Zaruke domaćeg košarkaša i trenerice

Sport je oduvijek bio dio života Diane Kozniku i Andra Anzu­lovića, kćeri nogometaša Ardiana Koznikua i sina košarkaša Dražena Anzulovića, stoga ne čudi što je upravo sport spojio ovo dvoje mladih ljudi. Premda oboje dolaze iz sportskih krugova, jedna košarkaška utakmica bila je presudna za njihovo upoznavanje i otvorila je put zaista lijepoj ljubavnoj priči.
- Dulje smo bili prijatelji na društvenim mrežama iako se nismo izravno poznavali. No onda je Diana došla na košarkašku utakmicu podržati svoju obiteljsku prijateljicu. Isposta­vilo se da je svijet mali jer je na toj utakmici u istom društvu bio moj otac. Spletom okolnosti, Diana mi se nakon te utakmice javila i tako je sve polako krenulo - prisjetio se sudbonosnog trenutka 29-godišnji košarkaš KK Zaboka i djelatnik u Hrvatskom košarkaškom savezu Andro Anzulović.
Kada su se konačno upoznali, dogodila se ljubav na prvi pogled.

Epidemiološka kriza svima je pomrsila planove. Svadbe su otkazane, a mnogi parovi diljem Hrvatske zakazuje nove datume. Diana i Andro htjeli bi se vjenčati iduće godine, potkraj proljeća ili početkom ljeta. Iako su svjesni da će to razdoblje biti privlačno i drugim budućim supružnicima, nadaju se da će odabir datuma i lokacije proći bez većih komplikacija.
- Već imamo nekoliko opcija koje nam se sviđaju. Kada se slegnu dojmovi, počet ćemo ozbiljnije planirati. S obzirom na to da smo Diana i ja dosta društveni pa smo okruženi s mnogo ljudi, mislim da će naše slavlje biti veliko - otkrio je Andro djelić njihovih planova.
Kao djeci uspješnih sportaša bilo im je potpuno prirodno krenuti na vlastiti sportski put.
- Budući da su mi roditelji bili treneri u počecima svojih karijera, stalno sam s njima odlazio na odbojkaške i košarkaške treninge pa sam od malih nogu zavolio sport, pogotovo onaj s loptom. Mislim da sam trenirao gotovo sve sportove, ali presudila je ljubav prema košarci. Rodi­telji su me neprestano učili i pripremali za život te mi stalno napominjali da se u životu treba boriti. Uvijek su govorili da se za sve u životu trebaš izboriti sam pa tako zaslužuješ ono što želiš - rekao je Andro.
Ljubav prema sportu i Diana je stekla zahvaljujući roditeljima.
- Mislim da je velika prednost kada roditelji znaju dobrobiti uključivanja djece u sport. Sestra i ja trenirale smo nekoliko sportova, čime smo stekle odličnu bazu nakon koje sam ja ostala deset godina u skokovima u vodu. Bila sam državna prvakinja, reprezentativka s brojnim odličjima te rezultatima postignutim na europskim i svjetskim natjecanjima. Tata nas je odmalena kalio na školskom igralištu govoreći da nema popuštanja ni kada su suparnici otac i kći. Kada se igra, onda se igra za pobjedu - kaže Diana.
Iako je jedna obitelj bila orijentirana na košarku, a druga na nogomet, danas su ta dva sporta u njihovu domu isprepletena.
- Obožavam gledati košarku i nogomet pa ne propuštam pogledati utakmice na televiziji, pogotovo klubova za koje navijam. Diana je i sama priznala da nije pratila košarku dok mene nije upoznala, ali jako je zavoljela taj sport - diplomatski kaže Andro iako Diana, kao prava tatina kći, priznaje da joj je nogomet bliži srcu.

- Pratim samo košarkaške utakmice Anzulovića. Andrin otac Dražen bio je trener Košarkaškoga kluba Enisej, njegov stric Vladimir trener je KK Krke, brat Roko igra za KK Hermes Analitica, a Andro igra za KK Zabok. Iako više volim nogomet, zbog njih pratim četiri kluba u tri različite lige pa bih mogla reći da oba sporta puno pratim - zaključuje Diana.
Unatoč uspjesima roditelja, kažu da zbog njih nisu osjetili pritiske okoline u ostvarivanju vlastitih sportskih rezultata premda vjeruju da su možda postojala određena očekivanja.
Naime, Dianin otac Ardian Kozniku legendarni je nogometaš rodom iz kosovske Đakovice u kojoj je i počeo karijeru igrajući za Vlaznimi. U Hrvatsku je došao igrati za Hajduk, zatim se otisnuo u Francusku i na Cipar, a pri povratku u Hrvatsku potpisao je za zagrebački Nogometni klub Dinamo. Dvije godine proveo je u austrijskom Karnetnu, a zatim prešao u Hrvatski Dragovoljac, gdje je i završio karijeru. Igrao je i za hrvatsku nogometnu reprezentaciju, a s Vatrenima je osvojio broncu na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. godine. S druge strane, Dražen Anzulović košarkaški je trener i bivši košarkaš koji je do početka svibnja prošle godine bio izbornik hrvatske reprezentacije. Igrao je na poziciji beka u 80-im i 90-im godinama prošloga stoljeća za zagrebačku Cibonu, a 1998. u tom je klubu počeo trenersku karijeru. Nakon tri godine otišao je u KK Zagreb, a zatim se vratio u Cibonu. Radio je u mnogim inozemnim klubovima, a u jednoj prigodi otišao je putevima svile u Kinu.

Osim što od malih nogu znaju koliko se žrtvuju sportaši, sve izazove lakše podnose zbog međusobnog razumijevanja.
- Olakotna je okolnost što smo oboje sportaši te imamo razumijevanja za sve obaveze koje moramo ispuniti. Zna se dogoditi da se ne vidimo cijeli dan. Smatram da je to osobama koje se nisu profesionalno bavile sportom teško shvatiti, ali mi smo jedno drugome konstantno podrška - objašnjava Andro.
Kada konačno imaju slobodnog vremena, uvijek ga provode zajedno. No ni tada ne nedostaje natjecateljskog duha jer igraju društvene igre, pogledaju dobru seriju ili film, druže se s prijateljima ili uživaju u pripremi ukusnih obroka. Iako su ljeto trebali provesti u Londonu i na Zanzibaru, epidemiološka kriza pomrsila im je planova. Međutim, u svakom zlu postoji neko dobro jer im sada preostaje više vremena za planiranje najsretnijeg dana u njihovu životu - vjenčanja koje će bez sumnje biti sjećanje na najsvečaniji trenutak njihove ljubavi.