Tek ima 26 godina, a već je dobio dva priznanja za režiju - 2017. je na Filmskoj reviji Kazališne akademije (FRKA) osvojio nagradu Nikola Ivanda za najbolji TV format, i to za TV dramu ‘Jeleni, tablete, starlete’, a za film ‘Kućica’ primio je na Danima hrvatskog filma nagradu Jelena Rajković za najboljeg redatelja do 30 godina. Jakov Nola upustio se u prvi ozbiljni profesionalni režijski projekt na televiziju, točnije za HRT, režiravši seriju ‘Najbolji dan’ koja se emitira u sklopu dječjeg programa Juhuhu. U svakoj epizodi pratimo jedno dijete, glavnog junaka koji ima neki strah, a na kraju ga uspijeva prebroditi uz pomoć obitelji i superjunaka Digi Digija, velikog šarenog lutka sa srcem.
- Za djecu je možda i teže raditi nego za odrasle. Prvi sam se put našao u toj poziciji. Trebao sam se ‘ufurati’ u dječji način razmišljanja i ponovno postati dijete. Djeca tog uzrasta drukčije sve percipiraju i svaki put iza kamere ne promišljam samo kako meni kadar izgleda nego pokušavam preispitati kako bi izgledao djetetu. Pomažu mi stariji kolege, urednica Ida Tomić, direktor fotografije Mario Britvić, snimatelj Siniša Galar, montažer Igor Roksandić i ostatak drage ekipa s HRT-a - kaže Jakov.
S obzirom na to da je cilj ‘Najboljeg dana’ pozitivno utjecati na emocionalni razvoj djece, scenarije prolazi s dječjom psihologinjom Senom Puhovski te s ostalim dječjim psiholozima. Jakov je angažman dobio, kako kaže, jer je urednica i glavna kreatorica projekta Ida Tomić htjela novo, svježe lice za suradnju. S obzirom na to da su mu roditelji jedan od naših najboljih redatelja Lukas Nola i glumica Barbara Nola, nismo mogli ne upitati ga je li ikad bilo skeptika koji su mislili da su mu vrata otvorena samo zbog slavnih roditelja.
- Svakako je bilo predrasuda, ima ih i bit će ih. Iskustvo koje imam kao sin roditelja koji se bave istim poslom jedino me moglo obogatiti upravo tako da predrasude koje inače imam prema drugima lakše i odlučnije odbacim. Nagrade i priznanja koje sam dobio i koje ću dobivati dobar su odgovor, ali prije svega to je iskren i predan rad. U početku mi je bilo teže jer su me svi gledali kao nečijeg sina pa su uz mene upisivali ili negativne ili pozitivne predrasude. Što sam stariji, to mi je lakše, ljudi me doživljavaju kao individuu, s vrlinama i manama. U svaki projekt ulazim sa strašću - bez obzira na to tko mi je roditelj, susjed ili instruktor matematike - jer to ne činim kako bih nekome nešto dokazao nego zbog sebe - kaže Jakov koji je već imao priliku surađivati s roditeljima: majku je angažirao kao glumicu u svojoj TV drami na ADU, a s ocem, koji mu je ujedno i predavao na Akademiji, u seriji ‘Čuvari dvorca’.
- Majku je jako jednostavno režirati, poput jako dobrog prijatelja, jer je komunikacija temelj odnosa između glumca i redatelja, a to ide lako, što je logično s obzirom na to da me majka naučila govoriti. S ocem razmjenjujem iskustva i pokazujem mu radove. Volim poslušati njegov savjet. Mi smo kao dva obiteljska obrtnika, primjerice stolari koji su uvijek okruženi drvom, piljevinom i prašinom, opsjednuti poslom te u vječnoj potrazi za još boljim i kvalitetnijim stolcem. Film je sastavni, a možda i najvažniji dio našeg života i naravno da ga dijelimo - priča nam Jakov koji, unatoč zaokupljenosti poslom, ima dovoljno vremena i za druge interese.
- Čitam, gledam filmove, izlazim s prijateljima, razgovaram s djevojkom... Često tratim vrijeme prateći intenzivno vanjsku i unutarnju dnevnu politiku - šali se Zagrepčanin koji je već nekoliko godina u sretnoj vezi, a s djevojkom je započeo i zajednički život.
- Nakon potresa otišao sam s djevojkom u njezinu kuću u Mimice i tamo smo zapravo proveli predivna dva mjeseca. Čitao sam, gledao filmove, šetao selom i uživao - kaže Jakov i dodaje da preostale dvije trećine pandemije ipak provodi puno teže.
- Kao i ostatak svijeta, držim se. Radio sam na seriji gotovo cijelo vrijeme, ali moram priznati da mi u idućih mjesec, dva posla neće nedostajati. Sa Zagreb filmom pripremam kratki film koji je prošao na HAVC-u, ‘Most’, prema scenariju Ivori Šošić, a na proljeće i svoj diplomski s Uršulom Najev u glavnoj ulozi, u produkciji Mohikanca i ADU, koji još nema naslov.
