnerska podrška za cijeli život. I obostrana je.

Story: Imate dva psa, Dektera i Zetu, koju ste udomili. Zašto ste se odlučili baš za nju?

Došli smo u Dumovec i jednostavno se zaljubili u Zetu, povezale su se naše energije… Neobjašnjivo je to, ali znali smo da je ona naša na prvi pogled. Zeta je, očito, imala težak život, o tome svjedoče ožiljci, ali mi ćemo sve zaliječiti ljubavlju. Ona je sada dio naše obitelji i Dexo ju je odlično prihvatio od prvog dana. Sada su nerazdvojni.

Story: Kako vas usrećuju vaši ljubimci?

Tko nema ljubimce, ne može to shvatiti. Imamo dvije mace i dva psa i to je velika radost i za mene i za Miru. Uživamo u šetnjama s njima, ali i u ludorijama koje izvode. Toliko se puta nasmijem do suza. Ljubimci su baš radost, nikada te ne rastuže namjerno, za razliku od ljudi.

Story: Ne krijete da biste Miro i vi voljeli posvojiti dijete? Djeca vas jako vole, a i vi njih.

Djeca su radost svijeta! Vjerujem da bismo bili odlični roditelji, ali moram reći da je naša obitelj i u dvoje predivna i srca su nam puna. Zahvalna sam na svemu u našem životu, vjerujem da se sve događa razlogom, a to nas uči i ova trenutačna situacija. Mislili smo da nam mnogo toga pripada, da je naše pravo, a sada vidimo da nam sve može biti uzeto u jednom danu. Zato budimo zahvalni na onome što imamo, na onome što jesmo.

Story: Što vas pogađa? Na što ste slabi?

Slaba sam na nepravdu, na laži i na ljudsku zlobu. Često razmišljam zašto se sve to događa i mogu jedino svojim postupcima činim razliku.

Story: Ipak, budući da smo naviknuli na vaš zarazan osmijeh i veselje, imate li za kraj kakvu poruku za naše čitatelje?

Pokaži snagu, zadrži nadu, sve to jednom prolazi, imaj vjeru u nova jutra - bolje vrijeme dolazi!