Duhovit, poetičan, samozatajan, briljantan i gotovo neuhvatljiv glumac. Kad smo nakon više mjeseci napokon uspjeli dogovoriti termin za intervju, s obzirom na to da je nacionalni prvak prezauzet snimanjima, kazališnim predstavama, poslovnim putovanjima - sastali smo se u kultnoj zagrebačkoj kavani Kavkaz s pogledom na HNK, gdje je proveo gotovo pola životnog vijeka.
‘Lud, zbunjen, normalan’ Mustafa Nadarević kao Izet Fazlinović s unukom iz serije Moamerom Kasumovićem Odmjeren i prilično mladolikog izgleda, 65-godišnji umjetnik uživao je u soku od jabuke. A dobro raspoložen nije krio svoju strast prema cigaretama: prije nego što bi je zapalio, dugo bi je držao u ruci i njome gestikulirao. Mustafa Nadarević ne uživa pred objektivima fotoreportera kao pred televizijskim kamerama, no pristao je da ga fotograf tijekom našeg druženja diskretno snima i hvata njegove spontane gestikulacije. A takvih je bilo mnogo. S Mustafom Nadarevićem ugodno je razgovarati. On je izvrstan sugovornik kad je riječ o temama kao što su ljudska zavist, nepravda, uspjeh i neuspjeh. U svome izlaganju, bez suvišnih riječi, Mustafa je istaknuo da je Zagreb - njegov grad. Potpuno spontano osvrnuo se na američkoga glumačkog kolegu Anthonyja Hopkinsa, kojeg jako cijeni, i to ponajviše zbog njegova maestralnoga glumačkog rada, ali i života uz koji se ne vežu skandali. Baš kao ni uz karizmatičnog Mustafu Nadarevića.
“Nemam što savjetovati svojoj djeci. Valjda su dovoljno zreli da znaju kako su mukotrpan rad, dobrota, poštenje, tolerancija, mir u sebi, a prije svega cijeniti čovjeka po čovječnosti, dobar put, ako ni za što drugo, za miran san”
Iako s puno žara priča o svojim ulogama, na pitanja o privatnom životu najradije bi izbjegao svaki odgovor. Štoviše, takva ga pitanja čak ljute! Ipak, pristao je nešto reći o ženi koja ga emotivno ispunjava, svojoj dugogodišnjoj životnoj družici, slovenskoj kostimografkinji Slavici Radovič.
“Žene su bonaca, izlasci i zalasci sunca, grmljavina s munjama... A to što je ponekad bilo oblačno, nije nebo krivo...”, kaže glumac koji je godinama u vezi sa Slavicom Radovič
‘Gospoda Glembajevi’ Kao Leone s Bernardom Oman Story: Publika vas pamti po ozbiljnijim ulogama, jesu li vam humoristične uloge izazov? - Tko se ne bi smijao, pa smijeh je zdrav?! Samo mi nije jasno što znači ozbiljna uloga, pa vic je u tome da u komediji moraš biti ozbiljniji i iskreniji da bi funkcionirala! Ne vidim razlike između komedije i tragedije, možda samo u tome što je odjek u dobroj komediji smijeh iz publike, a u dobroj tragediji - tišina. Tišina je predivna, ali je i opasan taj muk. Mislim i nadam se da je jedini lijek, kao i u životu, u ovim vremenima igrati komedije. Story: Rođeni ste u Banjaluci. Kakvo vam je bilo djetinjstvo? -Tužno, teško, lijepo i prebrzo. Story: Tko vam je pružio najveću podršku pri odabiru profesije? -Moja divna bakica doslovno me natjerala u ovu profesiju.
‘Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja’ U Brešanovu djelu s Goranom Višnjićem Story: Od koga ste naslijedili originalan smisao za humor? - Pa, nisam baš nešto uvjeren u svoj originalni smisao za humor. No ako ga ima, onda je to moja bosansko-hrvatska mješavina. Naposljetku, čovjek treba prestati gledati sebe i u sebe i malo se osvrnuti. Odjednom te zaspe golema količina duha i humora. Cijeli intervju s ovim velikim glumcem potražite u novom broju magazina Story
Razgovarala Antonija Nazor Snimio Tomislav Marić
