Prošlog četvrtka Zagrebačko kazalište mladih održalo je premijerni live streaming predstave ‘Ja ću pričati, a ako me netko čuje…’ . Devet monologa objedinjenih u zanimljivu predstavu režirao je Hrvoje Korbar koji je za Story otkrio kako je bilo raditi na ovom projektu te zašto ne treba zazirati od interneta.

Story: Kako je bilo raditi na prvom online premijernom naslovu ZKM-a?

Bilo mi je zanimljivo, ovo je specifična forma na internetu i ne treba je smatrati zamjenom za kazalište jer ne može zamijeniti doživljaj kada smo uživo s glumcima, ali otvoreno je novo područje kreativnosti i izvedbe. Riječ je o devet tekstova studenata dramaturgije okupljenih oko teme izolacije i karantene, ali vrlo različitih stilova i izričaja. Moj zadatak bio je povezati ih u zaokruženu cjelinu, a surađivali smo i s filmskim redateljem Lovrom Mrđenom. Bilo bi dosadno staviti samo jedan kadar i reći da je to predstava. Nisam zabrinut za opstanak kazališta, preživjelo je sve pa će i koronavirus, a internet može biti novo i zanimljivo područje kreativnog djelovanja.

Story: Prve probe u kazalištu imali ste četiri dana prije premijere. Jeste li ostatak odradili putem društvenih mreža?

Tekstove sam dobio prije dva tjedna, probali smo sve uživo, ZKM-ov ansambl je izvrstan i jako su dobro reagirali. Nastava na Akademiji dramske umjetnosti realizirana je putem Zooma. To nije isto kao rad uživo, ali mislim da smo bili vrlo konstruktivni te da su studenti uspjeli dobiti nova znanja i vještine. To nije zamjena za rad uživo u kazalištu, ali od toga ne treba ni zazirati.

Domaći redatelj: 'Ne brinem se za opstanak kazališta'
Screenshot 

Story: Je li ova situacija na neki način otvorila mladim umjetnicima put do publike? 

Na internetu je ponekad teško doći do prave informacije i sadržaja, a to vrijedi i za mlade umjetnike. Ali svima nam otvara nove prilike i ako će se neka generacija tome okrenuti, to je ova naša koja i ne poznaje svijet bez interneta. No dogodilo se zasićenje sadržajem jer smo se u jednom trenutku svi forsirali na to da moramo nešto proizvesti i biti jako kreativni. Dobro je stati i pogledati gdje smo, gdje bismo htjeli biti i što smo iz ovoga naučili.

Story: Gdje biste htjeli biti?

Volio bih završiti radove koje sam počeo prije krize, a to je ‘Ništa novo’ prema tekstu Luke Vlašića, moja diplomska predstava. Iskorištavam krizu za ono što inače ne bih napravio, poput pisanog dijela diplomskog rada. Omela me kriza i u daljnjem obrazovanju jer sam trebao ići na masterclassove u Berlin i Ameriku, što je zasad otkazano. Ako sve bude u redu, najesen bih trebao režirati ‘Svinje’ Tomislava Zajeca u dubrovačkom kazalištu Marina Držića i tome se jako veselim.