Prije točno 13 godina, 29. prosinca 2007. godine regiju je potresla tragedija. Naime, u teškoj prometnoj nesreći smrtno je stradalo troje natjecatelja srpske inačice 'Big Brothera'. Nakon što su na cesti Obrenovac - Šabac automobilom sletjeli u rijeku, poginuli su 24-godišnji Stevan Zečević, 26-godišnji Elmir Kuduzović te 24-godišnja Zorica Lazić. Godine su prošle, ali rane još uvijek nisu zacijelile, a o svemu je sada za srpski Kurir progovorio Zoričin brat Zvjezdan, koji je otkrio kako svake godine na Zoričin rođendan obitelj odlazi na grob te taj dan slave tortom, ali i kako je Zorica na dan smrti izgovorila riječi koje 'lede krv u žilama': 'Danas ću umrijeti'.
Za spomenuti medij Zvezdan je otkrio kako žali što sestru nije spriječio da uđe u show, ali i da redovito posjećuje groblje u Malom Mokrom Lugu, gdje je sahranjena. 'Voljela je piti Red Bull, pa joj ga donesem kad dolazim. Zapalim svijeću, ostavim cvijeće', započeo je neutješni brat prerano preminule reality zvijezde.
'Donesem joj i cigarete, zapalim jednu. Uvijek se 'grebala' za cigarete. Obitelj dolazi na groblje redovito. Svake zadušnice, kao i 1. siječnja, kada je sahranjena, dolazimo. Mama i tata, kao i brat Zvonko, bratić, sestrična, mi dolazimo barem jednom mjesečno. Za svaki njezin rođendan mama napravi tortu, dođemo svi, pojedemo komad s njom, obilježimo taj dan', drhtavim je glasom za spomenuti medij rekao Zvezdan te dodao kako je roditeljima još uvijek jako teško.
'Slomljeni su, ali, eto, barem se mlađi brat oženio, ima dvoje djece. Unuci im pružaju utjehu. Tata je u mirovini, mama je imala problema sa srcem, operaciju, ali sad je dobro. Što ja znam, nije lako, borimo se s tim bolom, s tom tugom', govori Zvezdan koji nije bio na sestrinoj sahrani.
'Meni je bilo najteže kada je Zorica otišla. Bio sam u Norveškoj na privremenom radu. U rujnu sam predao zahtjev za putovnicu i boravak, a ona je poginula u prosincu. Nisam mogao doći, otići na sprovod, nisam imao nikakav dokument, ambasade nisu radile jer su bili praznici. Bio sam u crnoj rupi. Odjednom sam sve zamrzio, nisam htio ni raditi tamo dalje. Razbolio sam se, nisam mogao ići na posao, dao sam otkaz, mrzio sam sve živo. Tri mjeseca nisam izlazio iz kuće, išao sam samo do trgovine. Razmišljao sam: 'Što radim, zašto štedim, radim od 16. godine...' Mučiš se, radiš, i eto što se dogodi. Poslije godinu i pol dana prvi sam puta otišao na njezin grob', govori Zvezdan, koji se prisjetio i zadnjeg razgovora sa sestrom.
'Dan prije nego što je poginula zvala me, pričali smo sat vremena. Na kraju mi je rekla: 'Samo da znaš, puno te volim'. Kao da je osjećala. Bilo je to oko 23 sata i 15 minuta, a sutradan je poginula. Cijelu noć nisam mogao spavati, kao da mi je nešto govorilo da će se dogoditi nešto strašno. Na dan njezine smrti sjedio sam s cimerom i odjednom sam povikao: 'Zorica!'. Uplašio sam se, a on me pitao što je bilo. Osjetio sam neku bol, nešto teško. ije prošlo ni sat vremena, zove me Zvonko i kaže: 'Dogodilo se nešto strašno, poginula je Zorica', ispričao je Zvezdan i dodao kako je na dan tragedije i sama Zorica osjećala da će se dogoditi nešto strašno, što je ispričala i svom tadašnjem dečku.
'Bila je zaluđena vidovnjacima, astrolozima. Išla je kod njih i svi su joj govorili da tog dana nikud ne ide, da je rizično, posebno kada je u pitanju promet. Ali nije ih poslušala. Na dan smrti rekla je dečku: 'Ja ću danas umrijeti'. On joj je rekao da ne priča gluposti i da će je ošamariti, ali je nastavljala to ponavljati. Ispričao mi je to kada sam došao u Beograd. Neka sudbina, Ponekad pomislim da je možda bila umorna od svega. Iskreno, ona je bila malo ljepša od drugih, sve to povlači neke stvari. Mnogi su bili ljubomorni na nju. Nju je sve mučilo. Da je trebala poginuti - nije. Nitko ne treba', zaključuje Zvezdan.
