Prvu knjigu ‘Njegova strana priče Tebi’ model i bivši televizijski voditelj Dean Pelić objavio je 2015. godine, a rasprodala se vrlo brzo nakon izlaska. Razlog se krije u činjenici da govori o ljubavi i vezama, vječnoj i nepresušnoj temi mnogih autora i umjetnika. Na tom tragu bit će i njegov novi literarni uradak ‘Sebi’, a dio donosimo i u ovom broju. Što ga je nagnalo da napiše nastavak, kakve su bile njegove ljubavi i je li trenutačno u vezi, ovaj 34-godišnjak iz Umaga otkrio je samo za Story.
Story: Kojom se tematikom ovaj put bavite?
Iz naslova je jasno da u ovoj priči stavljam naglasak na sebe. Ne na sebe kao Deana, nego na sebe kao bilo koju osobu. Dok je knjiga ‘Tebi’ govorila o ljubavi prema nekoj drugoj osobi, odnosno djevojci, u ‘Sebi’ se vraćam ljubavi prema sebi - primarno, glavno i vjerojatno je trebalo biti napisano puno prije nego ‘Tebi’. Iz jednostavnog razloga - ne možeš voljeti nekoga ako ne voliš sebe. No eto, sve ima neki razlog. Recimo da sam zahvaljujući prvoj knjizi i djevojci u koju sam tada bio zaljubljen, naučio puno, i to ne o ljubavi i vezama, nego o sebi. To sam shvatio u godinama nakon prekida te veze, nakon što je prva knjiga izišla. Počneš preispitivati zašto nešto nije uspjelo, u čemu griješiš i dođeš do brojnih zaključaka koje sam predstavio u novoj knjizi. ‘Sebi’ govori o prekidu, o razdoblju nakon prekida, prebolijevanju, dizanju na noge, radu na sebi, upoznavanju sebe i zaokružuje priču započetu u prvoj knjizi. Dakle, svojevrsni je nastavak, ali usudio bih se reći da je važnije štivo.
Story: Koliko ste radili na njoj? Dosta putujete, kada i gdje stignete pisati?
Otprilike četiri godine, uz pauze, naravno. Bilo je razdoblja kada mjesecima ne bih ništa napisao jer nisam bio inspiriran, a zatim bih trećinu knjige napisao u nekoliko dana ili tjedana. Neke sam tekstove doslovno sanjao, probudio se u neko doba noći i u polusnu ih zapisao na mobitel. Ujutro bih pokušavao odgonetnuti što sam točno mislio. Istina, često putujem, bavim se raznim poslovima, ali kamo god idem, uvijek uza se imam mobitel ili knjižicu, zapisujem ideje, rečenice, sve što mi padne na pamet u tom trenutku, sve čime sam inspiriran i na čemu ću poslije nastaviti raditi.
Story: Čini se da imate odgovor na neka od najtraženijih pitanja. Što vam je u području ljubavi i dalje velika nepoznanica?
Da, knjiga ‘Njegova strana priče Tebi’ zaista je nadmašila sva moja očekivanja koja su u početku bila velika. Mislim da je dosad prodano oko 12 tisuća kopija, mjesecima nije silazila s prvog mjesta najprodavanijih knjiga u Hrvatskoj, pa ni s top 3 i top 10 poslije. Čudo. Knjiga je odlično prihvaćena i u regiji, u BiH i Srbiji, zovu me na promocije i jako mi je drago što se čita i izvan granica naše zemlje. A čitaju je i naši ljudi diljem Europe i svijeta. Ne postoji zemlja iz koje nisam dobio fotografiju neke od čitateljica/čitatelja. Bilo mi je drago kad su mi rekli da su u Dubrovniku vidjeli Kineskinje kako je kupuju ili kako u Engleskoj cura hoda ulicom noseći je u ruci. Ili kad su me u Havani čitateljice prepoznale na ulici. Toliko je priča da bi ovaj intervju trajao danima. Ima i tužnih priča, javljale su mi se žene koje su bile zlostavljane da mi kažu koliko im je moja knjiga pomogla, javile su mi se i obitelji čitateljica koje su preminule, a koje su me doista voljele čitati. Ima i sretnih priča, primjerice kada su mladenci koristili moje citate kao zavjete ili kada je dečko zaprosio curu riječima iz moje knjige. Takvo što ti ostavi knedlu u grlu i natjera te da se zamisliš. Skrenuo sam malo s teme, ali tijekom ovih godina dobio sam na tisuće poruka i mislim da to svakako vrijedi spomenuti, barem kao svojevrsnu zahvalu. Da, u knjizi je riječ o ljubavi i vezama, i to na neki moj, pomalo staromodan, tradicionalan način koji, ispostavilo se, ipak i nije toliko čudan koliko sam mislio. Činjenica je da svi mi u suštini tražimo isto - da smo voljeni, i to na vrlo jednostavan i iskren način. Na način koji predstavljam u knjizi. Iskreno, realno i jednostavno. Sve ono što bi ljubav trebala biti. Ljubav sama po sebi jest nepoznanica i iako mislimo da imamo sve odgovore te da smo tijekom godina doživjeli, doznali i pročitali sve moguće, na kraju shvatimo da ništa ne znamo i krećemo ispočetka. Barem se tako čini. Iako uvijek s malo više iskustva. I to je ono što je u ljubavi zanimljivo. Neprestano učimo, najviše o sebi.
Story: Čitatelji vam se mogu i izravno obratiti putem vaše internetske stranice. Koja vam pitanja najčešće postavljaju?
Mogu, a uskoro ću se tome ozbiljnije posvetiti. Nemam puno vremena jer me i na mojim društvenim mrežama, na kojima me trenutačno prati više od 170 tisuća ljudi, također kontaktiraju. To je puno poruka svakodnevno, a nije se u redu nekome posvetiti polovično, osobito kada je riječ o savjetu ili konkretnijoj situaciji. Pitanja su zaista raznovrsna, postavljaju ih i žene i muškarci, a uvijek je riječ o vezi, nesretnoj ljubavi, odnosno zaljubljenosti, ali i o radu na sebi, što mi je drago. Nema napretka, nema ljubavi, nema odnosa bilo koje vrste koji ne počinje s nama samima. Sve počinje od nas. Samim time i moja nova knjiga nosi jednako ime, odnosno poruku.
Story: Kako pronalazite inspiraciju za svoje tekstove, jeste li sve sami proživjeli? Koje je u ljubavnom smislu najintenzivnije iskustvo koje ste doživjeli?
U svakodnevici, najviše svojoj, a ponekad mi znaju i drugi poslužiti kao inspiracija. Nemam problema s inspiracijom, znaju se dogoditi kraća razdoblja kada nemam inspiraciju za pisanje, ali onda sam nadahnut za nešto drugo. Tako da je sve u ravnoteži. Sve što sam pisao, bilo je iz vlastitog iskustva, iz prve ruke. Nisam u ljubavi doživio jako intenzivna negativna iskustva. Znao sam u što se upuštam i što više-manje mogu očekivati. Nazovimo to iskustvom, unutarnjim glasom, samosvjesnošću ili svime time odjednom, ali poprilično sam stabilan kada je riječ o vezama. Bilo je itekako pozitivno intenzivnih ljubavnih iskustava. No s obzirom na to da će ovo čitati i moji roditelji, preskočit ćemo taj dio.
Story: Jeste li i sami plakali zbog ljubavi? Tko vam je pomogao savjetom u tim trenucima?
Plakati je malo preteška riječ. U nekim me trenucima znalo zeznuti, zašto lagati. Onaj tko kaže da nije plakao, odnosno da nije bio tužan, nikakav, razočaran, jadan zbog ljubavi, jednostavno nije iskren. A naročito muškarci. Živimo u takvom svijetu da je većini neshvatljiva činjenica da muškarac piše o osjećajima prema djevojci. Čak i samo da muškarac piše. Srećom, potpuno sam fizički i psihički izoliran od svijeta u kojem živim to kraće vrijeme u godini kada boravim ovdje. I potpuno sam svoj, iskren. A tko mi je pomogao u takvim trenucima? Nitko, sam sam si pomogao. Uvijek. I to je dobro. Naučiš puno, staneš ponovno na noge, naučiš se postaviti prema svima oko sebe, prema situacijama i ideš dalje. Nema boljeg.
Story: Kakav je trenutačno vaš ljubavni status? Jeste li i na tom polju ispunjeni i sretni?
Sam sa sobom. Izlazim, vodim se na druženja, večere, volim sebe i uživam sam sa sobom. Treba to moći i znati. Zato većina i jest u nikakvim vezama jer radije bira bilo koje društvo nego vlastito. Puno je teže ostati sam sa sobom nego s nekim drugim, zavoljeti sebe, nego nekoga drugoga. Ah, jedva čekam da knjiga ‘Sebi’ konačno iziđe. A u vezi s promjenom ljubavnog statusa citrat ću tekst iz nove knjige: “Pustit ću njoj da nađe mene. Za promjenu. U jesenjoj melankoliji. Ili možda u priči, sada već nekog drugog ljeta. Meni se ne žuri. Meni se ne požuruje. Nikoga. Pa ni samoga sebe. Naime, kako misliš da će nešto trajati ako se ne znaš strpjeti?! A za kratke priče nisi. Nikada nisi ni bio.”
Story: Osim pisanja, velika su vam strast i putovanja. Nažalost, zbog pandemije uzrokovane koronavirusom to je sada otežano. Kakvi su vam planovi za ovu i sljedeću godinu?
Jedva preživljavam što ne mogu putovati. Moj život nikad nije bio samo na relaciji kuća - posao tako da mi ovo teško pada. Lutalica sam, moram lutati da bih živio, da bih se osjećao živim. Putujem u glavi svim odredištima na kojima sam bio prošle godine i prije toga. To me spašava. Ali svakodnevno provjeravam avionske karte i situaciju u svijetu, a onda će mi samo odjednom doći i kupit ću kartu neovisno o situaciji, pandemiji i svemu. Kada je riječ o putovanjima, dosta sam impulzivan, iako inače u životu nisam nimalo. Već sam nekoliko puta kupio kartu bez imalo planiranja i otputovao. Živim za takve trenutke. Tada osjećam da živim, a ne da samo preživljavam. Lutam, ali uvijek s ciljem. Znam kamo idem i kamo želim stići, figurativno i doslovno.
