Splićanka s američkom adresom: 'Policajci su nas blokirali sa svih strana'

Nemiri u SAD-u se ne smiruju. Prošlog ponedjeljka, George Floyd, građanin crne boje kože ubijen je u policijskoj akciji u Minneapolisu. Bio je to tragični događaj, ali ne i usamljena pojava u kontekstu rasističkog policijskog nasilja u SAD-u. Floydove posljednje riječi 'I can not breathe' (Ne mogu disati) odavno su postale parole prosvjeda koji se održavaju širom zemlje za pokret očuvanja života crnaca i crnkinja, no ovakakve Amerika desetljećima nije vidjela. Na nekima od njih sudjelovala je i Hrvatica Miranda Viđak. Splićanka s američkom adresom, za Story.hr ispričala kako je to izgledalo i što je osjećala, kako se ljudi i policija ponašaju za vrijeme protestiranja te i što je potrebno da se situacija promijeni.

Što se tu događalo?

Taj dio je šokantan. Nisu nam govorili da se raziđemo radi zaraze, taj dio nema veze s prosvjedima. Govorili su nam da je skup na kojem se nalazimo ilegalan i da se moramo 'raštrkati' što je policijski termin za - raziđite se. Kada smo poslušali i krenuli prema kućama, blokirali su nas sa sve četiri strane i nisu nas puštali kući nekoliko sati, dok su i dalje vikali da smo na ilegalnom skupu i da se moramo razići. Zatim su krenuli s uhićenjima onih koji nisu stajali mirno, dakle potpuna nebuloza. Jedva smo se nekako malim uličicama uspjeli izvući i to samo zato što smo moje društvo i ja došli kasnije pa smo bili na rubu skupa. Zatim su dva dana kasnije uveli policijski sat. Isto tako vikali su da smo na ilegalnom skupu i da moramo kući. Zatim su blokirali ulaz u podzemnu i mostove. Vjerojatno ste čuli za famozni 'stand off' na Manhattan Bridgeu u utorak gdje su držali ljude blokirane na mostu četiri sata. Ne znam koju igru igra policija ovdje, ali sve navodi na to da je cijela stvar politička i da tko zna kome ovaj narativ 'agresivnih prosvjednika' odgovara u godini kada su izbori. Mogu vam samo reći da ljudi koji pale, prevrću automobile i razbijaju prozore nemaju veze s prosvjedima i da su to većinom bijelci koji izgledaju kao da su podmetnuti da raspiruju nerede. Ljudi koji su na prosvjedima i Black Lives Matter aktivisti koji ih organiziraju nemaju nikakve nerede na pameti, a i lokacije gdje se održavaju prosvjedi i nastradali objekti nisu niti u blizini.

Hoćete li ponovno prosvjedovati?

Da, bila sam opet jučer na jednom manjem, a otići ću sigurno još nekoliko puta.

Jesu li prosvjedi dovoljni za promjenu?

Nisu dovoljni, ali su temelj promjene. Oni su potrebni da se probudi svijest u cijelom svijetu. Da se osvijeste i oni koji misle da ovo nije njihov problem. Uostalom, Afro-Amerikanci se već desetljećima bore na sve moguće načine i to mirnim prosvjedima. Unatoč svemu, glavni aktivisti su im ubijeni i nikakva promjena se nije dogodila. Trebaju biti bučni i glasni. Trebaju zahtijevati jednakost i mi im moramo pomoći. Zaboravite to da nas se nejednakost uopće ne tiče i da mi od nje profitiramo. Prosvjedi vrše veliki pritisak na lokalne vlasti države u kojima se događaju ubijanja i traže se smjene onih na vlasti koji ih ne osuđuju. Neumornim prosvjedima, peticijama i e-mailovima svi nastoje vršiti pritisak. Sada se traži smjena odvjetnika koji je dao uhititi samo Dereka Chauvina - policajca koji je ubio Georgea Floyda. Novi tužitelj mu je sada promijenio optužnicu s trećeg na drugi stupanj ubojstva i optužio i ostalu trojicu.


Poručili ste kako su se isprva vaši prijatelji dvoumili oko sudjelovanja. Zašto su se predomislili?

Taj dio me najviše potresao. Vrlo sam svjesna svoje privilegije kao bjelkinje, oduvijek sam bila svjesna ne samo mikro svemira oko sebe već i cijelog društva o čijim problemima često pišem, ali to vidjeti tako pred sobom, kako se kaže na svoje oči, užasno me rastužilo. Jedini prijatelj iz grupe koji nije htio ići je Afro-Amerikanac, Kada mi je to rekao začudila sam se. Mislila sam da će baš on htjeti sudjelovati u svemu. Kada sam ga pitala zašto nećeš da odemo, odgovorio mi je - 'Imao sam užasno težak tjedan na poslu, umoran sam i nemam snage da me hapse'. Ta rečenica me potpuno izbacila iz takta, tako je čuti u kontekstu po prvi puta i shvatiti koju privilegiju mi bijelci zapravo imamo. Znamo da nam neće ništa biti i da ne možemo biti uhićeni ako se ponašamo po pravilima, a za njega to ne postoji. Čak i da se ponaša po pravilima. Sljedeća rečenica koja je izašla iz mojih usta je još groznija. 'Idemo, moramo sudjelovati, mi ćemo te štititi'. Možete li zamisliti odraslog uspješnog čovjeka koji se osjeća sigurnije kada je u grupi s nekoliko bijelaca i zna da mu je to karta za izbjeći zatvor za tu noć?

Na svom Instagramu rekli ste i kako mnogi ne razumiju što je to 'white privilege' odnosno 'privilegija bijelih'. Što ona predstavlja za vas i može li se ona koristiti za 'pozitivne ciljeve'?

Pa eto baš kako sam objasnila. Bijelci većinom ne razumiju svoju privilegiju. Bijelci u Americi ne uče u školama adekvatno o crnim pravima i borbi koju vode stoljećima. Uče par lekcija o civilnom ratu, Martinu Lutheru Kingu i njegovim poznatim izjavama i to je to. Većina ih ne razumije suštinu sistematskog rasizma i sistem koji je dizajniran prije 400 godina da crne građane drži u opresiji i potlačenima dan danas. Nerazumijevanje okolnosti koje su drastično drukčije za crnce i bijelce i znatno manje mogućnosti koje to društvo nudi svojim crnim građanima je nešto što na bijelce direktno ne utječe tako da ne razumiju bijes i teror koje crnici osjećaju. Bijelce, primjerice, više trenutno ljuti što se prevrću automobili u njihovom gradu i što se lome stakla na dućanima nego što ih ljuti ili šokira gubitak života Georgea Floyda na kameri od strane nekoga koga svi plaćamo da nas štiti. E to je privilegija bijelih. Oni se trenutno ne osjećaju lagodno kada na televiziji gledaju nemire, a ne razumiju da s tom nelagodom crni građani Amerike žive 24 sata na dan i to svaki dan. Pisati po socijalnim mrežama 'All Lives Matter' je najveći i najiritantniji primjer te privilegije, kada bijelci ne razumiju da naši životi nikada nisu bili manje važni. Stavljati važnost 'svih' života u prvi plan kada naši životi nisu ugroženi je uvredljivo i umanjuje njihovu borbu za jednakost. Posebno im govoriti kako treba osjećati i opravdanost njihovog bijesa, kada nismo u njihovoj koži i ne možemo zamisliti kroz što prolaze. Možemo li iskoristiti svoju privilegiju bijelih za pozitivne ciljeve? Možemo. Tako što ćemo ići s njima na prosvjede iako mi nismo pogođeni policijskom brutalnosti i tako što ćemo staviti svoja tijela ispred njihovih jer znamo da u nas neće ispaljivati suzavce i gumene metke. Bar ne u tolikoj mjeri kao što bi to ispaljivali u njih. Možemo pomoći razbijanjem sistematskog rasizma, iznutra, temeljno, iako mi bijelci od njega profitiramo.

Što vas najviše frustrira kod cijele ove situacije i jeste li mislili kako ćemo u 2020. godini govoriti o ovakvim stvarima koje su trebale biti razriješene odavno?

Najviše me frustrira neznanje velike većine bijelaca koji se ne žele da se informirati, naučiti, slušati i istražiti povijest. Boje se izgubiti svoju privilegiju, a tu nesigurnost sakrivaju nekakvom zabrinutosti za nerede. Neredi su katalizator za promjenu. Frustrira me smjelost bijelaca uopće zucnuti o neredima kada nisu imali ništa kazati za bijelce koji su marširali s vojničkim oružjem na zgradu Kongresa prije samo nekoliko tjedana i agresivno zahtijevali da se okonča karantena jer njima treba šišanje.To je upravo razlika. Da se bijelcu tako jedan militantno agresivan čin dopušta i čak naziva patriotizmom, a Afro-Amerikanac se ubija kao pas radi kutije cigareta i lažne novčanice u trenutku kada se nije niti opirao hapšenju.

Ne smeta mi da 'potrošimo' ovu godinu na rješavanje nečeg tako bitnog kao rasne nejednakosti. Na nama je bijelcima da to riješimo, kao što je i narativ ovih dana, mi moramo zaštititi njihova tijela sa svojim tijelima. Moramo razbiti taj sistematski rasizam, jer smo ga mi i stvorili, a naša rasa ga i dalje provodi. I mislim da je u tome ključ. Ova godina je vrijeme kada više nema strpljenja za sebičnost, neinformiranost i neangažiranost. Nemam više nikakvog razumijevanja za ljude koji misle samo na sebe i koji ne razumiju svoju poziciju u društvu. Sistematski rasizam je rasna razlika u obiteljskom bogatstvu, brojevima u zatvorima, reprezentaciji u kulturi, obrazovanju, političkoj reprezentaciji. Nazivamo ga sistematski jer je građen temeljno i polako i nema jedne osobe ili jedne institucije koja ga je stvorila, što ga čini vrlo teškim za srušiti No dio prosvjeda kada atmosfera kreće biti malo agresivnija i crni aktivisti vide da se policajci spremaju nešto baciti na ljude i brzo viknu na megafon - 'White people to the front!', i bijelci zbilja u nekoliko sekunda svi stanu u prve redove, to je nešto što neću nikada zaboraviti. To je povijesni detalj koji je za mene izbrisao sve patnje koje smo doživjeli ove godine i možda najznačajniji sociološki događaj kojeg sam doživjela.

Mislite li da će Trump ponovno pobijediti na izborima?

Milijun posto. Nažalost. Njegove pristalice su toliko opsjednute njime da sve opasno, lažno, iritantno što napravi i ili izgovori njima ne radi nikakvu razliku niti im može promijeniti mišljenje o njemu. Što je on degutantniji, to ga više vole, a kada shvatite da su to isti ljudi koji misle da rasizam ne postoji i da Afro-Amerikanci previše drame, jasno vam je koji je to profil ljudi. Osim toga, vrlo je rijetko da predsjednik odradi samo jedan termin, to je u novijem dobu samo dopalo Busha Sr. kojeg je izbacio tada nepobjedivi Clinton i čini mi se Carter prije njega. Joe Biden, nažalost, nije kandidat koji može izbaciti Trumpa, to može trenutno možda jedino Guverner New Yorka, Andrew Cuomo. Moramo se svi pripremiti na još četiri godine predsjednika koji ide u treći razred osnovne škole.