Razgovor s glumcem, dramatičarom i redateljem Filipom Šovagovicem uvijek je veliki izazov. Rijetki su trenuci kad želi javno reci nešto o sebi, njegova igra s novinarskim pitanjima nerijetko intervjue čini pomalo drukčijim, pomaknutijim od drugih. A takav je i sam Filip. Nestalan, smiješan, oprezan, maštovit, drag i pomalo vidovit. Njegove predstave i tekstovi publiku nerijetko ostave bez riječi dok naivna i pomalo dječja zaljubljenost u umjetnost dokazuje da vjeruje u ono što stvara. Nova Filipova kazališna predstava ‘Ilijada 2001. u svemiru’, koja će biti premijerno održana potkraj mjeseca u Gavelli, ponudit će nam još jedan ‘svijet čudesa’ originalnog redatelja i odgovore na mnoga pitanja koja se nisu našla u ovom intervjuu.
Podrška i uzor “Moj je otac bio jedan od rijetkih iz ovih krajeva koji mi je puštao da budem baš ono što jesam”, otkrio je Filip Story: Ljetos ste u svojoj monodrami ‘Stanje nacije’ opisali stanje hrvatskog društva. Možete li nam opisati stanje Filipa Šovagovića? - Nije baš najbolje, u velikoj sam gužvi. Preuzeo sam obveze koje trebam izvršiti, a s rokovima mi nikad nije išlo najbolje. Pripremam ‘Ilijadu 2001. u svemiru’ u Gavelli, zatim predstavu ‘Nikola Tesla - um ili mu’, koju radim s ekipom Marija Kovača, u ZeKaeM-u s Paolom Magellijem radim novu predstavu, a tu je i film ‘Visoka modna napetost’, koji bi trebali početi snimati u lipnju. Nabrajanje završavam knjigom ‘Život je gluh’, koja treba brzo izići. Panika je, i to velika. Story: Imate li tremu pred početak snimanja filma s obzirom na to da ‘Pušća Bistra’ nije najbolje prošla kod kritike i publike? - Publika u Puli te je godine dala filmu ocjenu 1,7. Kad tri tisuće ljudi to tvrdi, osjećaj je bolan, kao da si gladijator kojem je u Areni pala glava. No kad se sve zbroji, vidiš da su i najveći redatelji imali loše ocjene svojih prvih umjetničkih radova. Zar nije bolje da ti je najbolji film zadnji, a ne prvi?! Nije da se tješim, to je činjenica. Kad sam objavio prvu dramu, rekli su mi da ništa ne znam o hrvatskom jeziku i gramatici.
Pravi umjetnik “Možda me ljudi smatraju ekscentrikom, ali sve je pod kontrolom i ne vidim konfuziju na vidiku”, iskren je Šovagović Story: Ljudi vas doživljavaju ekscentrikom. Oni se ponekad izgube u svojoj filozofiji života? - Ne, sve je pod kontrolom. Ne vidim konfuziju nigdje na vidiku. Znam da ljudi misle suprotno. Golema je razlika između onoga kako ljudi vide tebe i kako ti sam vidiš sebe, ali još je veća razlika u tome kako ti vidiš sve ostale, a kako oni sami sebe. To je matematička progresija. Tako sam prije deset godina u svojoj kući u Turopolju na Čiču uložio veliki novac u četiri peći na drva. Mnogi nisu mogli shvatiti zašto ja to radim, no poenta će se pokazati vrlo brzo. Kad svima zavrnu plinske pipe, svi ćete mi kucati na vrata. Tada ćemo vidjeti tko je izgubljen. Story: Jesu li vas žene ikad razočarale? - To je kao da pitate skupljače teniskih loptica jesu li zadovoljni kad ih pogodi loptica od 140 km/h u glavu. Uglavnom, nisu me više razočarale žene nego što su me razočarali muškarci. Tu negdje. Razočarale su me zato što nikad nisam uspio shvatiti zašto je ženski model života nedostižan muškarcima. Mislio sam da mogu biti u nekakvoj ravnoteži s njima, ali one će uvijek biti iznad. Kad sam pokušavao biti ravnopravan sa ženama, uslijedilo je razočaranje.
Velika očekivanja Potkraj mjeseca glumca očekuje ‘Ilijada 2001.’, autorska predstava u kazalištu Gavella Cijeli intervju pročitajte u zadnjem broju magazina Story.
Napisala Ivana Čulić Snimila Matea Smolčić
