Postoji vjerovanje da žene, nakon što postanu majke, sijaju posebnim sjajem, a sudeći prema fotografijama blogerice, 25-godišnje Dorin Lucije Zelenike, čini se da je to zaista istina. Otkako je prije nešto više od mjesec dana sa suprugom, nogometnim vratarom Oliverom Zelenikom, dobila sinčića Lorisa, Dorin naprosto blista. Sjaj u očima i osmijeh na licu često joj komentiraju i pratitelji na društvenim mrežama koji se slažu da joj uloga majke odlično pristaje. No, ova najodgovornija životna uloga sa sobom nosi brojne izazove kojih se Dorin i njezin Oliver ne boje, već hrabro koračaju i svakodnevno se upoznaju sa svojim mališanom koji je za cijelu obitelj pravi blagoslov.
Prihvatila sam majčinstvo s puno ljubavi, poprilično opuštena i hrabra
‘Majčinstvo je za mene, prije svega nešto najljepše u životu, no ono je ujedno i izazovno, usudit ću se reći teško i zahtjeva mnoga odricanja. Međutim, tijekom trudnoće pripremala sam se psihički da stiže potpuno novi život, tako da sam prihvatila majčinstvo s puno ljubavi. Poprilično opuštena i hrabra. Niti u jednog trenutku nisam se osjetila nespremnom biti majka svome sinu. Znam da je mnogim majkama prvi mjesec majčinstva depresivan i pretežak, ili se osjećaju izgubljeno, neprivlačno, no iskreno, kod mene to nije slučaj. Koliko god da je ponekad teško, toliko je i lijepo i pokušavam uživati u svakoj sekundi s malenim jer prebrzo raste i mijenja se’, priča ova simpatična menadžerica digitalnih projekata koja govori kako je njezin novi život započeo u trenutku kada je ugledala svog sina.
Nemam trenutno vremena za frizere, pedikere, kave s frendicama i društvene mreže, ali iskreno - ne žalim
‘Naravno da je sve podređeno njemu i on je broj jedan. Više se ne zamaram nebitnim stvarima kojima sam se zamarala prije. Kada shvatiš da snosiš odgovornost za jedno maleno biće i da ga pripremaš i odgajaš za život, to je ono što mi je sada najvažnije. Nemam trenutno vremena za frizere, pedikere, kave s frendicama, društvene mreže i sve ostalo što je ulazilo u moje slobodno vrijeme, ali iskreno, ne žalim. Kada mi je potreban trenutak samo za sebe, dok beba spava, skuham si kavicu, pogledam seriju, nalakiram nokte ili složim frizuru, a prijateljice sada dolaze k nama na druženje s Lorisom. Zahvalna sam jer mi u pomoć uskoče mama i svekrva. Svjesno sam prihvatila ovo novo poglavlje u životu', govori.
Nisam željela epiduralnu, iako su mi svi govorili da sam luda i da to neću moći, a na kraju mi ju u bolnici nisu ni stigli ponuditi
Dorin nam je ispričala i svoje iskustvo porođaja, a svojim stavom i pozitivnim mislima, ohrabrit će brojne žene koje će to tek iskusiti. ‘Kažu, kakve su ti misli takav ti je život. Kod mene je bilo kako sam zamišljala porođaj, tako sam i rodila. Od prvog dana trudnoće, svaki večer izdvojila sam vrijeme za opuštanje, istezanje i zamišljala sam kako će sve početi i kako će završiti. Nisam željela epiduralnu, iako su mi svi govorili da sam luda i da to neću moći, a na kraju mi ju u bolnici nisu ni stigli ponuditi. Rodila sam prirodno i vrlo brzo. Nisam vjerovala kada su mi govorili da se ta neopisiva bol zaboravi kad ugledaš dijete, no zaista je tako. Zanimljivo je kako je takvo bolno iskustvo za mene bilo i najljepše. Naravno, to sam shvatila tek kada sam malo došla k sebi – govori s osmijehom Dorin, koja nam je priznala kako joj je nedostajala fizička podrška supruga u tom trenutku. ‘S obzirom na situaciju s koronavirusom i zabrani prisustva pratnje, Oliver nažalost nije bio uz mene tijekom poroda i to mi je naravno strašno teško palo, no nazvala sam ga na FaceTime-u minutu nakon što sam rodila, tako da je barem tako prisustvovao, jer je silno želio biti uz mene. I dan danas se smijemo kako sam se uopće sjetila tražiti mobitel da ga nazovem. Moram naglasiti da sam imala genijalnog doktora i babicu, veoma sam im zahvalna na suosjećajnosti i empatiji. Svaka žena tijekom poroda želi uz sebe imati nekoga tko će ju ohrabrivati, pružati snagu, a ja sam takve ljude imala i hvala im na tome.
Loris je preslikani Oliver
'Problema, hvala Bogu, nemam ni s dojenjem. Iako je ponekad bolno i naporno, ujedno je i, bez pretjerivanja, najljepši osjećaj. To je zaista posebno povezivanje između majke i djeteta. Prva dva tjedna mi je teško padao manjak sna, no maleni je brzo uhvatio svoj bioritam, lijepo spava noću pa je i nama sada lakše. Još uvijek skačem na svako njegovo meškoljenje i pratim je li sve u redu, no vjerujem da ću se opustiti s vremenom. Meni je preslikani Oliver otkad se rodio, no drugi kažu da ima i sličnosti sa mnom. Sve u svemu, ne mogu ga se nagledati. Dan danas se uhvatim da buljim
u njega i plačem od gomile emocija koje su u meni', govori nam Dorin koja je donedavno uživala na moru sa svojim najdražim dečkima, no Oliver se morao vratiti treninzima, a ona i beba prije odlaska tati, uživaju u posljednjim udisajima morskog zraka. 'Za Olivera i mene, dragocjeno vrijeme su sada jutarnje kave. Beba svugdje ide s nama i uživamo u tome. Stvaramo nove rituale u troje. Zahvalni smo na našem dragom djetetu, spremni smo rasti s njim i nositi se sa svim neprospavanim noćima i ostalim izazovima, jer vrijeme tako brzo leti', zaključila je Dorin.
