Da je netko, primjerice, prije nekoliko godina rekao genijalnim i vremešnim glazbenicima Willieju Nelsonu, Iggyju Popu, Tonyju Bennettu ili dečkima iz The Rolling Stonesa da će glazbena industrija u svijetu biti u ozbiljnoj krizi zbog višemjesečnog neodržavanja koncerata, vjerojatno bi čudeći se odmahnuli rukom jer se tijekom njihova života takvo što nije dogodilo. Nažalost, kao gotovo svi segmenti ekonomije, i glazba je pogođena neviđenom krizom izazvanom pandemijom uzrokovanom koronavirusom, što bi, po svemu sudeći, moglo imati katastrofalne posljedice. Otkazani su glazbeni festivali, počevši od splitske Ultre koja je godinama okupljala na tisuće mladih iz cijelog svijeta i bila isplativa i Splićanima koji se bave turizmom i svjetskim DJ imenima preko kalifornijske Coachelle, jednog od najprestižnijih svjetskih festivala, do zagrebačkog INmusica. Nisu održane ni najavljene spektakularne turneje.
Kada govorimo o domaćim izvođačima i prilikama, situacija je još kritičnija zbog manjeg tržišta, pa posljednjih dana ne čude brojni napisi po društvenim mrežama u kojima pjevači traže pomoć i razumijevanje Vlade i Stožera kako bi mogli nastaviti obavljati posao, od kojeg žive i nepoznati ljudi iza pozornice. To je pogotovo izraženo kad govorimo o domaćim bendovima, poput Parnog valjka, a koji traje 45 godina i iza sebe ima cijelu mašineriju ljudi. O toj nam problematici govori vođa Valjka, skladatelj Husein Hasanefendić Hus.
- Što da kažem a da nije već rečeno? Situacija je frustrirajuća jer smo lišeni rada od kojeg i za koji živimo. Psiha strada. Kod izvođača koji uobičajeno sviraju pred velikim auditorijem to je dodatno izraženo. Kako nastupiti u, recimo, zagrebačkoj Areni kada bi joj kapacitet umjesto osamnaest tisuća ljudi završio na pet, šest tisuća? Troškovi za koncerte u takvim prostorima su enormni i sumnjam da će padati proporcionalno. Znači, da bismo svirali u tim uvjetima, morali bismo to još dodatno plaćati. Ili možda odsvirati 36 puta Tvornicu pred petsto ljudi - ističe Hus dodajući eventualno rješenje dok ne prođe kriza: - Znam da se zdušno traže rješenja. Što će biti, vidjet ćemo. Možda je vrijeme da država subvencijama vrati glazbenicima nešto novca što ga je godinama uzimala silnim porezima. Svi mi ‘dugotrajajući’ izvođači pristojno smo im punili kasu.
O jednakim problemima razgovarali smo i s frontmenom ‘Hladnog piva’ Milom Kekinom.
- Mislim da su glazbenici završili u sivoj zoni u kojoj nastupi nisu zabranjeni, ali su financijski, pa samim time i praktički, neodrživi. Preporuke su nejasne ili neprovedive na terenu. Država nam ne želi zabraniti rad jer bi nam i dalje trebala isplaćivati naknade. Mi glazbenici, međutim, želimo sami zaraditi svoju plaću kao i dosad. Mislim da bi trebalo odrediti točan kapacitet koncertnih prostora u skladu s epidemiolozima, a minimum kulture bio bi da se pokrije dio troškova produkcije. Glazbenicima bi išao novac od ulaznica, a država bi zaradila od PDV-a na piće˝i ulaznice te poreza na autorske honorare - objasnio je Kekin i ponudio rješenje izlaska iz krize.
Budući da je vrhunski producent i predsjednik Hrvatske glazbene unije, Nikša Bratoš odlično poznaje domaće glazbene prilike, pa se i on osvrnuo na ovu tešku situaciju.
Treba napomenuti da nije riječ samo o onima koje gledamo na pozornici, nego o cijelom timu ljudi koji na takvim koncertima radi i od toga živi
- Situacija izazvana virusom jako je pogodila glazbenu scenu, posebno izvođače kojima je to osnovna djelatnost i izvor prihoda. Izrazito su pogođeni bendovi i solisti koji su uobičajeno nastupali u velikim prostorima, dvoranama, stadionima, trgovima. Treba napomenuti da nije riječ samo o onima koje gledamo na pozornici, nego o cijelom timu ljudi koji na takvim koncertima radi i od toga živi, a sastoji se od tehničkog osoblja, razglasa, ton-majstora, majstora svjetla, vozača, uposlenika dvorane, zaštitarske službe do ugostitelja i turističkih djelatnika. Svi su oni izravno pogođeni, a neizravno i državni proračun jer ako nema koncerta, nema ni prihoda u proračun (PDV na ulaznice, porez i prirez na honorare, ugostiteljske usluge, smještaj...). Izvođači i svi drugi navedeni iz pratećih djelatnosti nemaju prihod već mjesecima i vrlo je neizvjesno koliko će to još trajati - ističe Bratoš, dodavši da postoje dva puta:
- Načelno, u situaciji kada su iz zdravstvenih razloga zabranjena masovna okupljanja, postoje dvije mogućnosti. Jedna je pričekati da se stanje normalizira, što mogu oni koji imaju zalihu sredstava ili neki drugi izvor prihoda dovoljan da prebrode ovo razdoblje. Neki veliki svjetski bendovi odlučili su se za to jer imaju tu mogućnost. Svi veliki koncerti i festivali u SAD-u ili Velikoj Britaniji odgođeni su do jeseni 2021. godine. Nažalost, nisu svi u tako povoljnom položaju. Druga je opcija pokušati se prilagoditi i djelovati na način koji ne ugrožava zdravlje ni izvođača ni publike. Dakle, poštujući propisane mjere. Za manji broj posjetitelja, uz manje produkcijske zahtjeve, smanjivanjem troškova, uz potporu državnih tijela. Pretpostavljam da će većina domaćih izvođača ići tim putem. Moram naglasiti i da su posljednje mjere koje je Stožer donio rezultat suradnje i zajedničkog promišljanja predstavnika glazbenika, menadžera, organizatora, Ministarstva kulture, epidemiologa i Stožera. One omogućuju glazbenu koncertnu djelatnost uz minimalan rizik po zdravlje svih sudionika. Dakle, uz poštovanje distance, ograničen broj ljudi po četvornome metru prostora, uz preporučeno sjedeća mjesta i kupnju ulaznica putem web aplikacija. U slučaju pojave zaraze tako je lakše pronaći kontakte i spriječiti nekontrolirano širenje. Naravno, uvijek je potrebna suradnja svih, pogotovo publike, koja bi pazeći na mjere, pazila i na svoje zdravlje i zdravlje drugih - zaključio je.
Nešto drukčiji stav o ovoj nemiloj situaciji ima jedan od naših najplodnijih i najuspješnijih autora Tonči Huljić.
- Generalno sam uvijek optimist, ali se nekad i prepustim. Možemo se mi koprcati kao gavuni koje ujutro vidim u Stanićima kad plivam. Onda brzo zovem prijatelja Denisa da baci gavunadu pa mi uvijek bude žao kad ih uhvatimo. Pogotovo kad vidiš ove jadnike koji su upali u mrežu, a gledaju ih ovi izvana slobodni. Pa mi ih bude muka baciti na tavu i marendati. Zapravo, smo mi uhvaćeni u tu mrežu. Možemo se batrgati, a na kraju ćemo svi završiti u tavi - slikovito je dočarao svoje viđenje pandemije i otkazanih koncerata.
Istu sudbinu dijele i brojni solo pjevači, koji iza sebe imaju bend. O tome nam je govorila i Ivana Vrdoljak Vanna.
- Za početak mi, naravno, nedostaje kontakt s publikom i svirka uživo jer, osim snimanja pjesama, to je smisao svega što radim. I ovog sam ljeta imala dogovorenih koncerata na prekrasnim mjestima na obali, između ostalog na šibenskoj tvrđavi Sv. Mihovila. Propis da ljudi na koncertu moraju biti udaljeni metar i pol jedni od drugih mojoj je publici neprihvatljiv. Ostaje mi koncert u Kaštelima 8. kolovoza, a za sve drugo morat ćemo pričekati bolja vremena. No to me ne sprečava da radim nove pjesme, a jednu ću objaviti u rujnu. Oduševljena sam recepcijom moje autorske pjesme ‘Loš trenutak’ pa ćemo napraviti nešto slično. To mi je velika motivacija u ovim tužnim vremenima - ističe Vanna.
Jedan od najpopularnijih pjevača čije se ime nezaobilazno veže uz veselje i pune dvorane je Joško Čagalj Jole, koji ovako vidi cijelu situaciju:
- Uvijek sam optimist, stalno pratim epidemiološku situaciju i stručnjake. Bilo je najava da će virus s toplim vremenom nestati, pogotovo kad se sjetim da su se posljednjih desetak godina pojavili i SARS, i ptičja i svinjska gripa, virusi koji su jednostavno nestali. Međutim, ovo je otišlo u drugu krajnost i neizvjesnost pa ako nije završilo sad ljeti, ne znamo što očekivati na zimu i jesen? Radim od prvog srednje, obožavam svoj posao, a sa svojim bendom sam 20 godina. I dok su nekima smanjeni prihodi, plaće, naša je zarada kad ne nastupamo - nula! Čujem se s ljudima, svi su malo frustrirani. Kad govorim o svojoj publici, teško je ljude kad se razvesele i plešu natjerati na distancu od metar i pol, recimo, u ponoć. To je neprirodno stanje, eventualno ako ovo potraje nekoliko godina pa se i naviknemo. Zapravo, ne daj Bože da do toga dođe. Naš je posao okupljati ljude, a ne ih razdvajati. Ovo nije samo zdravstveni problem nego i egzistencijalni. I dalje ću poštovati epidemiološke mjere, a pitanje je kad će se ljudi vratiti u velike dvorane. Volio bih i jedva čekam to ponovno doživjeti - kaže Jole.
Energična Indira Levak također ima jasan stav o teškoj situaciji na estradi.
- Moja glazba nisam samo ja, iza mene stoji jako puno mojih suradnika bez kojih ne bih mogla pjevati za vas. Tu je moja glazbena obitelj, dečki iz benda, plesačice, tehničari, ton-majstori, vozači, scenski radnici, PR-ovci, monteri, električari, zaštitari koji proteklih šest mjeseci ne mogu raditi svoj posao. Moj sektor usko je povezan s modnom i industrijom ljepote, produkcijom, distributerima pića, turizmom, zaštitarskim tvrtkama i medijima. Svi smo mi lančano povezani. Od početka pandemije otkazano mi je tridesetak koncerata, a vjerojatno je i bilo mogućnosti za druge koji na kraju nisu bili zakazani zbog mjera koje su se mijenjale. U cijeloj ovoj priči važno je da se shvati kako mi tražimo da pravila budu ista za sve i da se mjere ne mijenjaju iz dana u dan. To dovodi do situacije da ni organizatori ni mi više ne znamo što činiti jer se od dogovora koncerta do realizacije sve sto puta promijeni. Mjere su trenutačno gotovo neizvedive za većinu organizatora. Ne mislim se opravdavati što sam se školovala, uložila u opremu, plaćam bend, PR, promotore, što svoj novac ulažem dalje u Hrvatsku, plaćam poreze i želim raditi posao koji volim. Ne tražimo milostinju nego da radimo i da rade svi oni koji su u našem lancu. Evo, turistička sezona je tu, kakva-takva, hvala Bogu, a mi glazbenici smo motor modernog turizma kojega danas nema jer morate znati da turist ne traži samo krevet i plažu. Traži zabavu, emociju koju će ponijeti kući, a zabavnog sadržaja ima na kapaljku jer organizatori odustaju od svega. Svi dobro znaju da su glazbenici uvijek tu kada se organiziraju humanitarne akcije, nesebično dajemo sve od sebe kada treba pomoći, koriste nas mnogi kao lica svojih akcija za podizanje svijesti javnosti o mnogim problemima. I o koroni smo govorili prvi te pomogli da mnogi ozbiljno shvate poruku Stožera #ostanidoma. Sada nas mnogi prozivaju što smo se, kada je većina djelatnosti počela raditi, usudili reći da nam je teško jer jedino mi ne radimo. Pustite glazbu neka svira, a nas da radimo - oštro poručuje Indira.
Među prvima je na društvenim mrežama dramatičan apel poslala Nina Badrić, odnosno objavila videoobraćanje Vladi putem Facebooka, nakon čega su je podržali mnogi kolege.
- Imam potrebu reći nešto u vezi s cijelom ovom nevoljom koja nas je sve zajedno snašla u posljednjih sada već pola godine. Moje pjesme i moj posao nisam samo ja. Moje pjesme čini najmanje 15, ako ne i više ljudi koji sa mnom sudjeluju u stvaranju moje karijere od prvoga dana. Ajmo to tako nazvati, osobe koje su prepoznate u javnosti, koje stoje u fronti i koje vi vidite su kao nosači aviona ispod kojih stoji još 15 obitelji o kojima se brinemo svih ovih godina, i financijski i ljudski i na svaki mogući način. To su ljudi koje možda vi ne vidite, a neke od njih i vidite. Za početak moj prateći bend. Od ljudi koje ne vidite tu su vozači, organizatori koncerata, to su ljudi koji nose opremu, lijepe plakate, koji se bave PR‑om, koji vode poslove u uredima i rade za mene... O ovome poslu ovisi egzistencija mnogih ljudi i vjerujte mi da su mnogi ostali gladni i doslovce krpaju kraj s krajem. Molim Ministarstvo da se očituje po pitanju nas glazbenika i da nam otvori mogućnost da ponovno počnemo raditi - istupila je jedna od naših najuspješnijih pjevačica.
Nakon njezine objave oglasio se i Tony Cetinski na Facebooku, koji nešto drukčije gleda na cijelu situaciju, otkrivši da je posadio vrt.
Ali očekivati da sutra sve prestane, da bude normalno, da se može ići na koncerte? Dragi moji kolege, shvatite da to neće biti lako
- Ne odustajem od pjevačke karijere, naravno. Kad će biti uvjeti, kad će se moći nešto otpjevati, pogotovo što se tiče privatnih evenata, moj bend i ja jedva ćemo dočekati. Ali očekivati da sutra sve prestane, da bude normalno, da se može ići na koncerte? Dragi moji kolege, shvatite da to neće biti lako. Ljudi nemaju mogućnost, prije će kupiti kruh i mlijeko nego što će si priuštiti nešto za zabavu. Možete očekivati jedino besplatne koncerte, odnosno one koji ne pogađaju izravno džep građana - istaknuo je Tony.
Polemiku je nastavio poznati menadžer Zoran Škugor koji je burnih devedesetih žario i palio estradnim nebom, unatoč ratnim i poslijeratnim prilikama koje su za izvođače bile teške kao i danas. Škugor smatra kako je osnovni preduvjet da glazbenici drže glavu iznad vode smanjenje honorara i više nastupa.
Neka se na jednom koncertu proda 1000 ulaznica po cijeni od 100 kuna. To je sto tisuća kuna. Treba platiti 25 posto PDV-a, a tko radi putem tvrtke, to poslije prebija i traži povrat poreza. Osim toga, valjda će vlasnici prostora smanjiti cijenu najma, a i vlasnici razglasa trebali bi korigirati cijenu opreme, kao i prateći pjevači i svirači, iako su ionako podcijenjeni. Po njegovu mišljenju, zvijezda i menadžer na koncertu od, primjerice, 1000 ljudi i cijeni karte od 100 kuna mogu zaraditi oko 20.000 kuna nakon plaćenih troškova, a menadžer od toga naplati 10 posto i glazbeniku ostane 18.000 kuna.
- Recite mi, je li to malo za jedan koncert? Pa moraju i zvijezde osjetiti ovu situaciju u kojoj živimo. Pati cijela država. Znate li koliko je ugostiteljskih objekata na Jadranu ostalo zatvoreno? Padaju prometi u trgovinama. Pa i velike svjetske nogometne zvijezde igraju pred praznim stadionima. Zar naša estrada ne shvaća da su i oni skinuli svoje cijene, znači pristali gubiti milijune eura kako bi opstali jer znaju da prometa u kasi nema - naglasio je Škugor za Slobodnu Dalmaciju.
Činjenica je da glazba nije prestala svirati doslovno, nikad, a na sreću i neće! Nove i stare pjesme stalno ćemo slušati na sto drugih načina. No za glazbenike koji najviše žive od svirki uživo došla su neizvjesna vremena. Ona očigledno traže da se ponovno skupe pametne glave kako bi se došlo do najboljeg rješenja za saniranje katastrofalnih financijskih bilanci.