Negoduju liječnici, negoduju nastavnici, negoduju ugostitelji i turistički djelatnici, negoduju glazbenici i umjetnici… Negodujemo svi jer nas je ova pandemija doslovno bacila na koljena. Možemo zbrajati tko je više, a tko manje pogođen, možemo zbrajati koliko je tko zaradio, a koliko je tko izgubio, no činjenica je da u ovoj računici uglavnom gubimo svi. Situacija s koronavirusom natjerala nas je da preko noći presložimo svoje živote, resetiramo se i nastavimo nekim novim putem, na neki novi način. Neki su se u toj situaciji snašli bolje, neki malo lošije, ali većina se trudi izgurati godinu do kraja i nekako preživjeti. Tako su i umjetnici s kojima smo razgovarali - među kojima je i violončelistica Ana Rucner - shvatili da nema puno lijeka od kuknjave te kako je vrijeme da se pobrinu za sebe. Opet! Jer je umjetnost i dosad bila vrlo neizvjesna profesija, puna uspona i padova, osobito ako nemate stalni angažman. I čini se da im je to donekle pošlo za rukom jer bez gorčine govore o mjesecima koji su iza njih te s puno optimizma i vjere gledaju naprijed!
'Sa svojih posljednjih azijskih koncerata vratila sam se na samom početku veljače, očito u zadnji čas. Snimila sam vrlo uspješnu kampanju za jednu od najvećih tvornica skupocjenog namještaja u Shanghaiu, održala divne koncerte i sve je bilo spremno za predstojeću turneju u svibnju. Tada ni tamo, a ni u Hrvatskoj nitko nije spominjao koronu, ali samo nekoliko dana nakon mog povratka u Zagreb Kina se počela zatvarati, a ubrzo i Europa. U prvom me trenutku sve iznenadilo i zbunilo, ali ubrzo sam se sabrala i počela planirati kako preživjeti u ovom novom normalnom vremenu koje je sve samo nije normalno. U posljednji trenutak, početkom ožujka, održala sam promociju svog posljednjeg nosača zvuka ‘Croatian Heritage’, a nakon toga sve je stalo. Imala sam sreću što sam tijekom proljeća odsvirala poneki online nastup, ali svi dogovoreni angažmani su otkazani. Vrijeme sam posvetila sinu, njegovoj online školi i violončelu. Teško mi je točno reći kako sam se osjećala, ali riječ bespomoćno bi možda najbolje to mogla opisati. Ponovno sam bila na početku', započela je Ana za Story.
'Doživjela sam potpuni reset u poslu i bilo mi je iznimno teško. Ali u tom sam času dobila nevjerojatnu snagu i počela kreirati kao nikada prije. Iako je u karanteni sve stalo, to znamo, ja nisam stala nego sam upravo tada odlučila krenuti i koristiti sve slobodno vrijeme za stvaranje i dovršavanje započetih glazbenih djela. Do ljeta sam završila četvrti studijski album ‘World Classic’, na kojem
Sve je to bilo vrlo izazovno, ali ni u jednom trenu nisam pomišljala odustati
sam započela raditi prije nešto više od dvije godine. A na prvi dan ljeta uspjela sam održati i svoj jubilarni deseti festival u Dubrovniku ‘Ana u Gradu’. Sve je to bilo vrlo izazovno, ali ni u jednom trenu nisam pomišljala odustati. Ljeto mi je bilo radno, imala sam puno lijepih koncerata, u manjim dvoranama, na otvorenim prostorima, najviše izvodila klasičnu glazbu uz pijanističku pratnju ili gudački kvartet, a odsvirala sam i nekolicinu crossover koncerata po Jadranu. Snimila sam krasan videospot na Brijunima s kolegom, pijanistom Matejom Meštrovićem, za koji smo nedavno dobili i vrijednu nagradu na 23. ITF’CRO 2020 - Međunarodnom festivalu turističkog filma. Za otok Brač sam napravila zanimljivu fotokampanju u kojoj sam prošla svaki kutak otoka, snimali smo umjetničke fotografije na predivnim lokacijama, a vezano uz monografiju umjetnika Roberta Barille koja će uskoro ugledati svjetlo dana. Ukazana mi je i veliku čast da postanem ambasadorica bračke zaklade Negdje između mora i zvijezda koja čuva tradiciju tog otoka. U tijeku je još jedna kampanja - ‘Bolska rapsodija s Anom Rucner’, nastala u suradnji s Markitom Marinkovićem, direktorom TZ-a Bola, kojom najavljujemo novu turističku sezonu Bola na Braču. Za nju sam snimila sedam predivnih glazbenih priča na atraktivnim lokacijama poput Zlatnog rata i Vidove gore', nastavila je violončelistica.
Pandemija mi je donijela istinsku ljubav
'Cijelo ljeto nisam stala kreirati i snimati nova djela, a priuštila sam si i nikad ljepši odmor sa svojim najdražima. Cijelo to vrijeme radim online s menadžmentom iz Azije. Postoji velika mogućnost da ubrzo održim nekoliko koncerata i masterclassova u Kini, ali s obzirom na cijelu situaciju, vrlo sam oprezna i dok ne kupim kartu, ne mogu potvrditi ništa. Iskreno se nadam da do potpunog lockdowna neće doći. Makar, što se nas glazbenika tiče, nama lockdown traje mjesecima i već smo dobro suočeni sa svime. Uvijek ima prostora za rad, samo je pitanje jesmo li spremni prihvatiti uvjete na koje nismo naviknuli. Moj pogled na pandemiju ima mnogo upitnika i moram priznati da se ponekad zapitam neka pitanja na koja nemam odgovore, ali nastojim preživjeti u ovom novom normalnom i prilagoditi se maksimalno cijeloj situaciji u kojoj, s jedne strane, nemamo mnogo izbora, ali smo i dobili puno novih. Sada imamo neke druge mogućnosti, primjerice, uistinu upoznati ljude koji nas okružuju, kao i susresti se licem u lice sa samim sobom. Meni je, kao i svakom glazbeniku, pandemija oduzela mnoge mogućnosti, ali mi je i donijela nove spoznaje, nove ljude za rad i istinsku ljubav, onu koja je iskrena i bez ijedne maske. U ovoj, još prisutnoj pandemiji, samo mogu reći jedno - pronašla sam sebe i u poslovnom i privatnom segmentu. Uvjerena sam da svaki početak ima i svoj kraj pa tako i ova pandemija. Ni ona ne može trajati vječno. Najviše od svega treba sačuvati zdrav razum i, naravno, pronaći način kako preživjeti. Više od same brige vjerujem da će biti sve u redu i uvijek se borim pronaći način. Veliku snagu daje mi činjenica što sam majka. Zbog sina se borim kao lavica i ne odustajem ni onda kada je sve stalo. Iskreno se nadam da će se ljudi početi mijenjati na pozitivno jer ovo je vrijeme test za sve nas. Trebamo sačuvati zdrav razum, naučiti se poniznosti, opraštanju i iskreno ljubiti jedni druge. Dosta je bilo mržnje i naših ratovanja. Zaista', zaključila je na kraju Ana.
