Pjevačica i voditeljica Renata Končić Minea ovih dana ne izlazi iz studija. Priprema dvije nove pjesme koje će objaviti u ljetnim mjesecima, a jako se veseli i najavljenim koncertima. Osim u glazbenom studiju, vrijeme provodi i u onom emisije ‘IN magazin’ televizijske kuće Nova TV, koja je prošlog tjedna proslavila 20. rođendan. Zašto je ‘Tvoje lice zvuči poznato’ rizik koji joj se najviše isplatio, po čemu će zauvijek pamtiti ‘Dom iz snova’, ali i što je naučila iz prošlogodišnjeg prekida dugogodišnje veze, otkriva uvijek pozitivna i nasmijana 42-godišnjakinja koja je dala naslutiti da je ponovno sretno zaljubljena.
Story: Posljednjih dana teško vas je uhvatiti. Ponovno su se zahuktale poslovne obveze?
Sretna sam što je nakon kratkog primirja zbog korone ponovno radni tempo. U životu mi je općenito užurbano jer radim na nekoliko frontova i tako se najbolje osjećam. Možda sam radoholičarka, ali sretna sam i ispunjena kada radim te imam svoje obveze. Naravno, u tome moram pronaći vremena za sebe i ljude koje volim.
Story: Nedavno ste na Instagramu objavili da ste u glazbenom studiju.
Dosta sam usredotočena na televiziju i voditeljski posao pa sam se zaželjela novih pjesama i na njima radim. Pripremam prekrasnu, laganu pjesmu s klapom Sveti Florijan iz Splita, čiji je autor Martin Žunec, a trebali bismo je na ljeto izvesti na jednom festivalu. Pripremam i solo pjesmu koju bih također trebala objaviti početkom ljeta, a napisali su je Branimir Mihaljević i Neno Ninčević. Nadam se da će se i održavanje koncerata uskoro vratiti u normalu. Prije nekoliko dana potvrđena su mi prva dva koncerta u srpnju i jako im se veselim.
Story: Hoćete li se morati pridržavati posebnih mjera dok ste na pozornici s bendom?
Sedmero nas je na pozornici i zasad nemamo upute kako bismo trebali postupati, ali mislim da tu ne bi trebalo biti problema. Budući da je riječ o koncertima na otvorenom, mislim da neće biti poteškoća. S vremenom ćemo svi doznati upute i obavezno ćemo ih se držati.
Story: Hoće li vas biti strah fotografirati se s fanovima, dati im autograme, jer tada se teško pridržavati socijalne distance?
Bit će mi vrlo teško odbiti ih ako će takve mjere biti tada na snazi jer se uvijek rado družim sa svim fanovima. Do koncerata u Zadru i Splitu još ima vremena i nadam se da će se situacija smiriti te da neće biti razloga za paniku i zabrinutost. Taktilna sam osoba i volim kontakt, pogotovo sa svojom publikom i s užitkom se s njima fotografiram.
Story: U emisiji ‘IN magazin’ radili ste u dvotjednim smjena. Kako je bilo u redakciji, je li bilo kontakta s kolegama?
U najkritičnijem razdoblju bilo je čudno dolaziti u sablasno praznu zgradu televizije. Navikneš se na kolege koje srećeš u redakciji, na hodnicima. Tada nas je malo dolazilo, svi smo se strogo pridržavali pravila, a pridržavamo ih se i dalje. Podijeljeni smo u timove, međusobno se ne miješamo i trenutačno radimo tjedan po tjedan. Jedva sam čekala ponovno se vratiti u studio i ta su mi se dva tjedna činila poput dvije godine. Volim svoj posao i dinamiku na snimanju. Odjednom su prestali koncerti, snimanja su smanjena i bilo mi je to teško prihvatiti. No najvažnije je da smo svi zdravi i da je sve funkcioniralo. Emisija se bavi šoubizom, događanjima, promocijama, a ništa se od toga nije događalo, ali i dalje smo funkcionirali i imali itekako zanimljive teme. Sretna sam što radim u takvom timu i skidam kapu kolegama koji su održali emisiju zanimljivom, a najvažnije je da su naši gledatelji bili zadovoljni, što su pokazali visokom gledanošću.
Story: Nova TV prošli je tjedan obilježila 20. rođendan. Jeste li slavili?
Slavimo cijelo vrijeme, doduše skromno i ne kako bi to bilo da je sve normalno. Lijepo je znati da sam dio kolektiva koji je tako mlad, a toliko uspješan. Nadam se da će tako biti i dalje te da ćemo se i sljedećih godina, kao i proteklih deset, moći pohvaliti titulom najgledanije televizije.
Story: Na Novoj TV ste pet godina te ste sudjelovali na nekoliko velikih projekata, primjerice ‘Dom iz snova’ i ‘Radna akcija’, a rekli ste da su vam se u sjećanje urezale sudbine ljudi kojima ste pomogli.
Nadam se da ću ponovno imati priliku sudjelovati u takvom projektu jer te ispuni kao osobu i osjećaš da si napravio nešto kvalitetno i korisno, prije svega humano. Osjetljiva sam na ljudske sudbine i naravno da nisam ostala ravnodušna. Pamtim sve te obitelji koje smo usrećili i kojima samo malo uspjeli promijeniti život nabolje. To je jedan od najljepših projekata na kojima sam radila. Oplemenio me, promijenio i shvatila sam koliko moji problemi uopće to nisu kada ih usporediš s pravim životnim problemima - kada nemaš što jesti, kada djetetu ne možeš dati novac za pecivo, platiti račune... Obitelji su bile divne, ali financije im onemogućuju normalan život. Možda im nismo zauvijek promijenili život jer će i dalje, nažalost, biti loša financijska situacija, ali imat će siguran krov nad glavom, toplu sobicu i možda će barem malo lakše funkcionirati i živjeti. Najveća nagrada za sve što radite jest kada nekome vratite osmijeh na lice.
Story: Osmijeh na lica gledatelja donijeli ste i sudjelovanjem u emisiji ‘Tvoje lice zvuči poznato’, a rekli ste da ste tada pomicali svoje granice?
Tada sam se malo povukla iz estradnog svijeta. Mislila sam da se više neću baviti pjevanjem i da ću biti daleko od kamera, ali život te iznenadi kada se najmanje nadaš i dobila sam ponudu za ‘TLZP’. Ziheraš sam i ne radim ništa ako nemam barem malo kontrole u svojim rukama te ne mogu utjecati na ishod i zato nisam olako pristala. No kada sam odlučila sudjelovati, rekla sam da idem na sve ili ništa jer nemam što izgubiti. Bila je to prva sezona i nismo znali što nas čeka, ali kada je sve krenulo, prepustili smo se, i to ne samo natjecatelji nego i svi koji su bili iza kamera. Bilo je to prekrasno iskustvo. To je bio jedan od najvećih rizika, ali najviše se isplatio jer su mi se nakon toga otvorile prilike na kojima sam zahvalna.
Story: Osim što ste ziheraš, jeste li se dvoumili trebate li pristati i zbog straha od reakcija publike. Je li vam važno što drugi misle?
Uvijek sam pazila da sve što radim bude u normalnim granicama i nikada nisam pretjerivala. Obitelj mi je najvažnija i nikada nisam htjela nekoga iznevjeriti, osramotiti ili napraviti nešto iza čega ne stojim. Svi su moji potezi bili promišljeni, ne u smislu da sam glumatala ili kalkulirala, nego da sam morala biti sigurna kako je ono što radim dobro za mene. Ovdje nisam znala što me čeka i nisam se bojala osude javnosti, ali bilo mi važno što misle. Najviše me bilo strah sebe, hoću li to moći. Dotad nisam imala priliku stavljati se u tuđu kožu te imitirati druge i bojala sam se nepoznatog. Ali kada su počele pripreme za prvu epizodu, koja mi je donijela Joleta i pobjedu, dobila sam vjetar u leđa i stekla potrebnu sigurnost. Nakon toga sve je išlo lakše i počela sam se zabavljati, a nisam ni pomislila da neke stvari mogu. Primjerice, da kao MC Hammer mogu tako visoko skakati, istodobno repati i zapamtiti toliko riječi koje nemaju veze jedna s drugom. Sve bih to uvježbala, ušla bih u ulogu i to je bilo 50%, a drugih 50 došlo bi u trenutku kada su me maskirali i kada sam i vizualno ušla u lik koji sam predstavljala. Imala sam osjećaj da sam sakrivena, da sam stvarno netko drugi i tada sam izvlačila iz sebe sve ono što nisam ni znala da imam. Najljepše je postalo kada sam počela uživati u svemu tome, a to se dogodilo vrlo brzo.
Story: Je li i Minea ‘netko drugi’, vaš alter ego koji je drukčiji od Renate?
Nije i nema velike razlike između Minee i Renate, odnosno mene u privatnom i poslovnom životu. Neke moje kolegice možda imaju jedan stav prema medijima, javnosti i publici, a privatno su drukčije, ali ja to nemam. Cijela je moja karijera bila spontana, uživala sam u svemu i nisam imala potrebu biti netko drugi. Čak se ime Minea ne bi pojavilo da na tome nije inzistirao moj tadašnji menadžer Boris Šuput, koji je tvrdio da Renata nije dovoljno scensko ime i da ga moram promijeniti. Izabrala sam Minea i godinama mi se bilo teško na njega priviknuti, ali danas mi je svejedno kaže li mi netko Renata ili Minea, više nema razlike.
Story: U bendu Kontesa Nera počeli ste pjevati sa 16 godina, Hrvatsku ste 1995. osvojili hitom ‘Good boy’. Je li glazbena industrija bila sve ono što ste tada mislili da će biti?
Nisam glazbu doživljavala kao izvor zarade ili nešto od čega ću živjeti i zato sam bila neopterećena pa nije bilo razočaranja. U glazbi sam uživala, ali sam više cijenila privatni život, prijatelje, izlaske, druženja. Morala sam privatno biti sretna i zadovoljna da bih mogla funkcionirati. Za mene je glazba bila nešto lijepo što mi se događalo, ali sam uz nju bila koncentrirana na školovanje i stalno sam još nešto radila. Možda sam bila specifična po tome što sam vikendom išla na gaže, a tijekom tjedna radila u maminoj tvrtki. Jedno sam vrijeme radila i u turističkoj agenciji, a nakon što sam diplomirala marketing menadžment, zaposlila sam se u automobilskoj industriji. Sve mi je bilo isprepleteno i posloženo.
Story: Je li itko od vas tražio da se posvetite isključivo glazbi?
Ne, jer sam imala čvrst stav i znala sam što želim. Od 1995. do 2003. godine intenzivno sam radila na albumima, hitovima, surađivala s Vjekoslavom i Tončijem Huljićem te bila maksimalno posvećena glazbi. No uvijek je tu postojalo “ali, moraš”. A što se mora? Završiti školu i to je nešto što ti roditelji usade. Uvijek su bili uz mene i podržavali me, ali su htjeli da se školujem jer od glazbe neću živjeti i to su bile moje niti vodilje. Nisam osjećala pritisak, jedino je bilo važno da dajem maksimum od sebe i mislim da je to moja publika prepoznala.
Story: Ženama, pogotovo javnim osobama, nameće se da moraju biti savršene. Kako se vi s tim nosite?
U mojim očima savršeno ne postoji. Nešto što je nekome odlično, drugome neće biti i s godinama naučiš da moraš voljeti sebe da bi te voljeli drugi, ali kada si mlada cura, teško je to shvatiti. U ovom je poslu važno kako izgledaš te da ostavljaš dojam njegovane, zdrave osobe koja se brine o sebi. To sam uvijek i radila, horoskopska sam Djevica i znam biti previše pedantna te ponekad sama sebi ići na živce. Ali želim uživati, a ne biti rob posla i da si ne smijem priuštiti lijepe trenutke. Velika sam gurmanka, volim izići, putovati... Treba držati do sebe, ali ne biti rob i nesretan. Dam si oduška i dođem u faze kada nisam zadovoljna sobom, ali onda radim na sebi i ponovno sve dođe na svoje mjesto. Imam svoje prednosti i mane, ali kad shvatim koje su to mane, nastojim ih riješiti. Uvijek sam bila optimistična, pa i kada se dogodi nešto loše, gledam to s pozitivne strane i tako je sve lakše riješiti.
Story: Može li nešto narušiti tu pozitivu?
Imam i ja loše dane, kao i svi drugi. Nije da kod mene samo cvjetaju ruže. Naravno da ima trenutaka kada sam tužna, ali uvijek sve gledam pozitivno. Ako se nešto loše dogodi, u prvom trenutku ima nervoze, nezadovoljstva i to se na meni vidi. Nasreću, to traje vrlo kratko i neću time druge zamarati, jer ako je meni loš dan, ne treba biti i drugima. Ali čim se priberem, okrećem na pozitivu i bude mi lakše.
Story: Prošle ste godine prekinuli dugogodišnju vezu, jeste li u tome pronašli nešto pozitivno?
U svakoj situaciji, koliko god ona loša bila, može se naći nešto pozitivno. Teško je nešto naučiti dok je sve krasno i dok od drveta ne vidiš šumu, ali kada makneš to drvo, progledaš i vidiš neke stvari. Nije to nešto što bi u čovjeku trebalo ubiti svaku volju za životom, bude teško i treba proći neko vrijeme da se pribereš, digneš glavu, ideš naprijed i gledaš što te veseli te što možeš promijeniti da ti bude bolje. Uvijek sam za razgovor i rješavanje problema na normalan način jer to jedino ima smisla.
Story: Što ste naučili?
Poslije kiše uvijek dolazi sunce.
Story: Je li sada sunčano?
Kod mene je uvijek sunčano i vrlo rijetko padne kiša. Ali kad počne, ispada se na najjače i onda sja sunce.
Story: Koliko se razlikuje biti solo u 20-ima, 30-ima i 40-ima?
Mislim da nije baš istina kada žena kaže da uživa u samoći. Ne mogu reći da laže, jer smo svi različiti, ali nekako je prirodno i svi težimo imati nekoga uz sebe. Ljepše je udvoje i ne volim biti sama. Najsretnija sam kada je mnogo ljudi oko mene, kada sam s obitelji, u društvu. Naravno, s dvadeset godina o tome ne razmišljaš i smisao života je u zabavi. To je vrijeme za tulumarenje, nespavanje, izlaske i ludi mladenački život. Super je ako to odradiš u mlađim godinama, a kada uđeš u tridesete, počneš ozbiljnije razmišljati o obitelji i što sve želiš napraviti u životu. Tu su tridesete i četrdesete vrlo slične. Ali tko kaže da sam solo...
Story: U vezi ste?
Ljubav je nešto lijepo što ne treba skrivati, ali u posljednje se vrijeme mnogo pisalo o mome privatnom životu i stvarno ga želim držati daje od očiju javnosti. To više što imam jako lijepe povode i zadržala bih se na glazbi, na novim pjesmama i suradnjama.
