Iskrena ispovijest nakon smrti majke
Izvor: Instagram
Stomatologica i dizajnerica interijera Vanja Horvat, ovog se ožujka nažalost morala oprostiti od svoje majke, koja je preminula nakon dugogodišnje borbe s Alzheimerovom bolešću. Iako nam je priznala da joj je i dalje jako teško govoriti o svemu tome, uspjela je skupiti snage i prisjetiti se svoje majke povodom njezinog rođendana. Za Story.hr emotivna je Vanja, kojoj je najveća podrška obitelj i zaručnik Mladen, otkrila kakva je njezina majka bila i što će najviše pamtiti iz njihovog odnosa.
Znamo da trenutno proživljavate uistinu težak period, i zbog toga nam je jako žao. Moramo Vas pitati, kako ste Vi i Vaša obitelj?
Nisam osoba koja voli drame i vraćati se na teške trenutke. Isto tako ne volim opterećivati nikoga s mojim problemima. Kroz život sam se naučila nekako sama nositi sa svim lošim, a i dobrim događajima. Srećom, zadnje tri godine imam kraj sebe mojeg Mladena čija me topla riječ i zagrljaj uvijek oraspolože i smire. To je život i to tako treba i prihvatiti. Kada je najbolje, moraš očekivati da će doći i loše i prihvatiti taj dio koliko možeš mirno i razumno. Svi smo u obitelji povezani tako da idemo dalje, držimo se svi zajedno i tako je lakše.
Prvi mamin rođendan bez nje. Jeste li uspjeli smognuti snage i na neki način proslaviti poseban dan i odali joj počast?
Prvi je uvijek nekako najteži. Da, bili smo Mladen i ja u Bjelovaru na njezinom grobu, s tajom mojim na večeri nakon toga, tiho smo to obilježili...
Jako mi je žao što nije mogla komunicirati s mojim Mladenom dok je bila živa, ali sam sigurna da je jako sretna što imam tako divnu osobu kraj sebe
Kako biste opisali svoju majku nekome tko je nije poznavao?
Moja majka je bila izuzetno jaka žena, vodila je sve u kući...Bila je izuzetno inteligentna i promućurna, sposobna i okretna..
Imala je vrlo jasan stav o svemu. S jedne strane vrlo stroga u odgoju, no s puno ljubavi i topline na njezin osebujan način.
Čemu Vas je najviše naučila? Koji njezin savjet ćete zauvijek pamtiti?
Odmalena nas je učila disciplini za stolom, ponašanju na cesti, u restoranu..Ocjene su joj bile vrlo bitne jer je bila profesorica matematike i fizike pa sam uvijek bila odlikaš da ju ne razočaram. Dok sada gledam, uvijek sam htjela dobiti pohvalu od nje za sve što sam radila, jer njena riječ mi je puno značila. Znala sam da ako me pohvali, da sam stvarno nešto dobro napravila. Te radne navike, posloženost i disciplina i danas su moj prioritet u svemu što radim. Znam da ona sve i dalje nadzire i uvijek je svugdje prisutna. Jako mi je žao što nije mogla komunicirati s mojim Mladenom dok je bila živa, ali sam sigurna da je jako sretna što imam tako divnu osobu kraj sebe.
Jeste li osoba od uspomena? Možete li izdvojiti Vama najdražu uspomenu s majkom?
Prolaze mi uspomene, naročito sada kada je nema.. svakodnevno se nečega prisjetim. Bila sam vrlo povezana s majkom, svakodnevno smo se čule telefonski, sve smo uvijek komentirale i bila mi je velika podrška u apsolutno svemu. Znala me je i kritizirati i to sve mi danas fali...Ponekad si pomislim, kako nitko ne zna koliko je sretan kada može nazvati ili svakodnevno vidjeti svoje roditelje... Teško je pronaći najdražu, no pamtim doček Nove godine na Mauricijusu s cijelom obitelji. Beskrajno smo uživali, bili na okupu. Obožavala sam je gledati dok se smije, to me posebno ispunjavalo. Mi djeca i tata smo joj bili sve na svijetu, kao i ona nama. Beskrajno fali u svakoj pori naših života. Ipak je mama jedna jedina.
