Čak je četiri puta bila proglašena najboljom europskom košarkašicom, a potom je primljena i u FIBA-inu kuću slavnih u Ženevi. Kući je ponijela i priznanje sa Story Hall of Famea, događaja koji je naš magazin organizirao prvi put 2018. u Sarajevu. Vladala je košarkaškim parketom od Bosne i Hercegovine i Italije do Brazila, ali 53-godišnja košarkašica Razija Mujanović iza sebe ima najvažniju dobivenu utakmicu, a to je ona iz 2012. godine kada joj je dijagnosticiran rak dojke, srećom u ranoj fazi. Borac kakav jest, Raza nije gubila glavu nego se uz pomoć liječnika, prirodne medicine i velike podrške najbližih izborila za svoje zdravlje. Proslavljena sportašica govorila nam je o svemu tome, naglasivši da je u borbi za život neizostavan optimizam.
Story: Prije osam godina proživljavali ste borbu s karcinomom dojke, o čemu ste prošle godine pisali na svom profilu na društvenoj mreži. Kako se sve to odvijalo?
Zapravo, sasvim sam slučajno otkrila karcinom. Jedna moja prijateljica oboljela je od raka dojke i to me potaknulo da prvi put obavim samopregled. Tada sam osjetila nešto sitno pod prstima, ali nisam vjerovala da je to to. Međutim, odmah sam se javila liječniku opće prakse, na što mi je rekao kako ne misli da je nešto ozbiljno, ali ipak me uputio na daljnje pretrage tijekom kojih se utvrdilo da je ipak riječ o karcinomu. Srećom, bio je u ranoj fazi. No u kojoj god ga fazi žena otkrije, važno je da bude optimist i da se bori.
Story: Kako ste primili tu vijest?
Kao i svatko, prvo što pomisliš, pogotovo ako nisi upoznat s tom bolešću, da je to kraj. No nisam gubila glavu. Počela sam puno razgovarati s liječnicima, istraživati na internetu sve o bolesti i načinima liječenja. Došla sam u kontakt s osobama koje su preboljele rak dojke pa sam vidjela da ga je moguće pobijediti uz jaku volju i, naravno, suradnju sa stručnjacima. Treba se pridržavati svih uputa, ali i uvesti nešto alternative. Pritom mislim da je dobro koristiti sve na prirodnoj bazi što jača imunitet.
Story: Koje ste prirodne pripravke uzimali?
Jedna mi je liječnica na osnovi dijagnoze pripravila napitke i tinkture na biljnoj bazi koji su mi jako pomogli da lakše podnesem terapije nakon kojih se nikada nisam osjećala loše, kao da i nisam bila bolesna. Jela sam i dosta sjemenki s jogurtom, pila biljne čajeve. Trajalo je 40‑ak dana i uzimala sam ih po tri puta na dan. Hvala bogu, nisam išla na kemoterapije nego na zračenje pa se zahvaljujući tim pripravcima, koji su mi očito podignuli imunitet, nisam osjećala bolesno.
Story: Kada ljudi čuju za teške dijagnoze često preko noći ‘odrežu’ neke ljude i loše navike. Je li to i kod vas bio slučaj?
Sigurno. Sve što čovjeku izaziva stres i lošu energiju treba odmaknuti od sebe. Važno je okružiti se pozitivnim ljudima i biti veseo. Uistinu je potrebno maknuti se od osoba koje vas na bilo koji način čine nervoznima i ranjivima. I to nam stvara stres, ne samo posao, a stres je, prema mišljenju mnogih stručnjaka, veliki okidač za teške bolesti jer dovodi do slabljenja imuniteta i kiselosti organizma.
Story: Kad vam se to dogodilo, jeste li razmišljali o uzroku? Ipak ste bili vrhunska sportašica, imali ste uravnoteženu prehranu pa kod vas pasivan način života nije bio rizičan faktor?
Ljudi misle da je sport uvijek nešto divno i krasno te da nismo toliko pod stresom. No i u sportu se doživi puno stresa. Samo kada se sjetim koliko sam utakmica odigrala, a prije svake je moguć stres. Ako poslije nije sve išlo kako je trebalo, i to je bio stres. Biti vrhunski sportaš nije baš uvijek zdravo i jednostavno. Kad je riječ o prehrani, pazila sam na to da jedem puno voća i povrća, što zapravo i jako volim. Cijeli život sam se tako hranila, a poslije operacije samo sam pojačala zdrave obroke i prirodne pripravke. Trenutačno dosta konzumiram kombinaciju meda i đumbira. Naravno, idem na redovite kontrole. Ne bojim se pregleda kao netko drugi i osjećam se dobro. Uvijek ističem važnost prevencije jer ako se dovoljno rano otkrije, bilo koja teška bolest može biti izlječiva.
Story: Rekli ste da ste kvržicu na dojci otkrili samopregledom. Je li vam to sada postalo navika?
Ne bih htjela da mi to postane opsesija i opterećenje, čovjek treba biti i relaksiran. Ali često idem na krvne pretrage te na, prema naputku liječnika, pregled ultrazvukom i mamografiju, jednom ili dvaput godišnje.
Story: Srećom, vama je operacijom uklonjena kvržica, ali ne i dojka?
Prije operacije nije se znao ishod, trebalo je vidjeti koliko je tkiva zahvaćeno. Odmah sam se složila s liječnicom da se dojka ukloni ako treba jer najvažnije je sačuvati glavu. Žene se ne bi smjele time mnogo opterećivati jer postoji toliko protetike i sve se može lijepo rekonstruirati. Zato je važno pozitivno razmišljanje, kao i potpora obitelji i prijatelja. To je jedan od recepata da se iziđe iz te teške situacije.
Story: Što ste naučili iz ovog iskustva?
Da se ne treba opterećivati glupostima. Sada sve prihvaćam puno jednostavnije. Prije sam se živcirala zbog sitnica. Danas razmišljam - ako nešto ne završim odmah, ima dana. Postala sam mnogo strpljivija.
Story: Znači, pretjerivanje u perfekciji nije zdravo?
Nikako! Ni u čemu, od izgleda do novca. Treba u životu sve pojednostaviti.
Story: Iza vas je i fantastična karijera, puno putovanja i prijatelja. Kako sada provodite vrijeme, što vas razveseli?
Najvažnije mi je da se ujutro probudim i da sam zdrava. To mi je na prvome mjestu. Potom planiram iz dana u dan. Nisam neprestano u Sarajevu, često sam u Hrvatskoj, u Rijeci živi moja sestra. Moj je život i dalje zanimljiv kada krenem od Brčkog, Tuzle do Austrije. Čovjek treba ugoditi sebi, ne samo drugima. Lijepo je imati karijeru, ljubav, prijatelje, svoje gušte, ali u svemu je važna zlatna sredina. Ne treba se ubijati, ni zbog posla ni zbog nekoga tko vas ne zaslužuje. U ovim našim krajevima postoji i problem standarda zbog kojeg ljudi teško žive pa su stres zbog posla i strah od otkaza neizbježni. Treba pomoći svakome kome možeš, biti fer, ali i ne zaboraviti sebe. I to na zdrav način, a što je najvažnije, treba se puno smijati.
Story: Rekli ste mi da ste nedavno obišli i bosanske piramide u Visokom. Kakav je to bio doživljaj?
Bila sam prvi put. Super je, prekrasno. Sigurno ću ići ponovno. Krasna je priroda, a i zrak. Nakon dugih šetnji osjećaš se sjajno. Treba to vidjeti. Baš se osjeća dobra energija i opuštanje. Dođe čovjek u neke godine kad sazre i počne cijeniti takve stvari. U ranijoj dobi opterećeni smo poslom, jurnjavom, radom, ne obraćaš pažnju. Danas se puno više veselim lijepom danu, umjetnosti, prirodnim ljepotama, dobrom društvu i hrani. Jednostavno uživam u svemu. I to se odnosi na sve ono što sam propustila dok sam igrala. Kad ste profesionalni sportaš, sve je podređeno treningu i utakmicama. Danas sve prilagodim da mi bude lijepo.
