Još
Emisije
Ostalo

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Celebrity

'Ne ljuti me što me zovu šminkerom'

Autor Antonija Nazor
Autor Antonija Nazor

Nagrađivani riječki glazbenik Boris Štok govori o počecima, glazbenim gigantima koji su ga inspirirali, rodnoj Rijeci, slabostima, modnom ukusu, lutanjima i dugogodišnjoj djevojci, slikarici Vanji Tataj

Izvor: Story Press

Optimistične sam prirode i tolerantan - tako se u jednom od odgovora opisuje 42-godišnji nagrađivani riječki glazbenik Boris Štok, veliki kreativac čiji je samostalni uspjeh posljednjih nekoliko godina došao nakon dugogodišnjeg rada s bendom Quasarr i suradnje s kolegama na različitim projektima. Osim talenta, ovog diplomiranog ekonomista očito krasi i blaga narav, što potvrđuju brojne suradnje s vrhunskim glazbenicima, kritika i publika ukazuju da se na njega ozbiljno računa, a zbog svoje je karizme postao i zaštitno lice prestižne francuske kuće. Sasvim iskreno pričao nam je o svojim počecima, glazbenim gigantima koji su ga inspirirali, rodnoj Rijeci, slabostima, modnom ukusu, lutanjima i dugogodišnjoj djevojci, slikarici Vanji Tataj.

Izvor: Story Press



Story: Neuobičajen je vaš glazbeni put - jedan ste od osnivača višestruko nagrađivanog benda Quasarr, omiljenog među ljubiteljima alternativnijeg rock zvuka, 2008. osmislili ste Monofon s Vedranom Križanom i objavili dva albuma, a 2017. ipak ste se odlučili za samostalni put. Ni u jednom trenutku niste se zasitili scene, razmišljali o odustajanju?

Kreativnost i glazba u mojem slučaju nisu izbor, oni su opsesija i potreba, moj DNK. Na meni je da stvaram, pjevam i produciram dobre pjesme. Dobro se osjećam u svojoj koži i radeći to što radim. Srećom, urednici, publika i mediji od početka su me prepoznali i prihvatili. Moj ukus i senzibilitet čuju se u svakom tonu i to je ono što me veseli, što sam uspio pretočiti to u glazbu. Odustajanje nije nikad dolazilo u obzir, ali propitivanja su uvijek prisutna. Uostalom, tako su promišljali i David Bowie i Bono Vox, pa eto jedne sličnosti.

Story: Očito ste dobro postupili. Vaš debitantski EP ‘Puls’ bio je nominiran za Porin, a prošle ste godine za svoj prvi samostalni album ‘Ispod kože’ dobili tu nagradu u kategoriji najboljeg albuma alternativne glazbe. Nekome tko ne prati vaš rad otprije može se činiti da vam se uspjeh dogodio preko noći? Koliko je na tom putu bilo spoticanja, nerealiziranih ideja i neispunjenih obećanja?

Srećom, mogu reći da je ipak puno više onih lijepih priča koje su se realizirale, koje te napune pozitivom i novim idejama. Prilično sam ambiciozna osoba i kada nešto radim, onda sam sto posto uključen. No uvijek ima stvari na koje ne možeš utjecati i koje se ne realiziraju: poput sviranja s velikim stranim zvijezdama kada bi se okolnosti promijenile u posljednji tren ili sviranja ispred palače Sponza u Dubrovniku sa 3D mappingom, nekih spotova oko kojih se potrudiš, ali ne ispadnu kako si želio i slično.

Story: Zapravo, što je za vas uspjeh? Je li on vezan uz veću popularnost, da vaša glazba dolazi do više ljudi, ili je ono i što ste prije radili s Quasarrom bilo jednako uspješno?

Moja je jedina želja imati priliku snimati, svirati i promovirati, vidjeti dokle me ta glazba može odvesti. Nastojim puno slušati i raditi na sebi, ali i biti dosljedan estetici, zvuku, ne podilaziti trendovima pod svaku cijenu. Takav je pristup vjerojatno teži i traži vrijeme da se sve posloži onako kako po kvaliteti zaslužuje, ali znam samo tako razmišljati. Htio bih da me ljudi prepoznaju zbog dobre glazbe i pjesama, ne zbog lajkova na Instagramu.

Story: Kako se dogodio razlaz s Quasarrom? Zašto ste istupili?

Taj bend i zvuk brendirali su me kao pjevača i autora, a te su pjesme velik dio moje osobnosti, neke i danas sviram na koncertima. Snimili smo tri albuma, imali nekoliko velikih hitova, uvodnu špicu pjesmu za seriju ‘Novine’, gomilu odličnih koncerata, divnu publiku, stvarali predstave i jako sam ponosan na to vrijeme. No nestalo je energije i prestali smo gledati svi u istom smjeru. Htio sam puno više raditi i svirati, stilski raznovrsnije, nisam imao izbora nego nastaviti solo i nisam nimalo požalio. Osjećam veliki kreativni zanos i super je što svi oko mene to prepoznaju te se ‘nalijepe’ na tu moju energiju. Imam odlične suradnike i bend!

Story: Što ste naučili o sebi radeći u bendovskoj atmosferi?

Da sam uvijek taj s najviše energije, koji vuče i ima viziju. Nije mi nikad bio problem podrediti se kolektivu jer svatko donosi dio slagalice, dio svoje osobnosti pa kada dođe do sinergije, dogode se super stvari. Međutim, ima i onih loših strana, kada se gubi fokus, što zna biti frustrirajuće. I sada sam na neki način dio kolektiva, uvijek osluškujem kako ‘dišu’ ostali i nastojim rad učiniti što ugodnijim za sve.

Izvor: Privatni album



Story: Kad ste se odlučili za samostalan glazbeni put, je li bilo obeshrabrujućih ‘dobronamjernih’ komentara? U smislu našega glazbenog tržišta, novih klinaca uz koje mnogi nemaju šanse?

Trebalo mi je neko vrijeme da se priviknem na nastupe pod svojim imenom i prezimenom, vidjeti svoje lice na plakatima, velika je to odgovornost. Moraš stati iza onoga što radiš i ne obazirati se na skepsu kada sve ne ide onako kako si zamislio ili kad dobiješ neki glupi komentar, ali u mojem slučaju, srećom, toga nije bilo puno. Prilično sam samouvjerena osoba i kada nešto odlučim, odnosno kada mi se neka ideja uvuče pod kožu, ne odustajem lako i ganjam je pod svaku cijenu. Glazbu stvaram iz gušta i potrebe pa nemam što izgubiti, imam tu odgovornost prema talentu i ne želim si ništa predbacivati.

Story: Osim jakog vokala, talentirani ste skladatelj, tekstopisac, koaranžer i koproducent. Otkud sve to jednome diplomiranom ekonomistu. Kako su se ta dva svijeta spojila?

Hvala na komplimentu. Mislim da je većini nas koji smo već dulje u glazbi (a da smo k tome i autori svojih pjesama) to i logično - da smo i producenti i aranžeri, nije to ništa posebno. Takav pristup bio je tu od početaka, već u Quasarru. Danas imam odlične suradnike, talentirane glazbenike s kojima se odlično razumijem te bez kojih moj zvuk i pjesme ne bi bili isti. Prije svih to je Darko Terlević (grupa The Siids), zatim Matej Zec i, naravno, moj bend s kojim te ideje i energiju uspijevam dobiti uživo na svirkama. Posao mi, pak, omogućuje da glazbi pristupam bez kompromisa, neopterećeno.

Story: Godinama ste u stalnom radnom odnosu. Kako to usklađujete sa snimanjima, nastupima?

Nije uvijek jednostavno uskladiti sve obaveze, pogotovo jer je većina sastanaka i snimanja u Zagrebu, a svirke diljem regije - što zna biti stresno, ali i jako frustrirajuće. Moraš odustati od nekih angažmana jer ne možeš biti na dva mjesta u isto vrijeme. Međutim, zasad sve uspijevam, a kolege imaju razumijevanja. Nastojim imati mjeru u svemu, ne prihvaćam sve ponude i biram što ću raditi.

Story: Je li kod vas napuštanje stalnog posla u državnoj tvrtki bilo pitanje (ne)hrabrosti, straha od neizvjesnosti, praktičnosti?

Vjerojatno ima istine u tome. Ne usudim se još napraviti taj iskorak i staviti sve karte na glazbu. Premda sam uključen 100%, živjeti od glazbe znači veliku financijsku neizvjesnost. Počnete se mijenjati, drukčije razmišljati i pristupati autorstvu, prihvaćati svakakve angažmane, a to mi nema nikakva smisla. Još imam vremena za rad, dobro sam sve posložio. Uostalom, volim rano ustajanje i produktivnost!

Story: Rođeni ste i odrasli u Rijeci. Što vam je taj grad dao?

Rijeka je drukčija od ostalih hrvatskih gradova, ima puno potencijala postati Kopenhagen na Mediteranu, ali i mana. To je mali studentski grad od 130.000 ljudi koji trenutačno prolazi malu tranziciju i traži novi put, otvara se turistički, postao je Europska prijestolnica kulture, scenografija za snimanje filmova i serija, grad glazbe te, iskreno vjerujem, grad otvorenih ljudi orijentiranih prema zapadu i civilnim vrijednostima. Međutim, treba puno raditi i pridonositi kako bi se gospodarski i ponudom oporavio, u tom segmentu mnogo zaostaje za Zagrebom. Svi mi Riječani jako volimo opuštenost, raznolikost i tolerantnost koju pruža, tu su mi obitelj i prijatelji, pogled na more i otoke svako jutro. Imao sam i kratku epizodu života u Münchenu, puno putujem i nisam lokalno orijentiran, mogao bih živjeti i drugdje na Mediteranu.

Story: Po čemu ste tipičan Mediteranac?

Volim sunce, more i te mirise, dobru hranu i piće, ljude, glazbu, umjetnost, sport... Ukratko, volim guštanje i ugodu koju mi pruža!

Story: Kad ste napisali prvu pjesmu?

Krajem srednje škole, mislim, iako je to bilo jako neozbiljno. Ozbiljno sam počeo raditi i pisati s Filipom Frankom (Quasarr) 2000. godine. Tako su nekako počela i prva snimanja u studiju, aranžmani i produkcija. Nisam preskakao korake, prošao sam sve lekcije i pogreške. Zato danas jako dobro znam što raditi, imam puno bolji osjećaj za pjesmu.

Izvor: Story Press



Story: Kako one nastaju u vašoj glavi?

Uvijek volim raditi s nekim, nadopunjavati se idejama. Ali većinom već imam melodiju ili tekst u glavi, ponekad i glazbu pa od toga krenem. Dobijem inspiraciju, ponekad vizualnu ili audio. Dođem u studio kod Darka Terlevića, odsviram mu ideju i počnemo raditi. Uvijek snimimo kompletan aranžman i složimo cijelu pjesmu. On je odličan instrumentalist, pa se odmah skužimo, imam tu sreću da smo i prijatelji i suradnici sličnog ukusa, što mi uvelike sve olakšava. On je i koproducent albuma, zajedno radimo oko tri godine.

Story: Imate privilegij da sami stvarate, pjesme vam dobro prolaze kod publike, takav je bio i vaš veliki koncert u zagrebačkoj Tvornici kulture prošle godine. Sretni ste što nemate nikoga iznad glave?

Definitivno je puno lakše kada sami odlučujete što i kako te ne morate pristajati na kompromise. Puno je više posla i detalja, odgovornost je veća jer nastupaš pod svojim imenom i prezimenom, nema skrivanja. Ali okružen sam prijateljima i odličnim glazbenicima pa je sve lakše. Uvijek se dogodi neka situacija u posljednji tren, malo je stresno, naravno, ali zadovoljstvo je tim veće. Koncert u Tvornici bio je promocija albuma, meni i ekipi bilo je odlično, a reakcije, komentari i publika nadmašili su naša očekivanja. Pun klub, na ulazu su se dijelili parfemi YSL, u goste su došli divna Josipa Lisac i jazz bend Chui. Vjerujem da je bilo glazbe i estetike za svačiji ukus.

Story: Na tom koncertu s Josipom Lisac, kako ste rekli, otpjevali ste ‘Ljubav’, a taj vaš duet dobio je i nagradu Porin. Kako vam je bilo raditi s Josipom?

Za tu pjesmu dobili smo Porin u kategoriji najbolje vokalne suradnje i time zaokružili jednu lijepu priču - studio, gostovanja na televizijama, radiju te brojne zajedničke nastupe na koncertima diljem regije (Lisinski, Sava Centar, Križanke, Dubrovnik…). Družeći se i razgovarajući, odmah smo se prepoznali po senzibilitetu i glazbenom ukusu, a Josipa se pokazala kao velika profesionalka, pjesmu je prihvatila kao svoju i dala se sto posto. Raditi s njom uvijek je vrlo ugodno i opušteno. S vremenom se naš odnos pretvorio i u pravo malo prijateljstvo. Naime, ona je gostovala na mojem koncertu, bila gost u TV emisijama i uvijek je spremna pomoći. Znamo se čuti, prokomentirati neku moju novu pjesmu, scenu i slično. Imam golemo poštovanje prema liku i djelu te umjetnice i drago mi je što sam imao priliku biti dio njezine priče koja još traje te nadilazi ove prostore. Znam da je poštovanje uzajamno i siguran sam da ćemo ponovno surađivati kada se za to ukaže pjesma ili prilika.

Story: Imate još zapaženih suradnji. Koje biste izdvojili, a koje si priželjkujete?

Imao sam sreću raditi s izvrsnim glazbenicima poput jazz benda Chui, pjevati i dijeliti scenu s odličnim pjevačicama i umjetnicama poput Josipe Lisac, Jadranke Ivaniš Yaye te Nataše Janjić (koja je i glumila u videospotu), gostovati u alter projektima Mrleta i Ivanke, kao dio Quasarra raditi baletnu predstavu ‘Pour homme et femme’, s Filipom Frankom napraviti špicu za seriju ‘Novine’, pisati pjesme za neke druge izvođače… Uvijek su se svi rado odazvali mom pozivu i ideji. Nisam imao odbijenica i na tome sam jako zahvalan. Suradnje ne planiram nego čekam da mi se ideja ili pjesma same nametnu pa tek tada počinjem realizaciju. S kime bih još htio surađivati? Možda s Matijom Dedićem, Elvisom Stanićem, Ivanom Pešutom, Nipplepeople, Damirom Urbanom, Lovely Quinces, Natali Dizdar, Amirom Medunjanin, stvarno nemam granica. Glavno da nam se poklopi senzibilitet.

Story: Što na sve te vaše uspjehe kaže vaša djevojka Vanja Tataj?

Drago joj je vidjeti me ispunjenog i zadovoljnog, da radim što volim i da postoji lijepa recepcija. Koliko god uspjeh godi i diže samopouzdanje, glazbu ipak stvaram isključivo iz gušta i potrebe za kreacijom. Osjećam veliku odgovornost prema talentu te samo želim što više raditi i snimati. Ne treba ništa siliti u životu, to ne bi imalo smisla.

Story: A na obožavateljice?

Moji fanovi uglavnom poštuju privatnost. S obzirom na to da živimo u normalnom gradu gdje te nitko ne povlači za rukav, uglavnom je sve vezano uz koncerte, ugodan pozdrav i fotografiranje. Nikada nije dramatizirala zbog toga, a ja joj uvijek nastojim dati što manje povoda.

Story: Godinama ste zajedno. Što je Vanju učinilo posebnijom od drugih? Koje njezine osobine jako volite?

Vanja je prije svega jako kreativna, vesela i topla osoba. Budući da je i ona umjetnica (slikarica po struci), dijelimo strast prema okusima, mirisima, glazbi i vizualnom. Oboje volimo okusiti život punim plućima i malo smo ‘pomaknuti’ u svojim sanjarenjima - u pozitivnom smislu. Imamo isti pogled na svijet i nekako smo s godinama zajedno odrasli. Dugo živimo zajedno pa je ta bliskost s godinama sve jača.

Story: Puno putujete. Možete li izdvojiti neko zajedničko putovanje koje vam je ostalo u posebnom sjećanju? Opisati neku anegdotu?

Svako putovanje ima svoju lijepu priču i slike koje ti ostanu pred očima. Meni su najdraža ona u Argentinu, Italiju, Španjolsku i Japan. Nismo avanturisti, uglavnom uvijek ganjamo civilizaciju jer je logistički jednostavnije. Budući da oboje radimo, nikad nemamo dovoljno vremena ni novca za sve što bismo željeli, ali nastojimo uvijek udahnuti što više lokalne kulture, hrane i estetike. Poanta je da uživaš.

Story: Zanimljivo je da ste prije dvije godine postali i zaštitno lice kampanje muškog mirisa Y kuće Yves Saint Laurent. Kakav je osjećaj?

Definitivno jako lijepa priča. S obzirom na to da manekenstvo nije moja domena, kao muškarcu i glazbeniku sve mi je to prilično imponiralo. Zvali su me u želji da budem lice u kampanji za novi parfem YSL, što sam, naravno, prihvatio. Rekli su da svojom glazbom, opusom i estetikom predstavljam sve ono što žele istaknuti svojim proizvodom. Iskustvo je bilo jako lijepo i ugodno te vjerujem da ćemo ponovno surađivati.­

Story: Modni znalci i oni koji to nisu hvale vaš modni odabir. Od koga ste naslijedili tako dobar ukus?

Hvala na komplimentu. Ne razmišljam baš o tim stvarima, ali estet sam i primjećujem, upijam sve oko sebe. U umjetnosti i životu, uvijek me privuče ono što je blisko mojemu senzibilitetu i ukusu.

Story: Čega imate najviše u ormaru?

Vjerojatno košulja i traperica. To su najugodniji komadi za nošenje i odgovaraju u svakoj prigodi. Volim i dobre čizme.

Story: Dopustite li kad Vanji da vam složi kombinaciju ili?

Nismo nikada vodili takav razgovor, ali ona je žena s puno ukusa i volim njezine sugestije.

Story: Kupujete li joj katkad komad odjeće po svom ukusu i sviđa li joj se?

Nastojim je svako malo iznenaditi nekim komadom, poput košulje. Premda sam više sklon kupiti joj naušnice ili prsten, diskretan ukras.

Story: Ljuti li vas kad vas zovu šminkerom zbog istančanog stila?

Ma kakvi, zašto bi me ljutilo? Svi volimo lijepe stvari u životu. Kada vidim ono što mi se sviđa, ako si mogu priuštiti, to i kupim. Takav je i Dave Gahan, a siguran sam da ni njemu to ne smeta. Pa zašto bih ja bio drukčiji?

Story: Djelujete jako smireno, ali što vas može izuti iz cipela, a što oduševiti?

To je vjerojatno stvar karaktera, imam visok prag tolerancije. Trudim se ne živcirati zbog onoga na što nemam utjecaja, ali kao i svi ljudi, ponekad uspijem, a ponekad ne pa izgubim živce. Sebi sam najveći kritičar, cinizam i sarkazam ponekad su previše za mene pa me izbace malo iz takta, ali brzo se dignem. Oduševe me dobar smisao za humor, kreativnost i altruizam.

Story: Što dalje?

Planova je mnogo, dosta radim i snimam u studiju ovih dana te svakih mjesec, dva izbacim nešto novo. Imam hrpu novih pjesama i jako sam sretan kako sve zvuči. Upravo završavam drugi album i dogovaram snimanje spota za novi singl. Album na hrvatskom će vjerojatno imati puno minuta, a kao bonus, odnosno B strana, mogle bi se naći i nikad objavljene autorske pjesme na engleskom koje sam snimio iz gušta u Berlinu i Londonu tijekom posljednje četiri godine s prijateljem Kevinom Paulom (suradnik Nicka Cavea i Mute Recordsa). Nedavno sam postao ambasador Cockte, pa imam i s tim obaveza. Novu pjesmu i spot planiramo objaviti početkom rujna, a album vjerojatno u listopadu. S obzirom na situaciju s koronavirusom, puno je koncerata otkazano pa jedva čekam ponovno zasvirati s bendom, predstaviti nove pjesme. Po prirodi sam optimističan i vjerujem da će se sve uskoro normalizirati te da ćemo iz svega izići kreativniji, željni kulture i dobre glazbe.

Najčitanije

Najnovije

loader