Nika Fleiss o novoj karijeri: 'Veselim se biti prekrivena dlakama'

Uspješna skijaška karijera, marketing i sada - salon za sve. Svestrana skijaška legenda, 35-godišnja Nika Fleiss odlučila je okrenuti novu stranicu i posvetiti se svojoj strasti - životinjama. Kako je došla na tu ideju, zašto baš pet shop salon za pse, ali i kako su reagirali ljudi oko nje, Nika je otkrila u razgovoru za Story.hr. 

Ideja mi je došla za vrijeme karantene, kada je krenulo sve s koronom. Puno sam bila na otvorenom i šetala, a u mojoj se blizini nalazi 'Dog and Style', specijalizirani pet shoop i grooming, kojeg vodi moj dragi prijatelj Željan Moskaljov. Razmišljala sam - radi on, rade prehrambene trgovine i rade ljekarne. Pretpostavila sam da se za mojeg života nikada više neće dogoditi takva situacija da će nas baš zatvoriti i da se nitko neće moći pomaknuti s mjesta, kao što je bilo u mojoj struci, marketingu, PR-u i eventima. Mislila sam si: 'Pa super, oni rade, znači uvijek će raditi što god da se dogodi'. Ljudi su i dalje odvajali za svoje ljubimce, i s ekonomskog aspekta, to je posao koji te može - prehraniti. Plus je taj što zaista obožavam životinje, s njima sam cijeli život i mogla bih reći da ih razumijem, snalazim se s njima i to mi prirodno leži. Tako se rodila ideja, počela sam pričati s njime, razmišljali smo kako je on pokrenuo franšizu, moderniji koncept, s odabranim proizvodima. Razmišljala sam postati jedan od njegovih koncesionara. Međutim, ja sam tip koji ne voli slijediti, volim stvarati i krenula sam u nešto svoje. Tako je nastao 'Jack and Co'. Krenula sam istraživati, kontaktirati firme, tražiti prostore i tako je krenula cijela priča. Razmišljajući o tome da ću imati malo luksuznije i kvalitetnije proizvode za pse i mačke i nešto više cijene, bila mi je ideja da se smjestim oko centra, s lijepim izlogom da se ti proizvodi vide. Međutim, s obzirom da uz tu moju priču ide i grooming, bitan je i parking, i zato sam se odlučila za prostor u Petrovoj ulici u Zagrebu, na broju 55. I sad kreće najgori dio, jučer sam preuzela prostor i kreću radovi, koji će uvelike diktirati datum otvorenja. Nadala sam se da će to biti u listopadu, ali ne stavljam si prevelika očekivanja jer sada najviše ovisim o drugim ljudima i robi koja treba doći izvana.

Kako su reagirali ljudi oko Vas?

Njih ne šokira i nisu iznenađeni idejom za biznis, znaju me i znaju da volim životinje, da im pomažem i aktivna sam u udrugama... Znala sam se voziti i po 400, 500 kilometara po ostavljene pse. Zaista pomažem kako mogu., imam to u sebi od malena. Ipak, neki su iznenađeni jer ostavljam karijeru u svijetu marketinga, čude se tko bi to mijenjao zaposao u kojem si 'cijeli dan u dlakama i 'pigaš' se dok šišaš životinje'. Ali, meni je to baš prirodno sjelo i veseli me pomisao na to i druženje s dlakavcima. Osim toga, mnogi, pa i moji roditelji, čude se zašto baš sada u ovom neizvjesnom razdoblju pandemije. Nitko ne zna što će biti na jesen što se tiče ekonomije i financija. Da, razmišljanje je legitimno, no možda su krize i velike promjene dobra stvar za započeti nešto novo jer nam daju mogućnost da sagledamo stvari iz više kuteva i vidimo zašto koja branša preživljava. U vrijeme koronakrize specijalizirani pet shopovi su radili i prehranjivali obitelj, tako da smatram da je i s ekonomske strane to dobra odluka, ja ću napraviti sve koliko mogu, zato i guram projekte prijee nego se 'Jack and Co' otvori kako bih sve realizirala bez kredita. Mene nije strah i veselim se pomisli da ću to raditi, kada čovjek radi nešto u što vjeruje, rezultata mora biti.

Kao dijete željeli ste biti veterinarka...

Veterinarka sam htjela biti jer volim životinje i stalno sam bila uz njih, ali teško mi pada kad je nekome loše, kada ga boli i pati i pogotovo kada umire, i shvatila sam da ja to ne mogu. Shvatila sam da bi svaki takav slučaj u mojoj smjeni završavao s time da bih ja umirala s njima, pa je možda ovo bolja opcija. Da radim nešto sa životinjama gdje se možemo veseliti i gdje je finalni produkt nešto lijepo. 

Položili ste i tečaj za šišanje pasa? Kakvo je to bilo iskustvo?

Nedavno sam položila tečaj i iskustvo je bilo čudesno, o tome bi se mogla napisati knjiga. Mislim da je struka strašno podcjenjena, nakon što sam sve prošla i vidjela. Cijeli ste dan na nogama, nema tu sjedenja, treba uspjeti 'odraditi' psa kojem je to neprirodno i ne uživa u tome, rijetki se vesele kada tamo dolaze, oni to rade jer znaju da moraju. Ali da ih se pita, oni tamo ne bi dolazili. Bilo je tu jako puno učenja, učim i dalje. Ja mogu urediti i ošišati psa, apsolutno, ali ne smatram se groomericom. Zato još uvijek odlazim na ispomoć u salon kako bih stekla iskustvo, a kada otvorim salon imat ću pomoć iskusnije groomerice. Da mi dovedete psa napravila bih apsolutno sve u mojoj moći da pas izaće neistraumatiziran i ošišan, uređen i njegovan, a meni bi nagrada bila druženje s 'pesekom'.

Što Vam znače životinje?

Znače mi sve, teško živim bez njih. U Ameriku zbog posla nisam mogla voditi svoje pse, pa sam volontirala u jednoj udruzi gdje sam brinula o napuštenim životinjama, kroz tu udrugu sam posvojila i svoju Foxy, a imam još dva Jack Russel terijera. Jack je moj prvi pas i nakon dvije godine sam uzela Coco i tako je nastalo ime salona. 'Co' znači i 'company' jer je sada tu i Foxy i mačak Parker, ali i svi koji su bili prije njih i kojih više nema, svi oni koji će doći, plus svi koji će biti moji klijenti i mušterije. Kroz salon želim vratiti životinjama ono što one daju meni, bile su samnom u najljepšim i najgorim trenutcima, nikada nas ne ocjenjuju, podcjenjuju, prihvate nas onakvima kakvi jesmo, uvijek su tu za nas i to mi je fascinantno. 

Brinete se li se i za financijsku stranu otvaranja salona?

Nisam materijalni tip, živim od danas do sutra što mi mnogi zamjeraju. Ali, kako se kaže: 'Lijes nema džepove', i to što stvaramo treba trošiti za vrijeme ovozemaljskog života inače to nema smisla. Da, nekima to stvara zalihe i sigurnost i mir, a ja se bolje snalazim kad je borba od danas do sutra, tada sam uvijek kvalitetnije živjela i više 'grizla'. Naravno, gledam na ovo i s financijske perspektive, industrija marketinga je trenutno 'mrtva' zbog koronavirusa. Ne želim sjediti doma i čekati da se pokrene, želim ja pokrenuti nešto novo, pa ako se probudi, vidjet ćemo kako se to može uskladiti. Ja vidim jako puno mjesta, dapače, u kreiranju evenata vezano uz životinje. 

Čime se još bavite?

Radim u svojoj firmi Fleiss marketing, bavim se marketingom i evenata, imam par klijenata za koje radim online podršku te par mladih sportaša o kojima brinem i vanjski sam suradnik za Redbull International na nekim njihovim projektima. Trenutno radim na projektu koji bi se trebao dogoditi na sjeveru Norveške, no znat ću hoću li opće moći putovati jer je Hrvatska na crvenoj listi. Dosadno mi nije, sada još učim i o povijesti pasa, mačaka, anatomiji, želim tu imati široko znanje, imamo i neke apartmane u Samoboru u najmu pa tu i tamo mami uskočim. Ne, nije mi dosadno, nekada bih voljela da je (smijeh). 

Jeste li požalili što ste se vratili u Hrvatsku? Zašto ste se odlučili na to?

Drago mi je da sam se vratila. Bez obzira na to što sam odmalena vani, nisam onaj tipični lokal-patriot, ali volim život ispod ovog podneblja, volim naš način življenja, mislim da mi još uvijek tu sebi priuštimo život, za razliku od života vani gdje ljudi ganjaju karijeru, puno su veći pritisci, a puno je manje uživanja. Došla sam u neke godine kada sam htjela da mi kvaliteta života bude puno bolja, da se imam s kime družiti, počela mi je nedostajati i obitelj. Puno toga sam propustila zbog skijaške karijere, zatim sam tjerala posao i rekla sam 'dosta je'. Odlučila sam sebi priuštiti neke stvari.