U vrijeme pandemije koronavirusa, na Instagramu je nastao profil naziva 'Pandemija dobrote', koji nas je najprije privukao zbog samog naziva, a nakon toga i zbog prekrasnih priča koji se kriju iza ovog profila marketinške specijalistkinje i blogerice Ive Mikić. U vrijeme, ali i godini kada smo okruženi poprilično lošim i depresivnim vijestima, ovaj profil zaista budi nadu, širi optimizam i vraća vjeru u dobro. Popričali smo s pokretačicom profila o samom inicijativi, a ona nam je otkrila na koji je način uspjela prikupiti priče i svjedočanstva ljudi. 

Možete li se predstaviti? Tko stoji iza IG profila Pandemija dobrote?

Ja sam Iva Mikić, pokretačica Instagram profila 'Pandemija dobrote' koji objavljuje samo dobre i pozitivne vijesti. Rodom sam iz Požege, prošle godine sam diplomirala na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, nakon čega sam Slavoniju zamijenila zagrebačkom adresom gdje trenutno radim kao marketing specijalist.

Postojite li i na drugim društvenim mrežama?

Trenutno ne. Iako je već duže vrijeme u planu otvoriti i Facebook stranicu, zbog poslovnih i privatnih obveza trenutno to ne bih mogla raditi i voditi onako kako bih željela.

Kako ste došli na ideju da pokrenete takvu stranicu i s kojim ciljem? Startali ste s njom ovog ljeta?

Ideju sam dobila otkrivši jedan američki Instagram profil koji radi sličnu stvar. Istražila sam postoji li tako nešto kod nas i nakon što sam uvidjela da nema ničeg sličnog, raspisala sam mini prezentaciju s konkretnim prijedlozima o ideji i poslala ju nekoliko bliskih prijatelja. Budući da su svi bili oduševljeni, nije mi dugo trebalo da se bacim u izradu profila, vizuala i prikupljanje priča. Stranica je pokrenuta 21. kolovoza, a dosad je okupila preko četiri tisuće pratitelja.

Na koji način ste uspjeli skupiti priče i svjedočanstva ljudi koje zasad imate na stranici? Jeste se nekako oglašavali? Kako su ljudi saznali za vas dok ste tek započinjali?

Budget koji sam potrošila za oglašavanje ove ideje je ravno nula kuna. Sve sam uspjela napraviti uz posao koji radim najmanje osam sati dnevno. Prvih par priča su priče mojih bliskih prijatelja, a kako bi se inicijativa što više proširila, javila sam se nekoliko utjecajnih osoba s molbom da podijele neku svoju pozitivnu priču ili da pruže 'support' u vidu dijeljenja na story. Nisam se nadala prevelikoj reakciji jer je profil u to vrijeme imao 70 pratitelja, a ja sam se javljala kao tim ljudi (anonimno), no Doris Pinčić je prva prepoznala ideju te podijelila profil na svoj story. Broj pratitelja je u četiri sata sa 70 skočio na preko 600 ljudi. Mobiteli su mi zablokirali, inbox je bio krcat porukama. Mediji su se jako brzo interesirali oko svega i zapravo je nastao jedan veliki boom u vrlo kratkom periodu. To je samo dokaz da ne treba za sve puno novca – nekad su dobar tajming i dobra priča sve što je potrebno, a priče ovakvog karaktera su u ovo doba ljudima neophodne.

Mislite li da mediji previše naglaska stavljaju na loše vijesti? Nastojite li to svojom IG stranicom ispraviti?

Mediji rade svoj posao, kao i uvijek. Naravno da svi stavljaju fokus na nešto što je trenutno i više nego aktualno, no nitko nas ne može prisiliti da isključivo to čitamo cijeli dan. U medijima se svaki dan nađe nekoliko pozitivnih priča, ali pogledajte kako ljudi reagiraju na njih, a kako na ostale vijesti. Pozitivne vijesti nisu toliko atraktivne, tamo se ljudi ne mogu svađati, prozivat i vrijeđati. Društvene mreže postale su mjesto toksičnih ljudi koji zapravo svojim komentarima samo boostaju vijesti o kojima, navodno, ne žele čitati. Upravo zato Pandemija dobrote nudi prozor u ljepšu stranu cijele priče, koji i dalje postoji, iako se to u ovo vrijeme možda čini nemoguće.

Koja priča ljudi vas je najviše dirnula i oduševila?

Nekoliko ih je. Prva koja me jako dirnula je ona o djevojci koja je skupljala boce za beskućnika kojega je viđala u svom kvartu i koji joj je rekao da ne želi ništa izuzev boca jer si on od tog novca kupi hranu. Zauzvrat joj je ponudio toplu pitu koju mu je susjeda ispekla. Kada je odbila jer je to njegovo, ponudio joj je CD Dražena Zečića. Nasmijalo me i rastužilo u isto vrijeme, a posebno me raznježilo to što su nakon nekoliko izmjena boca postali prijatelji i uvijek se napričaju kada se sretnu (LINK). Još jedna priča koja me doslovno rasplakala je o ženi koja susjedu skrivećki šalje pakete hrane (jer ih ne želi uzeti kad im dođe u posjetu), a on nakon svake dostave sretan dođe do njenog tate i pita treba li možda njima što iz tog paketa. (LINK)

Kakve su reakcije ljudi na vašu ideju i inicijativu?

Hrpa ljudi se javila u inbox samo kako bi zahvalila za profil. Neki su se pronašli u pojedinim pričama, neki su dobili inspiraciju da podijele svoje priče, a bilo je ljudi koji su javili da su ih neka djela potaknula da i oni čine dobro. Mislim da smo generalno svi postali umorni od svakodnevnih brojki Stožera te svih odluka koje se svaki dan donose. Ljudi su zbunjeni i umori od svega pa je ovako nešto naišlo na veliko odobravanje.

Namjeravate li ovaj projekt širiti i na druge medije. povezati se s nekime tko radi na sličnom cilju? Nekom poznatom osobom?

Imam dosta toga u planu. U Zagrebu, ali i cijeloj Hrvatskoj i regiji ima genijalnih ljudi koji rade odlične stvari, pokreću hvalevrijedne inicijative i mislim da bismo skupa mogli super stvari raditi, posebice sad u predblagdansko doba, no sve ovisi o privatnim i poslovnim obvezama pa ne bih htjela ništa prejudicirati.