Domaća glumica, 41-godišnja Leona Paraminski, koja već godinama živi u Americi, točnije Kaliforniji, gdje ujedno gradi i uspješnu glumačku karijeru, prije nekoliko se dana vratila u rodni Zagreb. Kako provodi vrijeme u domovini koja se trenutno suočava s velikim brojem oboljelih od Covida-19, koja su joj zagrebačka mjesta najviše nedostajala, ali i kako se pandemija odrazila na njezin posao, Leona je otkrila u razgovoru za Story.hr.
Kada ste stigli u Zagreb? Koliko dugo ostajete? Je li i suprug došao s vama?
Stigla sam prije desetak dana, Tin dolazi uskoro i ostajemo vjerojatno do sredine prvog mjeseca. Vidjet ćemo kako će sve ići s putovanjima. Danas se ipak malo teže planiraju putovanja, dolasci i odlasci s obzirom na situaciju.
Došli ste prije nego što su ponovno stupile nove mjere o zatvaranju kafića i restorana, jeste li stigli obići najdraža mjesta u gradu? Što ste prvo posjetili?
Volim ponekada samo lunjati po gradu jer se osjećam kao turist
Stigla sam malo prekasno. U dva dana nisam mogla obići sve što sam htjela, ali stigla sam obići par restorana na moje veliko veselje. Sedmica u Kačićevoj u koju oduvijek zalazim nažalost trenutno ne radi jer je zgrada oštećena u potresu. Maksimir mi je veliko veselje, a i volim ponekada samo lunjati po gradu jer se osjećam kao turist, gledati ljude, ići u pekare i udisati zagrebački zrak. Ali sada volim i zagrebačke jeseni i zime, bljuzgu, snijeg, kišu, temperature ispod nule, maglu, to mi je prije bilo nezamislivo da bi me to veselilo.
S obzirom na cijelu situaciju s pandemijom, kakav je osjećaj sada doći u Zagreb?
Zagreb je moj grad i uvijek se radošću vraćam, pogotovo za zimske praznike kada je sve nakićeno i veselo i kada je puno druženja s prijateljima po gradu. Ove godine nažalost nije tako. Situacija je sada trenutno takva. Ali me veseli da se ljudi druže po parkovima, uzmu kavicu i sjednu na klupu u parku ili uzmu kuhano vino, idu u šetnje, mi smo ipak balkanske duše pa ne predajemo se tako lako! :)
Pretpostavljam da je drugačije od svih prethodnih dolazaka?
Apsolutno. Ovaj dolazak je drugačiji jer ne mogu viđati u mjeri kojoj bi htjela sve ljude koje volim i koji su mi bitni u životu.
Vi ste došli iz Kalifornije, kakva je ondje situacija glede pandemije i svega što se događa u svijetu?
Ja inače imam filozofiju da ne želim živjeti u strahu što je očito jer sam već drugi puta u Hrvatskoj od početka Covida. Poštujem druge, pazim maksimalno, ali pokušavam i što normalnije živjeti i zadržati zdrav razum u ovom ludilu. Ne bih ulazila u dubinu toga što mislim o svemu ovome jer smatram da trenutno nema smisla, ljudi su općenito osjetljivi i vrlo podijeljenog narativa.
Koliko se cijela ova situacija odrazila na vaš posao? Mnoge vaše kolege glumci iz Hrvatske proteklih mjeseci nisu skrivali nezadovoljstvo mjerama koje su se donosile, a koje su direktno pogađale upravo ovu umjetnost. Mislite li da su bile opravdane ili je glumački svijet ipak nepravedno zakinut?
Poštujem druge, ali pokušavam i što normalnije živjeti i zadržati zdrav razum u ovom ludilu
Ova cijela situacija se odrazila tako da ne mogu trenutno raditi svoj posao, ali nisam jedina i neću se žaliti jer se na neki način bavim privilegiranim zanimanjem, a pola svijeta se trenutno bori za golu egzistenciju, mnoge osobno i poznajem, vrlo im je teško i ovakva situacija nije održiva dugoročno. Ne mogu reći da je samo glumački svijet nepravedno zakinut jer je mnogo biznisa i raznih poslova na čekanju, ali ako pričamo striktno o glumačkoj branši - najviše su nastradali slobodni umjetnici je im je to najčešće ako ne i jedini izvor primanja i njima se treba pomoći, kao i svima u sličnoj situaciji. Tek treba vidjeti koliko će zapravo biti teške socijalno ekonomske i društvene posljedice. Sve je jedno s drugim povezano i kolektivno smo u ovome na globalnoj razini. Trebamo razmišljati pozitivno.
